Košarka

Aleksandar Džikić, trener Budućnosti: NBA svetlosnu godinu ispred Evrope

Aleksandar Džikić, trener Budućnosti: NBA svetlosnu godinu ispred Evrope
Foto: N.N. | Aleksandar Džikić, trener Budućnosti: NBA svetlosnu godinu ispred Evrope

Osvajanjem ABA lige i plasmanom u četvrtfinale Evrokupa košarkaši Budućnosti su ove sezone šokirali region i Evropu, a iza velikih uspjeha Podgoričana, koji su prošlog ljeta kao cilj postavili opstanak na Jadranu, stoji rad i pečat šefa struke Aleksandra Džikića.

Popularni Džile je u razgovoru za "Nezavisne" govorio o postignutom i nastavku sezone kao i o radu sa ekipom koja je najbolje partije pružila u ABA finalu sa Crvenom zvezdom kada se vodila bitka za evroligašku vizu u narednoj sezoni.

"Ovo je prva sezona da je Budućnost igrala finale, što je samo po sebi uspeh, o osvajanju titule da i ne govorimo. Moramo da budemo zadovoljni, ipak smo uradili nešto što niko nije očekivao, kada se uzme u obzir odnos snaga u takmičenju. Ima timova koji su mnogo više uložili i kojima je ABA kruna bila primarni cilj. Ipak, nema vremena za slavlje i odmor. Već smo počeli sa igranjem domaćeg prvenstva, nastavlja se pakleni ritam. Ako je verovati, ovo je najkvalitetnije  prvenstvo Crne Gore do sada", rekao je Džikić.

NN: Protiv glavnih konkurenata Cedevite i Crvene zvezde imali ste skor 10:3 ove sezone. Da li je ovo tim sa najjačim karakterom od svih koje ste vodili?

DŽIKIĆ: Sigurno je da smo  nešto dobro radili i uradili, jer su oba tima kvalitetnija od onog koji ima Budućnost. Tokom čitave sezone pratimo pravilo da je uvek prva naredna utakmica najvažnija. Nismo se bavili matematikom i kalkulacijama. Nismo dozvolili da nam juče kvari sutra, poraze smo ostavljali iza sebe.

NN: Nemanja Gordić i Nikola Ivanović su dominirali u igri jedan na jedan protiv visokih igrača Zvezde u finalu. Da li je to "slučajno"?

DŽIKIĆ: Mnogo, ali zaista mnogo smo individualno radili na stvarima koje su deo naše igre. Svaki trening je započinjao sa 15 do 20 minuta rada na sticanju navika kreiranja šuta u situacijama jedan na jedan, pikenrol igre, kretanja bez lopte. Pored toga, šuterski deo treninga je uvek bio zasnovan na situacijama iz igre.

NN: U Evrokupu ste stigli do četvrtfinala. Zadovoljni ili?

DŽIKIĆ: Ne da smo zadovoljni, nego smo i prezadovoljni i ponosni na ono što smo ostvarili. U isto vreme igrati dva vrlo teška takmičenja i biti uspešan u oba nije lako. Posle sezone bez pobede u Evrokupu, ove godine smo došli do osam najboljih. Bili smo i više nego ravnopravan protivnik Darušafake, koja je na kraju osvojila trofej. Možda smo najveći kompliment upravo dobili posle prve utakmice. Njihovi igrači su po završetku meča pričali o nama, u stilu: "Šta je ovo, ko su ovi ljudi?" Ako im je verovati, rekli su da smo im bili najteži protivnik tokom čitave sezone.

NN: Gordić igra najbolju sezonu karijere, šta se to desilo kod njega?

DŽIKIĆ: Verovatno ćete bolji odgovor dobiti od Nemanje. Sigurno je imao najbolju sezonu u karijeri, a može da bude i bolji. Da tokom čitave godine  bude onakav kakav je bio u plej-ofu ABA. Koncentrisan, fokusiran, lider, pozitivan.

NN: Naredne sezone trebalo bi da igrate u Evroligi, kakvi su klupski ciljevi?

DŽIKIĆ: Ima raznih priča o tom našem igranju, svašta nešto može da se vidi, čuje i pročita. Rano je pričati o tome.

NN: Osim rada u evropskim klubovima proveli ste dvije godine u Minesoti, kakav je utisak na Vas kao mladog trenera ostavila NBA liga?

DŽIKIĆ: Mislim da sam naučio dosta toga, i kako treba i kako ne treba. NBA je svetlosnu godinu ispred evropske košarke, naročito kada pričamo o stvarima van terena. Uslovi rada, putovanja, način rada u uslovima 82 utakmice, pristup individualnom radu, rad na telu igrača, priprema i oporavak. Tu su i marketing, mediji, odnosi i obaveze prema sponzorima. Recimo, jedna stvar o kojoj vrlo malo ljudi razmišlja je na koji način igrač ili trener uspe sebe da "napuni" za svaku utakmicu, često dan za danom. A to je zaista bitna stvar - uspeti u tome da nađeš "drajv" maltene svako veče, da se digneš ponovo na svoj maksimum, iako si na primer dve noći pre toga bio potpuno potrošen. I ne pričam samo o fizičkom aspektu.

NN: Prva zvijezda tima je tada bio Kevin Garnet, kakav je kao igrač i čovjek?

DŽIKIĆ: Što se mene tiče, odličan. Prihvatio me je od prvog dana, a nije morao. Ja sam za njega bio potpuni anonimus, mlad trener iz Evrope. On je mnogo posvećen čovek, takmičar od glave do pete. Na tom putu ne štedi ni sebe  ni druge. Ako nešto nije kako bi trebalo da bude, Kevin ti skrene pažnju vrlo direktno i vrlo brzo. Mislim da se njemu mnogo svidela moja želja za pobedom, ali i način razmišljanja koji je drugačiji od uobičajenog NBA načina.

Navijam za Toronto

NN: Počeo je NBA plej-of, ko su favoriti, ko će biti šampion?

DŽIKIĆ: Kao i svake godine, zdravlje igrača je vrlo bitno. Nezahvalno je sada davati nekakve najave. Lično najviše pratim Toronto, to je tim koji vodi Dvejn Kejsi, za koga sam radio u Minnesoti. Poslednja dva leta sam proveo s njima, oni su ekipa za koju navijam,  ako to može tako da se kaže.

Dragić NBA superstar

NN: Radili ste  sa Goranom Dragićem  na početku njegove karijere u Olimpiji, da li se tada vidio ogroman potencijal koji ima?

DŽIKIĆ: Goran je igrao za mene polusezonu baš pred odlazak u NBA. Puno smo radili, pokušali smo da mu olakšamo tu tranziciju iz Evrope u NBA. Dobio je u ruke da vodi tim veterana, nije mu bilo lako, ali mislim da je sve što je prošao tada pomoglo u njegovoj karijeri. On je mnogo talentovan momak, sa vrhunskim fizičkim talentima i željom za pobedom. Potencijal je bio tu, on je na njemu nastavio da radi i sada je NBA superstar. Uz to, podrška roditelja koju on i brat imaju je daleko najbolji primer. Bez uobičajenih nenormalnih roditeljskih ambicija, uvek pozitivni, uvek podrška. Divni ljudi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije