BRISEL - Evropska unija produžila je individualne sankcije protiv osoba i kompanija koje podržavaju rat protiv Ukrajine, ali je kompromis kojim je postignut dogovor otvorio pitanja o jedinstvu i otpornosti evropskog sistema sankcija.
Poslije dugotrajnih pregovora, ruski oligarsi Ališer Usmanov i Mihail Fridman uklonjeni su sa sankcione liste, dok je preostali, ažurirani paket prvi put produžen na 36 mjeseci, umjesto uobičajenih šest ili 12 mjeseci, navodi se u analizi portala Evropska pravda.
U tekstu se ocjenjuje da bi odgovor na slabosti sistema mogla biti promjena pravila glasanja, odnosno prelazak sa jednoglasnog odlučivanja na kvalifikovanu većinu.
Zašto uklanjanje dvojice oligarha izaziva zabrinutost?
Prema analizi, skidanje Usmanova i Fridmana sa sankcione liste stvara nekoliko sistemskih rizika: prihvatanje političke ucjene kao uspješnog sredstva pregovaranja, odmrzavanje ruske imovine, jačanje ruskog uticaja uoči izbora i ugrožavanje budućih sankcija.
Autorska ocjena je da posljedice prevazilaze položaj dvojice poslovnih ljudi i zadiru u sposobnost EU da dugoročno održava zajednički pritisak na Rusiju.
Poseban problem nastaje kada pojedine članice uslovljavaju podršku zajedničkim odlukama ustupcima koji odgovaraju njihovim političkim ili ekonomskim interesima.
Kako jednoglasnost omogućava blokiranje sankcija?
Uvođenje novih i produžavanje postojećih sankcija zahtijeva saglasnost svih država članica EU.
Takav sistem omogućava jednoj zemlji da blokira zajedničku odluku, čak i kada je podržavaju sve ostale članice. U analizi se upozorava da, kada pojedini lideri sopstvene interese stavljaju iznad zajedničkih ciljeva i vrijednosti, ugrožavaju ostvarivanje Zajedničke spoljne i bezbjednosne politike EU.
Dok god blokada može donijeti korist onome ko je koristi, politička ucjena ostaje održiva pregovaračka strategija, zaključuje se u tekstu.
Šta bi promijenilo glasanje kvalifikovanom većinom?
Jedan od predloženih odgovora jeste da se sankcije usvajaju i produžavaju kvalifikovanom većinom, umjesto jednoglasno.
Prema modelu opisanom u analizi, odluku bi moralo podržati najmanje 15 od ukupno 27 država članica, koje zajedno predstavljaju više od 65 odsto stanovništva EU.
EUi navodi da bi se time smanjila mogućnost da pojedinačna članica zaustavlja zajedničke odluke kako bi izborila političke ili ekonomske ustupke. Rasprava o promjeni ovih pravila traje već duže vrijeme, ali tekst ukazuje da posljednji kompromis dodatno naglašava potrebu za reformom.
Mogu li nacionalne sankcije biti alternativa?
Ako podjele u spoljnoj i bezbjednosnoj politici onemoguće zajedničko djelovanje, pojedine članice mogle bi održavati pritisak na Rusiju uvođenjem nacionalnih sankcija.
Određeni broj država EU već ima takve sisteme, nezavisne od propisa Unije, koje koristi za borbu protiv terorizma, sprečavanje međunarodnih zločina i kršenja ljudskih prava, kao i zaštitu nacionalnih interesa.
Ipak, nacionalne sankcije imaju značajna ograničenja: važe samo u zemlji koja ih je uvela, dok svaka država samostalno određuje način njihove primjene.
Takva neujednačenost otežava sprovođenje mjera i otvara prostor za zaobilaženje sankcija, upozorava se u analizi.
Zašto je ovaj presedan važan drugim ruskim oligarsima?
Usmanov i Fridman spadaju među najbogatije poslovne ljude ruske ekonomije, pa bi njihovo uklanjanje sa liste moglo ohrabriti i druge sankcionisane oligarse.
Kao primjer navodi se Roman Abramovič, koji je više puta pokušavao da izbori ukidanje ograničenja uvedenih protiv njega.
Prema autorskoj ocjeni, ovaj slučaj stvara presedan koji bi i drugi mogli pokušati iskoristiti za postizanje istog ishoda.
Zašto je naredna godina ključna za sankcije EU?
U analizi se upozorava da će EU naredne godine odlučivati o sudbini sektorskih sankcija protiv Rusije, što se označava kao naredni veliki test evropskog jedinstva.
Zbog toga se predlaže da pripreme počnu odmah, uz podršku partnerima koji zagovaraju reformu samog mehanizma odlučivanja.
Umjesto oslanjanja isključivo na odbranu pojedinačnih sektorskih ograničenja, autor zagovara prelazak na kvalifikovanu većinu kako bi se smanjio prostor za buduće blokade i ucjene.