Košarka

Pero Kameron za 'Nezavisne' : Imao sam tremu zbog Ivkovića

Pero Kameron za 'Nezavisne' : Imao sam tremu zbog Ivkovića
Foto: N.N. | Pero Kameron: Imao sam tremu zbog Ivkovića
Slobodan Manojlović

Sa 200 centimetara visine i 130 kilograma težine većina stručnjaka će vam reći da teško možete da se bavite ozbiljnom košarkom. Još ako ste iz egzotičnog Novog Zelanda, šanse za uspjeh su minimalne. Sve ove predrasude razbio je legendarni krilni centar Pero Kameron.

U ekskluzivnom razgovoru za "Nezavisne" govorio je o prijemu u FIBA Kuću slavnih prethodne godine i polufinalnom meču  Svjetskog prvenstva 2002. godine sa Jugoslavijom po kojem ga publika sa ovih prostora najviše pamti. Tokom igračke karijere Kameron je osvojio devet prvenstava Novog Zelanda i šest puta bio najkorisniji igrač lige. Sa reprezentacijom je tri puta učestvovao na Svjetskim prvenstvima (2002, 2006, 2010) i dva puta na Olimpijskim igrama (Sidnej 2000, Atina 2004) i na tim takmičenjima je došao u fokus pažnje šire košarkaške javnosti.

Zbog fizičkih karakateristika protivnici su znali da ga potcijene, a to im se redovno obijalo o glavu. Uslijedila bi trojka ili hitri potez nakon kojeg bi protivnik u čudu ostao da gleda loptu kako ulazi u koš. Poslije toga bi se igrala ozbiljna odbrana, ali Pero bi i dalje konstantno pogađao iz reketa i sa perimetra.

U Kuću slavnih primljen je sa Razijom Mujanović, Dušanom Ivkovićem, Tonijem Kukočem, Šekilom O'Nilom, Mikijem Berkovicom i Valdisom Valtersom.

"Radi se o prelijepom iskustvu. Moja supruga i djeca su bili tu i zaista smo bili oduševljeni svime. Posebno mi je bilo drago zbog mojih majke i oca. Radi se o velikoj časti za mene i Novi Zeland, nadam se da ćemo imati još (on je jedini) igrača u Kući slavnih. Radio sam mnogo tokom karijere i sve se na kraju isplatilo. Primiti nagradu pred ljudima kojima sam se divio je za mene znak da je moja karijera bila velika", kazao je Kameron, koji je u rodnoj zemlji bio sportista godine maorske populacije 2002.

Priznaje ipak da cijela ceremonija u Ženevi nije protekla bez treme. Kao "krivca" za nju apostrofira nekadašnjeg selektora Jugoslavije i Srbije.

"Bio sam veoma nervozan, imao sam veliku tremu. Šekil O'Nil nije bio tu, ali sam bio nervozan zbog prisustva trenera Ivkovića i Kukoča. Dušan je jedan od mojih velikih učitelja, u mlađim kategorijama sam igrao protiv mnogih selekcija reprezentacije Jugoslavije, tada ga upoznao i zaista sam bio počastvovan da primim priznanje kada i on. Sve njegove ekipe bile su odlično vođene sa klupe. Slušao sam mnoge priče o njemu od Nenada Vučinića, koji je godinama bio pomoćni trener u reprezentaciji Novog Zelanda. Kao trener, on je jedan od mojih idola", rekao je Kameron.

Najbolji turnir karijere za njega bio je pomenuto SP 2002. u najkošarkaškijoj američkoj saveznoj državi Indijani. Novi Zeland je na  opšte iznenađanje došao do četvrtfinala, tamo savladao Portoriko i zakazao polufinalni duel sa tada aktuelnim svjetskim prvakom Jugoslavijom. San o finalnom duelu se nije ostvario, "plavi" su ipak bili prejaki. Pero je na ovom takmičenju prosječno bilježio 14,7 poena, pet skokova i 3,6 asistencija. Bio je izabran u najbolju petorku šampionata. Jedini je član petorke koji u tom trenutku nije bio NBA igrač. Ostala četvorica su bili Emanuel Đinobili, Predrag Stojaković, Dirk Novicki i Jao Ming. Dobro pamti meč sa Jugoslavijom.

