Stvarno sam van sebe, dalje od ovoga se ne može jer ne postoji ništa veće, malo je reći da se radi o ogromnom priznanju. Iskren da budem, nisam razmišljao o tome iako znam koliko vrijedim i šta sam napravio. Nisam se nadao tome u ovom trenutku, očekivao sam da to bude malo kasnije.
Rekao je ovo za "Nezavisne" legendarni hrvatski košarkaš Dino Rađa, koji je zajedno sa Rejom Alenom, Grentom Hilom, Džejsonom Kidom, Stivom Nešom, Morisom Čiksom, Leftijem Drizelom, Čarlijem Skotom, Kejti Smit, Tinom Tompson, Rodom Tornom, Orom Mae Vašington i Rikom Veltsom primljen u Nejsmitovu Kuću slavnih u američkom Springfildu. Rađa je tokom bogate karijere dva puta bio prvak Evrope sa splitskom Jugoplastikom, sa Virtusom iz Bolonje je osvojio Kup Radivoja Koraća, sedam puta je osvajao nacionalna prvenstva igrajući u Jugoslaviji, Grčkoj i Hrvatskoj. Na prvom fajnal foru Kupa šampiona sa splitskim "žutima" bio je najkorisniji igrač (MVP). Igrajući za italijanski Mesadžero (današnji Virtus) u periodu od 1990. do 1993. godine bio je svojeveremeno plaćeniji od jednog od najboljih fudbalera svijeta svih vremena Diega Armanda Maradone. Nakon toga je četiri godine proveo u najtrofejnijoj franšizi NBA lige Boston Seltiksima za koje je prosječno bilježio 16,7 poena i 8,4 skoka po meču. Sa reprezentacijom Jugoslavije kao najveći uspjesi se izdvajaju zlatne medalje na evropskim prvenstvima 1989. i 1991. i na Svjetskom prvenstvu 1990. i srebro na Olimpijskim igrama 1988. Sa Hrvatskom je osvojio srebro na OI 1992. godine i još dvije bronze na EP 1993. i 1995. godine. Jedan od najboljih evropskih centara svih vremena ne krije oduševljenost laskavim priznanjem.
"Bilo je i suza radosnica, jako emotivno sam ovo doživio. To je nešto što je generalno malo ljudi doživjelo, pogotovo van SAD. Radi se o ogromnom priznanju, kada ga dobiješ krenu emocije i sjećanja. Vratiš se unazad i sjetiš se koliko si uložio da bi sve to postigao. Svi propušteni izlasci i odlasci na kupanja, sav rad, znoj i trud koji sam dao na pripremama po planinama su se isplatili. Sve je to vrijedilo i bez ovoga, ali mi sada to baš prolazi kroz glavu", rekao je Rađa.
NN: Kandidati za prijem bili su i Vaši nekadašnji saigrači Toni Kukoč i Vlade Divac. Da li bi oni mogli da uđu u društvo besmrtnih u narednim godinama?
RAĐA: Očekujem ih tamo veoma brzo, obojica su jako blizu toga.
NN: Može li se reći da je rad sa juniorskom reprezentacijom Jugoslavije sa kojom ste osvojili Svjetsko prvenstvo u Bormiju 1987. godine udario temelje Vašoj velikoj karijeri?
RAĐA: Definitivno jeste, bio je to tim velikih talenata u kojem se zaista mnogo radilo. Ovaj prijem u Kuću slavnih nosi moje ime, ali isto tako pripada i Svetislavu Pešiću i toj generaciji, Jugoplastici, Toniju Kukoču i Božidaru Maljkoviću i svim trenerima koji su sa mnom radili.
NN: Jako mladi (22 i 23 godine) ste osvojili dvije titule prvaka Evrope sa Jugoplastikom. Kakav je bio rad tamo, koliko je teško bilo Maljkoviću da ukomponuje tim u kojem ste glavni igrači bili Vi i Kukoč, koji je i godinu mlađi?
RAĐA: To morate njega pitati, meni je bilo jako lako raditi s njim. Mislim da mu nije bilo previše teško jer smo mi bila jedna generacija ispred vremena koja je shvatala mnogo stvari u tom trenutku. Mnogo ljudi je radilo s tom generacijom počevši od Slavka Trninića preko Moke (Zorana Slavnića) koji nam je prvi dao veću minutažu. Radilo se o velikom trudu i radu sa talentovanim igračima koji su stvorili generaciju koja je ostavila veliki pečat u svjetskoj košarci.
