Spreman sam da vodim reprezentaciju Hrvatske u preostalim utakmicama kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo. Ukoliko se plasiramo u narednu grupu, dalje ovisi o Savezu, trebalo bi da se napravi saradnja na nekoliko godina u skladu sa sredstvima i mogućnostima. Imam volje i želje za tim, a svakako i energije s obzirom na to da u Japanu svake sezone vodim ekipu na 60 utakmica.
Kazao je ovo za "Nezavisne" legendarni hrvatski košarkaški stručnjak Željko Pavličević, koji je jedini trener koji se sa dva kluba iz regiona popeo na krov Evrope. Prvi put je popularni Spiker osvojio Kup šampiona sa Cibonom 1986. godine, da bi mu isto pošlo za rukom pet godina kasnije sa splitskim POP-om 84. On je spreman da se ponovo vrati na prostor bivše Jugoslavije i to kao selektor Hrvatske, kojoj visi plasman na Svjetsko prevensto. Eventualni neuspjeh bi bio dodatni udarac za ovu selekciju koja je prethodne godine ispala sa Evropskog prvenstva porazom od Rusije, nakon čega je sa klupe nacionalnog tima otišao Aleksandar Petrović. Funkciju selektora preuzeo je tada Ivica Skelin, koji je nakon jedne pobjede i tri poraza u kvalifikacijama za SP smijenjen.
"Mislim da je Aco trebalo da ostane jer je ekipa na EP igrala jako dobro prije poraza od Rusa, a godinu dana prije toga je od Srbije na Olimpijskim igrama u četvrtfinalu utakmica izgubljena na jednu loptu. Skelin je mlad i kvalitetan trener, on je nažalost 'izgorio' u svemu. Ovo je drugi tip posla, potrebno je mnogo veće iskustvo jer je za pripremu utakmica i ispravljanje grešaka potrebno mnogo manje vremena nego u klubovima gdje se radi od nedjelje do nedjelje i ima mnogo više prostora. Ovdje treba ugurati igrače u sistem i brzo izvući maksimum iz njih", rekao je Pavličević.
NN: Da li problem predstavljaju i FIBA prozori kvalifikacija u kojima ne igraju igrači iz NBA i Evrolige?
PAVLIČEVIĆ: Imam dosta doticaja sa ljudima iz FIBA koji su napravili kvalifikacije kao u fudbalu i rukometu gdje publika iz svake zemlje ima priliku da gleda reprezentaciju na domaćem terenu. To je dobra stvar za košarku s obzirom na to da ne gledate reprezentaciju samo na EP ili Svjetskom prvenstvu. Za nas i još neke timove je loša stvar to što si jači ovakvim sistemom budeš slabiji. Igrači iz NBA poput Darija Šarića, Bojana Bogdanovića i Marija Hezonje, koji bi dosta mogli okrenuti u ovim utakmicama, nisu igrali, a nedefinirane stvari sa Evroligom su uticale da ne igraju igrači poput Krunoslava Simona kojeg Efes nije pustio. Dosta smo hendikepirani i mi i drugi timovi, poput Srbije, koja se takođe mučila. FIBA to ne može da riješi sa NBA, ali mora riješiti sa Evroligom.
NN: Hrvatska već dugo ima problem s pozicijom plejmejkera, šta je razlog?
PAVLIČEVIĆ: To je apsurdna situacija da imamo toliku kvalitetu sa igračima poput Ante Tomića i Simona u Evropi i petoricom u NBA, a da dugo nemamo neki veliki uspjeh. Kada pogledamo trenere poput Velimira Perasovića, Jasmina Repeše, Nevena Spahije i Ace vidimo da je i tu kvalitet visok. Kada sam bio u stručnom savjetu Saveza prije sedam godina, govorio sam da mi nakon Roka Ukića nismo imali nijednog dobrog beka. U Dalmaciji uvijek imamo dosta visokih igrača koji se kasnije lako prodaju u Evropu i NBA. Proces stvaranja dobrog beka od mladog igrača za razliku od njih je dugotrajan pa se u njihovom nedostatku uzimaju igrači srednjeg kvaliteta iz SAD.
NN: Kako gledate na trenutno stanje u klupskoj košarci regiona?
