Svalbard, norveški arktički arhipelag na kojem žive i Rusi, na Zapadu se sve češće pominje kao mjesto na kojem bi Moskva mogla testirati granice NATO.
Ruska plovila prate se u blizini podmorskih kablova, aktivnosti Moskve na ostrvima postaju sve raznovrsnije, a NATO diplomate upozoravaju da bi jedan ozbiljan incident mogao otvoriti pitanje kako bi Alijansa reagovala. U najgorem scenariju, stručnjaci ne isključuju ni situaciju u kojoj bi Rusija pokušala da izazove krizu bez poteza koji bi nedvosmisleno aktivirao član 5, piše Politico.
Svalbard je norveška teritorija, ali zbog posebnog međunarodnopravnog statusa predstavlja jedno od najosjetljivijih područja na Arktiku. Rusija tamo ima naselje Barencburg, dok Norveška posljednjih godina pojačava nadzor i ulaže u vojne i civilne kapacitete.
Zašto je Svalbard toliko važan
Svalbard se nalazi više od 900 kilometara sjeverno od kopnene Norveške i predstavlja jedno od najudaljenijih naseljenih područja Evrope.
Sporazumom iz 1920. godine potvrđen je norveški suverenitet nad arhipelagom, ali su drugim državama potpisnicama garantovana određena prava, prije svega u oblasti privrednih aktivnosti. Sporazum takođe ograničava korišćenje Svalbarda u vojne svrhe.
Upravo zbog tog specifičnog statusa svaka promjena bezbjednosne situacije na arhipelagu može otvoriti složena pitanja o tome gdje prestaje uobičajeno prisustvo, a počinje vojno ili hibridno djelovanje.
Na najvećem ostrvu, Spitsbergenu, nalazi se i rusko naselje Barencburg.
Rusija posljednjih godina širi aktivnosti
Rusko prisustvo na Svalbardu nije novo. Moskva je tamo decenijama prisutna kroz rudarsku kompaniju Arktikugol i naselje Barencburg.
Međutim, posljednjih godina pojavljuju se i aktivnosti koje privlače mnogo veću pažnju Norveške.
Ruski zvaničnici kritikovani su zbog organizovanja aktivnosti omladinske organizacije indirektno povezane sa ruskom mornaricom, najava vojnih vježbi u okolini i održavanja parada sa vojnim obilježjima. U jednom slučaju zabilježen je i prelet helikoptera.
Rusija je 2024. godine počela organizovati direktne brodske izlete iz Rusije prema Svalbardu, a naredne godine na arhipelagu je otvoreno predstavništvo Ruskog geografskog društva, koje vodi bivši ruski ministar odbrane Sergej Šojgu.
Kari Aga Myklebost, profesorka ruske istorije i stručnjakinja za Svalbard sa Univerziteta u Tromsu, ove aktivnosti opisuje kao „provokacije u sivoj zoni“ i navodi da predstavljaju relativno jeftin način za pokazivanje ruskog prisustva i testiranje granica norveške nadležnosti.
Norveške obavještajne službe upozorile su ove godine da Kremlj želi da poveća prostor za djelovanje Rusije na Svalbardu.
Podmorski kablovi posebno zabrinjavaju saveznike
Posebnu pažnju privukle su aktivnosti ruskih plovila u vodama oko arhipelaga.
Prema pisanju Politica, britanske, američke i norveške snage otkrile su ruska plovila koja su u blizini Svalbarda testirala tajno oružje namijenjeno presijecanju podmorskih kablova.
Podmorska infrastruktura posebno je važna za Svalbard jer arhipelag ima veoma ograničene komunikacione veze sa ostatkom svijeta.
Longjirbyen je povezan sa kopnom preko samo dvije podmorske internet veze. Svaki ozbiljniji problem sa tom infrastrukturom zato bi mogao imati mnogo veće posljedice od običnog prekida komunikacija.
Norveška istovremeno povećava sposobnosti za nadzor mora i podmorske infrastrukture.
Norveška pojačava odbranu na sjeveru
„Postoji više napetosti na Arktiku i na sjeveru, a naravno, i Svalbard je dio toga“, rekao je norveški ministar odbrane Tore Sandvik.
Norveška zato ulaže u nadzor i vojne kapacitete na sjeveru. Planirana je nabavka tri satelita za pomorsko mapiranje, dok se istovremeno modernizuju mornarica i obalska straža.
