Prije više od šest decenija trojica naučnika iznijela su neobično predviđanje koje ponovo privlači pažnju upravo danas, u petak, 13. novembra 2026. godine. Prema njihovim proračunima, svjetska populacija mogla bi dostići matematičku tačku beskonačnosti upravo na ovaj datum.
Ipak, njihov scenario nije se ostvario, a objašnjenje zbog čega su pogriješili pokazuje koliko matematički modeli mogu biti ograničeni kada pokušavaju predvidjeti budućnost čovječanstva, navodi Nova.
Zašto su naučnici izdvojili baš 13. novembar 2026. godine?
Kako bi došli do svog zaključka, istraživači su proučavali historijske procjene broja stanovnika planete, obuhvatajući period od približno 400. godine prije nove ere do 1958. godine.
Analizirajući dostupne podatke, uočili su obrazac prema kojem se vrijeme potrebno da se svjetska populacija udvostruči postepeno smanjivalo. Drugim riječima, ljudi je bilo sve više, a njihov broj povećavao se sve brže.
Na osnovu tog trenda napravili su matematičku jednačinu kojom su pokušali izračunati buduće kretanje svjetske populacije.
Međutim, ključni problem njihovog modela bio je u pretpostavci da će se takvo ubrzavanje nastaviti bez ikakvih ograničenja. Prema njihovoj računici, populacija ne bi samo nastavila rasti već bi se taj rast neprestano ubrzavao, sve dok ne bi dostigao matematičku granicu u kojoj vrijednost teži beskonačnosti.
Taj trenutak, poznat kao matematička singularnost, naučnici su izračunali za 13. novembar 2026. godine.
Upozoravajući na moguće posljedice nekontrolisanog povećanja broja stanovnika, istraživači su upotrijebili i prilično dramatičnu formulaciju. Naveli su da njihovi daleki potomci neće umrijeti od gladi, već će biti zgnječeni usljed prenaseljenosti.
Ipak, njihovo istraživanje nije predviđalo da će Zemlja tog dana biti uništena, niti da će se dogoditi nuklearni rat, udar asteroida ili neka druga iznenadna katastrofa.
Datum je zapravo predstavljao matematičku tačku u kojoj njihov model više ne bi mogao ponuditi smislen rezultat. Dakle, nije se radilo o precizno izračunatom datumu fizičkog nestanka čovječanstva.
Postoji još jedan zanimljiv detalj. Upravo 13. novembra 2026. godine Hajnc fon Ferster napunio bi 115 godina. Kasnije analize ukazivale su na to da je izbor ovako upečatljivog datuma bio dio provokativnog pristupa autora, koji su željeli javnosti skrenuti pažnju na problem prenaseljenosti.
Studija je izazvala značajnu pažnju i postala dio tadašnje rasprave o tome koliko dugo planeta može osigurati uslove za život sve većem broju ljudi.
Zbog čega se predviđanje naučnika nije ostvarilo?
Iako je matematički model tokom prvih decenija nakon objavljivanja prilično dobro odgovarao stvarnim demografskim podacima, situacija je počela da se mijenja tokom osamdesetih i devedesetih godina prošlog vijeka.
Postajalo je sve jasnije da se rast svjetske populacije ne odvija tempom koji su trojica istraživača pretpostavila.
Najvažniji razlog bio je postepeno usporavanje demografskog rasta.
Tokom prve polovine 20. vijeka broj stanovnika planete značajno se povećavao. Tome su doprinijeli napredak medicine, bolji higijenski uslovi, dostupnija hrana i smanjenje stope smrtnosti.
Međutim, u narednim decenijama došlo je do velikih promjena u demografskim kretanjima. U brojnim zemljama počeo je opadati prosječan broj djece koje žene rađaju, dok su se istovremeno mijenjali životni vijek, dostupnost obrazovanja, položaj žena u društvu i životni standard.
Upravo te promjene pokazale su da rast stanovništva nije neprekidan proces koji se može jednostavno produžavati na osnovu ranijih podataka.
Matematički model iz 1960. godine nije u dovoljnoj mjeri mogao predvidjeti promjene koje će oblikovati demografsku sliku svijeta u narednim decenijama.
Zato 13. novembar 2026. godine nije donio scenario koji su istraživači izračunali. Njihovo predviđanje ostalo je zanimljiv primjer upozorenja da matematičke projekcije zavise od pretpostavki na kojima su zasnovane i da se stvarni život ne mora odvijati prema obrascima iz prošlosti.