Ulazak u FIBA Kuću slavnih godi. Na neki način je i očekivan, da li ove ili za dvije godine, jer sam kao glavni trener radio 46 godina. Bilo je dobrih rezultata, ali prije svega posvećenosti košarci, mladim igračima i stvaranju igrača, rekao je proslavljeni košarkaški trener Bogdan Tanjević za "Nezavisne" nakon objave da će ove godine biti primljen u Kuću slavnih.
U trenerske vode je uplovio kao 24-godišnjak 1971. na klupi sarajevske Bosne, tada člana druge lige Jugoslavije, s kojom je stigao do titule prvaka Evrope 1979. U njegovoj biografiji su i zlato osvojeno na Evropskom prvenstvu s Italijom, srebro sa šampionata Evrope sa Jugoslavijom, srebro sa Prvenstva svijeta sa Turskom, ali i niz klupskih trofeja u Jugoslaviji, Italiji, Turskoj i Francuskoj. Sve to je doprinijelo da na adresu našeg trenera stigne još jedno priznanje i ulazak u Kuću slavnih 30. avgusta, ali, kako kaže, prije svega za to su zaslužne decenije posvećenosti "igri pod obručima".
"Najponosniji sam na familijarni odnos s igračima. Oni su moji članovi porodice, a ja njihove. Nije se išlo preko mrtvih do rezultata, nego je put bio pun ljudskosti, a to je najvažnije. Bio sam zahtjevan trener, kada smo radili - radili smo intenzivno, ali smo se i šalili. Volim reći i da sam im bio savjetnik", priča Tanjević.
Kaže da se nije bavio kaznama, da je sa igračima probleme rješavao dugim razgovorima, nekad u četiri oka, a nekad pred svima. Uvijek je imao autoritet, a na pitanje kako ga je stekao odgovorio je:
"Ja bih rekao da je to povjerenje, prije nego autoritet. Morate odgovoriti na pitanja igrača. Ako kažete da ide lijevo i imate dobar odgovor zašto treba da ide lijevo, a ne desno - on vam vjeruje".
Najponosniji je na odnos s igračima, ali ne možemo da ne spomenemo ni rezultate, o kojima mnogi treneri mogu samo da sanjaju.
"Meni je Bosna najdraža. Ona je djetinjstvo mog posla i čudesnu smo stvar napravili, koja se poslije nije mogla ponoviti. U generaciji su bili samo naši igrači, igrači koji su igrali drugu ligu i koji su stigli do titule prvaka Evrope", rekao je Tanjević i dodao:
"Danas se takvi uspjesi ne mogu ni sanjati. Drugačija su pravila. Mi smo bili zaštićeni jer igrači do 28 godina nisu mogli da odu u inostranstvo, tako da smo imali vrijeme pred sobom, mogli smo da planiramo i da stvaramo ekipu. Danas igrač sa 18 godina može da bira gdje će igrati, za njih su pripremljeni ugovori, odlaze mladi u inostranstvo, a naši klubovi nemaju novca da kupuju i ne mogu parirati klubovima čiji su budžeti 40 miliona evra. Ali ABA liga je vrlo dobro takmičenje i dovoljno dobar nivo za naše klubove, dopada mi se regionalna liga".
Na pitanje da može nešto da promijeni u karijeri šta bi uradio, prisjetio se 1980. godine...
"Imao sam dvije-tri neviđene ponude. Bilo mi je žao što nisam otišao u Real, a dva puta sam imao poziv - prvi put 1980. kada sam se obavezao reprezentaciji i 1986. kada sam bio u Trstu i kada sam napravio namjernu grešku jer sam tražio da budem plaćen 25 odsto više od najboljeg igrača, a samo je jedan trener u Realu, koji je bio Fudbalski klub sa košarkaškom sekcijom, imao dolar više od najboljeg igrača. Ali, ne kajem se", priča Tanjević, koji je osim Bosne vodio Kasertu, Trst, Olimpiju iz Milana, Limož, Budućnost, Asvel, Virtus i Fenerbahče.
Nakon 46 godina, 2017. je objavio kraj trenerske karijere, ali bez košarke ne može. Tehnički je direktor Italijanske košarkaške federacije, a u Crnoj Gori je predsjednik trenerske organizacije, što je, kako kaže, mali ali i važan angažman. Sada ima više vremena za porodicu.
"Porodica je jedan od razloga što sam se vratio kući, iako sam posljednjih godina kroz rad sa reprezentacijom imao dosta vremena da budem sa suprugom, djecom, sada unucima. Zbog njih mi starenje lako pada i vrlo je ugodno", kaže Tanjević, koji ne zapostavlja ni svoju veliku ljubav - čitanje knjiga.
SAD pa Srbija
U posljednje vrijeme u regionalnim medijima često se spominje kako je Srbija jedina koja može da pobijedi reprezentaciju SAD na Svjetskom prvenstvu. Pitali smo i Tanjevića šta misli o tome.
"Apsolutni favorit je selekcija SAD, a Srbija je druga. Ovaj put Amerikanci dolaze sa Gregom Popovičem, čovjekom s autoritetom, i teško je zamisliti da ne pobijede, ali uvijek postoji šansa. Takmičenje je u septembru, dolaze nakon pauze i sa možda manjom preciznošću u šutu, ali favoriti su bez obzira na to", rekao je Tanjević.
Naš Boša
Bogdan Tanjević je rođen u Pljevljima 1947. godine, a kao četvorogodišnjak je došao u Sarajevo, koje ima veoma značajno mjesto u njegovom srcu. Život je Bošu vodio i u Beograd, kao i Italiju, Francusku, Tursku, rodnu Crnu Goru, na čijoj je klupi i završio trenersku karijeru, pa ne čudi što ga svi svojataju.
"Ja se mogu odrediti po tom pitanju. Rođen sam u Pljevljima, sa četiri godine sam došao u Sarajevo i tu odrastao, a kao igrač košarkaški zanat sam učio u Beogradu. Često sam u Srbiji, Hrvatskoj, BiH, Sloveniji, odem u Crnu Goru, sada ću češće ići u Makedoniju jer je tamo kćerka dobila posao, a živim u Italiji", rekao je Tanjević i na konstataciju da možemo reći da je "naš", kroz osmijeh je dodao "možemo".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.