BAGDAD - Posljednja borbena jedinica američke vojske povukla se juče iz Iraka.
Američki vojnici prešli su juče ujutro iračko-kuvajtsku granicu čime je okončano povlačenje američkih borbenih trupa iz ove zemlje, skoro dvije nedjelje prije roka, potvrdio je portparol američke vojske.
"Posljednje jedinice prešle su granicu u šest časova po lokalnom vremenu. To je posljednja borbena brigada, što znači da u Iraku nema više borbenih trupa", izjavio je potpukovnik Erik Blum.
Riječ je o vojnicima četvrte "Strajker" brigade iz sastava Druge pješadijske divizije koja je bila stacionirana u Abu Graibu, jednom od najopasnijih mjesta u Iraku, 25 kilometara zapadno od prijestonice Bagdada.
Većina vozila iz sastava ove brigade je juče u prijepodnevnim časovima prešla u susjedni Kuvajt, dok je preostalih nekoliko stotina pripadnika te jedinice, koji su ostali da bi dovršili administrativne i logističke poslove, do kraja dana iz Bagdada avionom napustilo Irak.
U Iraku će do kraja iduće godine ostati oko 50.000 američkih vojnika radi obezbjeđivanja stabilnosti Iraka i oni će biti zaduženi za obuku, podršku i protivterorističke aktivnosti i djelovaće isključivo u samoodbrani ili na izričit zahtjev iračke vlade.
Povlačenje u okviru operacije "Posljednja patrola" otpočelo je tokom vikenda i njime se prije roka ispunjava obećanje koje je američki predsjednik Barak Obama dao kada je stupio na dužnost da će američke oružane snage do kraja ovog mjeseca okončati sve borbene zadatke u Iraku.
Kada je Obama preuzeo funkciju predsjednika, u Iraku je bilo raspoređeno 144.000 američkih vojnika.
Dok se Amerika priprema da se do kraja iduće godine vojnički potpuno povuče iz Iraka, administracija u Vašingtonu planira da upražnjeni bezbjednosni prostor popuni civilima koje će angažovati preko privatnih kompanija.
Bez američkih vojnika u Iraku, od oktobra 2011. godine Stejt department će preuzeti odgovornost za obuku iračke policije i to će povjeriti civilima angažovanim po ugovoru.
Stejt department takođe planira da u zemlji, gdje još ima naoružanih članova Al Kaide, udvostruči svoju privatnu gardu za obezbjeđenje, na oko 7.000, piše "Njujork tajms" pozivajući se na zvaničnike administracije.
Ti ljudi po ugovoru biće zaduženi za obezbjeđenje pet utvrđenih lokacija u Iraku gdje su smještena američka diplomatska predstavništva pored Ambasade u Badadu, to su njena dva isturena odjeljenja u Kirkuku i Mosulu, kao i dva nova konzulata u Erbilu i Basri. Troškovi održavanja objekata u Kirkuku i Mosulu, zatim unajmljivanja obezbjeđenja, kupovine nove opreme za konzultate Erbilu i Basri, iznose oko milijardu dolara. Za održavanje ta dva konzulata potrebno je još oko pola milijarde, a za program obuke policije još 800 miliona, piše list.
Bijela kuća je uvjerena da će prenošenje nadležnosti koje sada ima vojska
na oko 2.400 ljudi koliko će raditi u Ambasadi u Bagdadu i drugim diplomatskim predstavništvima, biti obavljeno po planu. Planira se, takođe, da i poslije oktobra 2011. godine u Iraku ostane nekoliko desetina do nekoliko stotina oficira u Ambasadi.
Američke trupe izvršile su invaziju Iraka u martu 2003. godine, pod izgovorom da režim tadašnjeg diktatora Sadama Huseina posjeduje oružje za masovno uništenje.
Operacija "Sloboda Iraka", koja je značila invaziju, rušenje režima u Badgadu i uspostavljanje vlade koja će biti prijateljski raspoložena prema Vašingtonu, koštala je Ameriku 4.415 vojničkih života i najmanje 700 milijardi dolara direktnih troškova.
Iračka cijena bila je mnogo veća - procjenjuje se da je najmanje 100.000 civila izgubilo život tokom sedam godina američke okupacije.
Portparol Stejt departmenta je rekao da će SAD i ubuduće biti privržene obnovi Iraka.
SVI AMERIČKI RATOVI
Od Drugog svjetskog rata Amerika je često ratovala van svojih granica, ali je rijetko kad za to imala mandat UN-a. Da apsurd bude veći, Vašington je vojne intervencije najprije opravdavao potrebom zaštite svojih građana i interesa, a potom razlozima tipa "donošenje demokratije" ili "humanitarna pomoć".
KOREJSKI RAT
Prvi put poslije Drugog svjetskog rata Amerikanci su vojevali u Korejskom ratu. Od 1950. do 1953. poginulo je nešto manje od 35.516 američkih vojnika, a kraj rata poklopio se s krajem mandata predsjednika Harija Trumana.
SUECKI KANAL
Samo tri godine po završetku rata u Koreji, administracija Dvajta Ajzenhauera naložila je 6. floti evakuaciju oko 2.500 američkih građana iz oblasti Sueckog kanala. Ujedno su francusko-britansko-izraelsku koaliciju primorali da se povuče iz zone kanala.