Osim toga, Norveška nabavlja pet fregata tipa 26 iz Velike Britanije i šest podmornica tipa 212CD iz Njemačke, čime dodatno produbljuje vojnu saradnju sa saveznicima.
Barencburg ostaje važan Moskvi
Uprkos padu proizvodnje uglja, Rusija ne napušta Barencburg.
Kompanija Arktikugol dobila je tokom 2025. godine oko 1,89 milijardi rubalja, odnosno približno 20 miliona evra državnih subvencija.
Ruski ambasador u Norveškoj Nikolaj Korčunov rekao je da Moskva želi da promijeni ekonomsku osnovu Barencburga i pređe sa uglja na usluge.
Istovremeno je naglasio da Rusija ne dovodi u pitanje norveški suverenitet nad Svalbardom i da je važno poštovati Sporazum o Svalbardu.
Moskva, međutim, ističe da Oslo doprinosi militarizaciji arktičkog područja kroz aktivnosti NATO.
Svalbard ima samo nekoliko ključnih tačaka
Koliko je arhipelag osjetljiv pokazuje i njegova infrastruktura.
Longjirbyen ima jedan aerodrom, dvije podmorske internet veze, jedan rezervoar vode i elektranu koja zavisi od dopremanja goriva.
Lokalne vlasti zato pripremaju plan za brzu evakuaciju stanovništva ukoliko bi došlo do ozbiljnog pogoršanja bezbjednosne situacije.
Planirana su i ulaganja u dodatne rezervoare vode i drugu kritičnu infrastrukturu kako bi se smanjila zavisnost od ograničenih sistema na ostrvu.
NATO diplomate upozoravaju na moguću eskalaciju
Dvojica NATO diplomata, koji su za Politico govorili pod uslovom anonimnosti, upozoravaju da raste strah od eskalacije.
Njihova zabrinutost dolazi u trenutku kada su širom Evrope već zabilježeni slučajevi sabotaža, sajbernapada i narušavanja vazdušnog prostora.
Dvojica diplomata navela su da bi među mogućim odgovorima NATO mogli biti vazdušne patrole iznad Svalbarda, premještanje određenih odbrambenih kapaciteta prema sjeveru Norveške i zajedničke vojne vježbe u okolini arhipelaga.
Takve mjere morale bi biti usaglašene sa Oslom i u skladu sa odredbama Sporazuma o Svalbardu.
Za sada nema javno objavljenih planova NATO za povećanje pomorskog ili vazdušnog prisustva oko arhipelaga.
Najgori scenario nije nužno otvoreni napad
Kari Aga Myklebost smatra da najgori scenario ne mora početi klasičnim vojnim napadom.
Ona navodi mogućnost da Moskva iskoristi vanrednu situaciju koja bi pogodila ruske građane na Svalbardu, a zatim pošalje snage koje bi predstavila kao pomoć u upravljanju krizom.
Takav potez, prema njenoj procjeni, ne bi nužno odmah i jasno aktivirao član 5 NATO sporazuma o kolektivnoj odbrani.
Upravo zbog toga, smatra ona, najosjetljiviji scenario bio bi pokušaj da se kroz ograničenu krizu testira spremnost i jedinstvo NATO.
Ståle Ulriksen, predavač na Kraljevskoj norveškoj pomorskoj akademiji, navodi da bi Rusija u teoriji mogla relativno lako zauzeti Svalbard uz korišćenje specijalnih snaga i preuzimanje aerodroma, ali istovremeno smatra da je takav scenario malo vjerovatan.
Norveška želi i odvraćanje i stabilnost
Uprkos rastućoj zabrinutosti, lokalne vlasti nastoje da održe komunikaciju sa ruskom stranom.
Kancelarija guvernera Svalbarda sastaje se sa ruskim konzulatom četiri puta godišnje, a cilj je očuvanje stabilnosti i niskog nivoa napetosti.
Norveški zvaničnici istovremeno insistiraju da je Svalbard dio norveške teritorije i da se njegov status mora poštovati.
Za Moskvu je arhipelag važan zbog dugogodišnjeg prisustva i strateškog položaja na Arktiku, dok ga Norveška i njeni saveznici sve pažljivije posmatraju zbog mogućih bezbjednosnih rizika.
Svalbard tako ostaje između dvije potrebe: jačanja odvraćanja i očuvanja stabilnosti. Najveća neizvjesnost nije u tome da li na arhipelagu postoji rusko prisustvo, već šta bi se dogodilo ako bi neki budući incident natjerao NATO da odluči koliko daleko želi da ide u zaštiti norveške teritorije.