NN: U Bostonu ste proveli četiri godine, kakav je utisak na Vas ostavio NBA svijet?
RAĐA: To je nevjerojatno iskustvo, gotovo svako veče sam igrao protiv nekoga od najboljih na svijetu. Igraš jednu noć protiv Čikaga sa Majklom Džordanom i Skotijem Pipenom pa ti dođe Njujork sa Patrikom Juingom. Onda idete na Hjuston i Hakima Olajdžuvona pa na Sijetl i Gerija Pejtona. Igrao sam sa Ćifom (eng. poglavica, nadimak koji je legendarni Robert Periš dobio po jednom od junaka filma "Let iznad kukavičjeg gnijezda"), Dominikom Vilkinsom i Rikom Foksom. Bila mi je čast i ponos, ne znam šta da kažem više. Možda bi još bilo dobro da sam došao malo ranije i igrao sa Lerijem Birdom, ali je.. ga.
NN: Nakon NBA vratili ste se u Evropu, gdje ste igrali za Panatinaikos, Zadar, Olimpijakos, Cibonu i Split, u kojem ste završili karijeru. Gdje je bilo najljepše?
RAĐA: Svaki taj odlazak imao je neki svoj momenat koji je bio lijep. Obožavao sam i danas obožavam Grčku, gdje mi je bilo jako lijepo u oba velika kluba. Igranje u Zadru, koji živi za košarku, takođe je bilo nezaboravno.
NN: Šta smatrate najvećim dostignućima karijere?
RAĐA: Definitivno su to prva titula prvaka Evrope sa Jugoplastikom i srebro sa Hrvatskom na Olimpijskim igrama u Barseloni kada smo u finalu igrali protiv američkog tima snova. Bilo je još sjajnih momenata, ali su ova dva "za dlaku" ispred ostalih.
NN: Koji tim je bio najjači za koji ste igrali?
RAĐA: Što se tiče klupskog igranja, to je bila Jugoplastika. Što se tiče reprezentacije, bilo je tu dosta odličnih ekipa i teže se odlučiti. Ajde da kažemo da je to bila reprezentacija Jugoslavije koja je osvojila zlato na Evropskom prvenstvu 1989. godine. Bila je to najdominantnija ekipa.
NN: Ko je bio najbolji saigrač?
RAĐA: Definitivno Toni Kukoč. On i ja smo mogli igrati zatvorenih očiju, toliko smo se dobro tada razumjeli. Ista situacija što se tiče međusobnog razumijevanja je i danas.
U Hrvatskoj se mora raditi od nule
NN: U Hrvatskom košarkaškom savezu ste predsjednik Stručnog savjeta. Reprezentacija bilježi slabe rezultate u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, zbog čega ste i Vi bili na udaru. Kako vidite trenutno stanje, da li su krivi FIBA prozori?
RAĐA: Kukanje oko toga nema smisla, treba vidjeti šta napraviti, imamo mi mnogo veće probleme od prozora. Nažalost, niko neće da pogleda pravo stanje stvari, moramo se vratiti na početak, početi od nule i puno raditi. Tek onda možemo pričati o rezultatima. Bio sam na udaru, ali upiranje prstom u nekoga je bježanje od problema. Radimo na poboljšanju svega, smanjili smo ligu, dosta se radi i sa mlađim kategorijama, pratiće se sve kako napreduje. Evo, baš u posljednjem periodu ja sam radio sa visokim igračima reprezentacije do 16 godina.
Fakti:
2 puta je Dino Rađa osvojio Kup šampiona sa Jugoplastikom (1989. i 1990. godine). Prvi put je bio MVP fajnal fora.
7 puta je osvajao nacionalna prvenstva u tri različite zemlje (Jugoslavija, Grčka, Hrvatska).
16,7 poena i 8,4 skoka je prosječno bilježio po meču igrajući za Boston tokom četiri godine u NBA ligi. Godine 1994. je bio u drugoj petorci novajlija (rukija).
1989. godine je s reprezentacijom Jugoslavije dominantno osvojio Evropsko prvenstvo u Zagrebu. Sa "plavima" je osvojio još jednu bronzu i zlato na EP, zlato na Svjetskom prvenstvu i srebro na Olimpijskim igrama.
1992. je u Barseloni osvojio srebro na Olimpijskim igrama sa Hrvatskom. Hrvatska je tada u finalu izgubila od čuvenog "drim tima" SAD, za koje su tada prvi put nastupili igrači iz NBA lige.
2008. je uvršten među 50 osoba koje su najviše doprinijele razvoju Evrolige.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.