Antoni Vilijams, sedamdesetogodišnji penzioner iz Južnog Velsa, zadavio je svoju suprugu Rut (67) vrpcom bademantila u martu 2020. godine, petog dana nakon zatvaranja u vrijeme pandemije. Na sudu je rekao da je ubio zato što je "pukao" i oslobođen je svih optužbi.
Optuženi je priznao ubistvo rekavši da se ono dogodilo jer je "pukao" kada mu je žena rekla da "preboli i pređe preko" njegove zabrinutosti zbog kovida i porodičnih finansija.
Na sudu u Svonsiju rečeno je da je Vilijams postao depresivan nakon odlaska u penziju, a da je pandemija prouzrokovala dalje pogoršanje njegovog mentalnog stanja.
Nakon ubistva otišao je kod komšije i rekao mu da pozove policiju zato što je ubio ženu.
"Ona je mrtva, ubio sam je. Posvađali smo se i zadavio sam je. Morate odmah doći", rekao je kada je operaterima.
Žena je pronađena kako leži na tremu krvavih očiju, modrih usana, sa 5 polomljenih vratnih pršljenova.
Patolog je utvrdio da je uzrok smrti pritisak na vrat, i dodao da nedostatak otiska ne isključuje mogućnost korišćenja vrpce bademantila koji je pronađen u njihovoj kući.
U svojoj odbrani Vilijam je naveo da je bio depresivan i anksiozniji od početka pandemije i da ih je oboje ta situacija veoma brinula. Dodao je i da je patio od nesanice, koja je bila uzrokovana trivijalnim strahovima, poput toga da će ostati bez novca, a neće moći da ode do banke da podigne ušteđevinu.
"Nije bilo ubistvo, nisam želio da je ubijem. Samo sam 'pukao', to nisam bio ja, ne znam šta mi je bilo", rekao je u sudnici.
Njihova kćerka Ema rekla je na sudu da su njeni roditelji 90 odsto vremena provodili zajedno i da se nisu svađali.
"Moj otac je nježni div, on ne bi ni mrava zgazio", izjavila je ona.
Navela je da se njegovo stanje pogoršalo i da se čudno ponašao od januara 2020. kada je postao opsjednut štednjom i strahom da ne izgube porodičnu kuću.
Par je imao ušteđevinu od 148.000 funti, a na posebnom računu za trošenje bilo je 18.000 funti prije zatvaranja.
On nije dao iskaz na sudu, ali je u policijskom ispitivanju rekao da mu je "zatvaranje" teško palo već u prvih 5 dana i da se plašio da će ostati bez novca jer su banke zatvorene. Dodao je da se nakon penzionisanja nije snašao dobro i da nisu imali bogat socijalni život.
Dva psihologa dala su izvještaj o njegovom stanju svijesti u vrijeme ubistva. Prvi je naveo da su se Antoniju anksioznost i depresija pojačale zbog mjera i da je izgubio moć samokontrole. Dok, prema riječima drugog, u njegovoj istoriji bolesti nema zabilježene depresije i on vjeruje da je u trenutku ubistva Vilijams bio svjestan svojih postupaka.
Porota je jednoglasno donijela odluku da Vilijams, čija se odbrana zasnivala na ubistvu iz nehata zbog smanjene sposobnosti razuđivanja, nije kriv i da se oslobodi, prenosi "Daily Mail".