LIBAN
Sredinom 1958. na teritoriju Libana iskrcalo se 3.200 američkih marinaca kako bi "zaštitili američke živote i pomogli libanskoj vladi". Američke živote su zaštitili, ali je Liban narednih decenija prošao kroz pakao intervencija, građanskog rata, bombardovanja, etničkog čišćenja...
ZALIV SVINJA
Pod predsjednikom Džonom Ficdžeraldom Kenedijem, 1961. godine, CIA je u Zalivu svinja na Kubi pokrenula tajnu operaciju s kubanskim iseljenicima kako bi svrgla režim Fidela Kastra. Operacija je neuspješno završena, a nuklearni rat SAD i SSSR jedva je izbjegnut.
VIJETNAM
Kenedijev potpredsjednik Lindon Džonson, koji je u Bijelu kuću ušao poslije ubistva predsjednika u Dalasu, uveo je Ameriku u - ljudskim životima mjereno - najskuplju avanturu u novijoj istoriji. U ratu u Vijetnamu poginulo je 58.209 Amerikanaca, ranjeno ih je 153.303, hiljade njih su ostali invalidi, a neznan je broj onih sa "vijetnamskim sindromom". U Vijetnamu je Amerika ratovala i za vrijeme Ričarda Niksona, a tek je sljedeći predsjednik, Džerald Ford, 1975. godine priznao američki poraz.
DOMINIKANSKA REPUBLIKA
Kao da Vijetnam nije bio dovoljan, administracija predsjednika Lindona Džonsona je u Dominikanskoj Republici našla "komunističku prijetnju", pa se tokom pet mjeseci 1965. godine u Santo Domingo iskrcalo 30.000 američkih marinaca i padobranaca.
GRENADA
U jesen 1983., za vrijeme predsjednika Ronalda Regana, pripadnici ekstremne ljevice ubili su premijera Grenade, a onda se iskrcalo oko 1.900 američkih vojnika na zahtjev Organizacije država istočnih Kariba.
PANAMA
Reganov nasljednik Džordž Buš Stariji je krajem 1989. izvršio invaziju na Panamu, da bi svrgnuo tadašnjeg predsjednika Manuela Norijegu. Obrazloženje je, naravno, bilo "zaštita života američkih građana".
KUVAJT
Administracija Džordža Buša Starijeg "povela" je i Prvi zalivski rat. U januaru 1991., s dozvolom UN-a, započeta je operacija "Pustinjska oluja" radi oslobađanja Kuvajta. Početkom avgusta prethodne godine, naime, Irak je okupirao Kuvajt, proglasivši ga za svoju provinciju. Neprovjereni izvori tvrde da je za to prethodno dobio pozitivan mig Vašingtona. U operaciji oslobađanja učestvovalo je oko 300.000 američkih vojnika, a poslije 40 dana Bagdad je prihvatio sve rezolucije UN-a o krizi. Amerikanci su priznali da su u operaciji imali oko 300 mrtvih i 470 ranjenih, a gubici Iračana bili su neuporedivo veći.
SOMALIJA
Za vrijeme Buša Starijeg, SAD su intervenisale i u Somaliji, u kojoj je bjesnio građanski rat. U decembru 1992. Amerikanci su sa 28.000 vojnika preduzeli operaciju "Obnovljena nada", radi pružanja pomoći humanitarnim organizacijama u raspodjeli hrane. U martu 1994., pošto su izgubile 18 vojnika, SAD su se povukle iz Somalije. U okršajima je stradalo, po zvaničnim podacima, više od 500 Somalijaca. I Bušev nasljednik Bil Klinton, intervenisao je u Somaliji, 1995. godine.
HAITI
Vojska Haitija je 1991. svrgla predsjednika Žana Bertrana Aristida i protjerala ga iz zemlje. UN su krajem jula 1994. odobrile međunarodnu intervenciju, pod vođstvom 15.000 vojnika SAD, da se predsjednik vrati. Iako su vojni vladari otišli pred samom prijetnjom intervencije, Bil Klinton je u septembru 1994. poslao trupe na Haiti, s mandatom "restauracije demokratske vlade", "zaustavljanja nasilja" i "očuvanja stabilnosti".
AVGANISTAN
Američko-britanske snage su 7. oktobra 2001. počele bombardovanje logora Al Kaide i vojnih postrojenja talibanskog režima, s namjerom da razbiju terorističku mrežu i uhvate njenog lidera Osamu bin Ladena. Nijedno od toga nisu uspjeli, ali su zamijenili režim u Kabulu. Umjesto talibana, koje je Amerika zdušno podržavala tokom intervencije SSSR u Avganistanu, na vlast su dovedene militantne mudžahedinske grupe, poznate po zločinima prema sopstvenom narodu.
"MIROĐIJA"
Interesantna je pojava da same američke obavještajne službe organizuju svrgavanje čovjeka čije su postavljanje u prethodnom periodu "inspirisale". Tako je (sada upokojeni kanibal) Mobutu Sese Seko svojevremeno ustoličen u Zairu (sadašnji Kongo), a kada je poslužio svrsi, pripomognut je dolazak na vlast (u međuvremenu takođe upokojenog, pod sumnjivim okolnostima) Lorana Kabile. Sada je na vlasti Kabilin sin, a Kongo je nestabilniji nego ikad.