PAVLIČEVIĆ: Moraju sredstva da se ulažu u sport, stanje nije definirano. Kao primjer u Hrvatskoj uzeću Cedevitu, koja je klub gdje postoji marketinški interes i trenutno dobro stoji. Ostali životare, Split ima minimalan budžet. Zadar, koji je najznačajnija košarkašaka sredina u Hrvatskoj, sada ima stabilan, ali nizak budžet. Cibona ima velike probleme sa dugovima, u nokdaunu je. Zagreb, koji je dao najviše talenata Hrvatskoj košarci, u lošoj je situaciji. Posljednjih godina Crvena zvezda je u briljantnoj situaciji, dok je Partizan, koliko ja vidim, na izdisaju. Dok nema budžeta, sport se ne može razvijati. Drugi problem je što imamo mnogo "poluigrača" stranaca. Oni uzmu prostor i godine u razvoju mladim domaćim igračima koji onda idu vani za malo veće pare nego što bi zaradili ovdje. Prije pet-šest godina Cibona i Split su plaćali neke strance veliki novac, što je nemoguće realizirati kada na utakmicama imate 500 ljudi. Što se tiče kvalitetnih igrača i trenera, mi toga uvijek imamo i to nije problem.
NN: Bili ste prvak Evrope sa dva kluba regiona, da li je moguće da se ponovi taj uspjeh?
PAVLIČEVIĆ: Svi mi treneri sa ovih prostora smo u sjeni Željka Obradovića, koji je živa legenda. Ja sam ovaj podatak ispustio iz vida, vi novinari ste to iskopali. Teško je to ponoviti jer sam imao mnogo mirniju situaciju. Veliki timovi poput Bosne, Cibone i Partizana su stvarani postepeno, toga više nema. Mi smo trofejnu generaciju Cibone počeli stvarati 1975. godine, a prvi veliki evropski trofej stigao je 1982. (Kup kupova). Potreban je kontinuitet i homogenost rada, a danas ne možete da stvarate nešto ni što bi za dvije godine moglo da se realizuje.
NN: Budućnost je osvojila regionalnu ABA ligu, da li ste pratili finale i koliko je prestanak dominacije srpskih klubova dobar za košarku u regionu?
PAVLIČEVIĆ: Gledao sam mečeve i iznenađen sam, pokazali su veliku psihološku stabilnost i šampionski karakter u finalnoj seriji sa Crvenom zvezdom i polufinalnoj sa Cedevitom. Njihova titula je jako dobra stvar za košarku. Nadam se da će dobro proći u Evroligi, koja je postala evropska NBA liga, gdje je teško parirati finansijski moćnijim ekipama.
Japanci štede
NN: Dugi niz godina radite u Japanu, kako ste otišli tamo i kakve su razlike u odnosu na Evropu?
PAVLIČEVIĆ: Nedavno sam završio sezonu, za narednu nemam ugovor jer zadnjih godina ne potpisujem duže od jedne ili dvije godine. Otišao sam slučajno 2002. godine kada sam dobio poziv njihove reprezentacije, koju sam vodio na SP četiri godine kasnije. Nastavilo se sa klubovima, radi se o velikom životnom iskustvu. Radi se o zemlji od 120 miliona ljudi sa specifičnom kulturom, gdje mnogo cijene rad, preciznost i odanost. Mnogo se štedi, ali ne kao u zapadnim zemljama za sebe, nego za zajedništvo. Recimo, kada sam išao da vidim stan za sebe čije izdavanje košta 4.700 dolara mjesečno, gospođa koja ga izdaje mi je rekla da redovno isključujem žižek na bojleru kako bi se uštedila struja jer su izračunali da se na globalnom nivou nekoliko miliona za to troši besmisleno. Tako je i u sportu, zarade su dobre, ali ne preplaćuju i ne probijaju budžet.
Dražen Petrović trebao u PAO
NN: Sa Draženom Petrovićem ste bili prvak Evrope u Ciboni, a sa Tonijem Kukočem u POP-u 84. Koliko su njih dvojica bili različiti?
PAVLIČEVIĆ: Koliko je želja bila kod trenera da se radi, tolika je bila i kod Dražena za time. Nekada sam ga morao smirivati dan prije utakmice da smanji intenzitet treninga. Trebalo je da dođe u Panatinikos 1993. kod mene kako bismo ponovo radili zajedno. Bilo je gotovo dogovoreno da dođe za duplo veći novac nego što je imao u NBA ligi. Nažalost, njegova nesreća je to spriječila. Kukoč je bio briljantan sa raskošnim talentom, ali znao je u tome da zakomplicira stvari. Dražen je imao jednaku motivaciju i protiv velikih i malih timova, ako može da da 85 poena, on će ih dati. Kukoč je veće motive imao protiv jakih ekipa.
- 2 puta je Željko Pavličević bio prvak Jugoslavije. Tri puta je osvojio trofej u Kupu.
- 1986. godine je osvojio prvu titulu prvaka Evrope u karijeri sa Cibonom.
- 1991. je osvojio drugu titulu prvaka Evrope sa POP-om 84 kada je proglašen trenerom godine u Evropi.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.