Zbog lakoće kojom je nemilice punio koševe protivnika, Antonela Rivu su zvali Bombarder i Nembo Kid (italijanska verzija Supermena). Najbolji je strijelac italijanske lige i reprezentacije svih vremena. U ekskluzivnom razgovoru za "Nezavisne" Riva je govorio o karijeri, najtežem protivniku u istoj i razlikama između nekadašnje i današnje košarke.
Sa 14.399 poena u palakanestru Riva je iza sebe ostavio legende kao što su Brazilac Oskar Šmit (13.957) i naturalizovani Italijan Karlton Majers (11.320). Na 784 meča prosječno je bilježio 18,4 poena i teško da će ga neko u Italiji dostići u bliskoj budućnosti. Klupska karijera mu je trajala od 1977. do 2005. Najdraže uspomene iz vremena igračke karijere budi mu vrijeme kada je kao golobradi mladić osvajao trofeje sa matičnim Kantuom i "azurima".
"Prvi Kup šampiona (današnja Evroliga) sa Kantuom 1982. osvojen na fajnal foru u Kelnu mi je najdraža uspomena na klupsku karijeru, a izdvaja se i osvajanje istog trofeja naredne godine. Sa reprezentacijom mi je najdraža zlatna medalja osvojena na Evropskom prvenstvu u Francuskoj 1983", kaže strijelac 3.785 poena za Italiju.
Uz Dina Menegina, Pjerluiđija Markonatija i Masima Masinija, jedan je od četiri igrača sa Apenina izabran među 50 najboljih igrača u izboru FIBA. Uvršten je i među 50 osoba koje su najviše doprinijele razvoju Evrolige. Danas u najelitnijem evropskom takmičenju nema strijelaca kalibra Rive, Nikosa Galisa, Majersa, Predraga Danilovića ili Igora Rakočevića, koji su na svakoj utakmici bili konstantna prijetnja sa svake pozicije po koš protivnika. Riva vidi dva razloga zbog kojih su stvari danas takve:
"Košarka se mnogo promijenila 2000, kada je vrijeme za napad ograničeno na 24 sekunde. Time se ne dozvoljava timu da previše ide na jednog igrača šutera. Sada se mnogo više vrti pikenrol, a lopta ide igraču koji prvi ima poziciju da šutira. Drugi razlog je to što su do unazad nekoliko godina igrači mnogo radili na svom šutu, a sada se mnogo više radi na fizičkoj pripremi. Danas ima i mnogo više utakmica nego nekada, timovi moraju da se pripremaju na taj način, a igrači nemaju puno vremena da rade na sebi", zaključio je Riva.
Nakon prvih 12 godina karijere u Kantuu Antonelo je 1989. prešao u Filips (današnji Armani Milano) za tada astronomskih 5,3 miliona dolara. Tamo je proveo pet godina i osvojio Kup Radivoja Koraća. Saigrači su mu bili Majk d'Entoni, današnji trener NBA ligaša Hjustona, i Aleksandar Đorđević, trenutni selektor svjetskog, olimpijskog i evropskog vicešampiona Srbije.
"Za Majka nisam tada mogao da zamislim da će biti najbolji trener svijeta, što je postao, ali sam bio siguran da će jednom raditi u NBA. Njemu je košarka u tijelu i krvi, samo je o tome razmišljao. Srećan sam što ga vidim tamo gdje je sada, jer znam da je tome posvetio cijeli svoj život. Napravio je velike promjene u košarci, sada se u samo nekoliko sekundi završava napad na kojem sve počiva. Teško je uraditi bilo šta protiv njegovih ekipa u odbrani, jer je košarka prebrza. Bio sam blizak sa Sašom (Đorđevićem) i danas smo dobri prijatelji. Bio je sjajan momak, uživanje je bilo igrati s njim. Bio je vrhunski strijelac, ali i vođa na terenu, uvijek je imao kontrolu nad sva četiri igrača koji su s njim u petorci. To je nevjerovatno", kazao je Riva.
Pošto je bio vrhunski strijelac, Riva je uvijek za čuvara imao najboljeg defanzivca u protivničkoj ekipi, ali sve se uglavnom završavalo da su nemoćno gledali kako momak sa sjevera Italije nemilice zatrpava njihov koš. Ipak, Majka Silvestrea i Romea Saketija izdvaja kao igrače koji su ga najbolje čuvali u Italiji. U Evropi kao dvojicu najjačih protivnika pamti Šarunasa Marčuljonisa i Huana Entonija San Epifanija.
U finalu Evropskog prvenstva Italija je kao domaćin poražena 73:88 od Jugoslavije i taj susret nikada neće zaboraviti.
"Bili su prejaki za sve, bio je to najveći tim koji je Jugoslavija imala i vjerovatno najbolji u Evropi svih vremena. Pokušali smo sve na tom meču, ali bilo ih je nemoguće pobijediti, tako jakog protivnika nikada nisam igrao. Svaki igrač u timu je imao karakteristike kao Đorđević. Recimo, Vlade Divac je bio snažan kao i mnogi centri, ali je tehnički bio fantastičan igrač koji je bio vrhunski dodavač. Imao sam sreću da igram i u timu s njim za ol-star ekipu Evrope, proveli smo sedmicu dana zajedno. Radi se o sjajnom čovjeku i igraču", rekao je Riva.
Marketing i turniri za veterane
Antonelo Riva je nakon igračke karijere neko vrijeme ostao u košarci da bi se nakon toga posvetio drugoj vrsti posla.
"Bio sam menadžer, radio sa nekoliko timova, ali sam vremenom odustao od toga. Velika je ekonomska kriza što se tiče košarke u Evropi i Italiji, pa je novac prvi problem. Svaki tim želi sa minimumom sredstava da osvoji prvenstvo i da trener bude jeftin, a meni se ne da to da radim. Sada se bavim marketingom u Njemačkoj industriji i ide mi sjajno. Drago mi je što nemam probleme kakve imaju ljudi u košarci. Igram nekada radi zabave i druženja kao što će biti narednog mjeseca, kada idem na turnir sa veteranima Kantua, Armanija i Varezea", kazao je Riva.
Skija i planinari
Riva je tokom karijere bio strastveni skijaš i planinar. Taj hobi je zadržao i danas.
"Obožavam planine na kojima sam tokom igračke karijere provodio veći dio ljeta, jer sam u zimskom periodu morao da igram košarku. Kada planinarim ili skijam, čistim svoj organizam, sve negativno izlazi iz mene. Tu je tišina i priroda, lijepo je što sada imam dosta vremena da idem i osvajam vrhove", kaže Riva.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.