TEHERAN - Iako je u Teheranu, na centralnoj svečanosti povodom 30-godišnjice Islamske revolucije, milion ljudi najčešće uzvikivalo "Smrt Americi", izjave državnika SAD i Irana uoči i povodom tog događaja pokazale su da na obje strane postoji spremnost za dijalog.
Ponudu za "konstruktivan dijalog" prvi je dao novi šef Bijele kuće Barak Obama, dok je iranski predsjednik Mahmud Ahmadinedžad upravo na milionskom mitingu u prijestonici naglasio da je Teheran voljan da razgovara.
Ti signali popuštanja "zakletih neprijatelja" izazvali su veliku pažnju čitavog svijeta, podstakavši analizu o dometu (ne)očekivanog verbalnog popuštanja.
Diplomate i eksperti, koji listom ističu da to predstavlja pomak u odnosu na sadašnje stanje, upozoravaju ipak da ne treba žuriti sa širenjem optimizma u pogledu mogućnosti da "ratne sjekire budu zakopane" jer su i Amerikanci i Iranci istakli, uz dobru volju da sjednu za pregovarački sto, i vrlo oštre uslove za to.
Obama je, pružajući Teheranu verbalnu "šargarepu", podsjetio Irance da Amerikanci još drže štap koji bi mogli da upotrijebe u slučaju da vlasti u Teheranu ne odustanu od nuklearnih ambicija i podrške terorizmu, zbog čega ih Vašington i danas smatra prijetnjom po mir - ne samo u regionu.
Time je novi predsjednik SAD ponovio ključni dio političke mantre svog prethodnika Džordža Buša, koju je ovaj iznosio u svakoj priči o Iranu.
Obama, kao i Buš mlađi, je vrlo odlučan u zahtjevu Teheranu da otkloni sve sumnje da se priprema za proizvodnju atomske bombe, a jedini način da Amerika i Zapad u to povjeruju jeste da Iran stavi katanac na svoje nuklearne kapacitete.
Ahmadinedžad je, odgovarajući na Obaminu ponudu, najprije istakao da Iran očekuje od nove američke administracije "stvarne, a na tehničke promjene", što je protumačeno kao znak ne baš vatrenog prihvatanja najave novog američkog predsjednika da uvede nov politički kurs.
Pošto odbacuje i navode da podržava terorizam i da je remetilački faktor u politički trusnom regionu Bliskog i Srednjeg istoka, Iran sigurno neće poslušati SAD i javno saopštiti da više ne finansira teroriste - zato što bi to bilo nelogično.
S druge strane, pak, nije vjerovatno ni da će SAD prihvatiti sugestiju Ahmadinedžada da se izvine njegovoj zemlji zbog, kako je rekao, mnogo zla kojeg su joj u prošlosti nanijele.
Pri tome je, sem sankcija, Vašington nagovijestio upotrebu sile ne bude li se Iran povinovao zahtjevu da obustavi svoj nuklearni program.
Možda će stvari postati jasnije poslije predsjedničkih izbora u Iranu, zakazanih za jun, na kojima će Ahmadinedžadov izazivač biti njegov prethodnik Mahmud Hatami, predstavnik reformističke struje i zagovornik šireg dijaloga sa Zapadom.
Nuklearni program
Rekavši da se nada da nikada više neće biti ponovljen "crni period Džordža Buša", Ahmadinedžad je poručio Obami da je Iran danas "velika sila" i da ne prihvata diktate. Pri tome je, nimalo ovlaš, pomenuo nedavno lansiranje iranskog satelita u svemir. Poznato je odranije da Iran glavnim diktatom smatra zahtjev za odustajanje od nuklearnog programa, ističući pri tome da je taj "posao" njegovo legitimno pravo. Iranci brane svoju nuklearnu tehnologiju i tvrdnjom da im nije cilj atomska bomba, već proizvodnja struje, neophodne za razvoj zemlje.