"Igrali smo s njima i mjesec dana ranije na pripremama u Njemačkoj. Pružili smo smo jako dobru partiju, ali to na kraju nije bilo dovoljno protiv jednog takvog sjajnog tima. Imali su Bodirogu koji je mogao da dobije svaku utakmicu. Nije bio  najbolji strijelac, ni skakač ili dodavač u ekipi, ali  pogađao je i pravio razliku uvijek kada je trebalo. Stojaković je bio veliki strijelac, a Vlade Divac je bio lider ekipe. Vidjelo se zajedništvo kod njih, sjećam se i Milana Gurovića koji je bio čvrst momak", naveo je Kameron, koji se Jugoslaviji pod imenom Srbija i Crna Gora za poraz revanširao dvije godine kasnije u grupnoj fazi na OI u Atini.

Bogatu igračku karijeru završio je 2010. godine, a od tada radi kao trener. Do sada je osvojio dvije titule prvaka Novog Zelanda sa Velingtonom.

"Teže mi je u ulozi trenera, morate da radite sve stvari oko ekipe, da izvučete najbolje iz svakoga igrača. Kada ste igrač, razmišljate samo o sebi i svojoj igri", rekao je za kraj Kameron.

Adams je nevjerovatan

Kameronov zemljak Stiven Adams igra za Oklahomu u NBA ligi, gdje je jedan od boljih centara. Pretprošle godine potpisao je ugovor vrijedan 100 miliona dolara sa Tanderima. Kameron smatra da Adams ima još mnogo prostora za napredak.

"On je nevjerovatan talenat, za njega je sve moguće da napravi tamo. Za nas u zemlji je sjajno da imamo nekoga da nas predstavlja u NBA. Imaće priliku da igra i na internacionalnim takmčenjima za reprezentaciju u narednim godinama", zaključio je Kameron.

Ragbi bio velika ljubav

Iako je gotovo cijelu karijeru igrao kući, osim kratkih izleta u Maleziju, Englesku i Tursku, Kameron ne osjeća žal zbog neigranja u ligama poput Evrolige ili NBA.

"Ne žalim ni za čim, mislim da sam imao sjajnu karijeru. Možda bi bilo bolje da sam igrao negdje drugo, a i kasnije sam počeo sa razvojem na velikoj košarkaškoj sceni. Košarkom sam počeo da se bavim sa devet godina, a uporedo sam se bavio i ragbijem koji je bio i ostao moja velika ljubav", kaže Kameron.

Košarkaška porodica

Kameron potiče iz velike košarkaške porodice. Njegova majka Mata je bila trener mlađih ženskih kategorija reprezentacije. Njegova sestra Džodi je bivša košarkašica i igrala je za nacionalni tim na OI u Atini. Trenutno radi kao trener. Džini i Zeta, druge dvije Perine sestre, igrale su za juniorsku reprezentaciju. Brat Rejmond je trener Vaikato Tajtansa. Sinovi Tobijas i Flin igrali su za reprezentaciju do 19 godina na Svjetskom prvenstvu 2017. u Egiptu.

  • 5 puta je Pero Kameron bio najkorisniji igrač (MVP) prvenstva Novog Zelanda.
  • 11 puta je Pero Kameron bio klupski šampion Novog Zelanda. Devet puta kao igrač, a dva kao trener.
  • 2002. je reprezentaciju Novog Zelanda doveo do polufinala SP u Indijanapolisu.
  • 2010. godine je izabran za trenera godine na Novom Zelandu.
  • 2017. godine je primljen u FIBA Kuću slavnih.

 

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije