Kada se odbojka na pijesku priključila porodici olimpijskih sportova 1996. godine, kritičari su se žalili da je uključena samo da bi povisila gledanost, koristeći osunčane ljepotice sa plaže u atraktivnoj sportskoj opremi.
Iako seksualni motiv sigurno povećava gledanost, igračice su rekle da crpe energiju iz pažnje koju dobijaju, a da sebe ne vide kao objekte neželjene pažnje.
"Osjećam se ojačano. Ja sam sportistkinja. Stalno postajem jača, a ovo je moj dres", rekla je Amerikanka Keri Volš, prelazeći rukama po crno-bijelom bikiniju i nastavila:
"Uopšte se ne osjećam iskorišćeno. Nadam se da ćemo inspirisati ljude da budu zdravi i da budu u formi. Naš način života je prosto divan".
Prema olimpijskim pravilima, donji dio bikinija mora biti širok sedam centimetara, što ne otkriva previše, ali i ne sakriva mnogo. Uski kupaći kostimi doprinose glamuru i atmosferi brazilske Kopakabane, koja je poznata i po sportskom i po seksualnom šarmu.
Žene imaju mogućnost da igraju u jednodijelnom kostimu, ali većina je ne koristi, jer odjeća tog tipa postaje jako neudobna kada u nju uđe pijesak. Muškarci moraju da nose šorceve najmanje deset centimetara iznad koljena i uske atletske majice.
"Stvarno me ne zanima slika koju šaljemo. Izađete na teren, igrate i hranite se podrškom. Ako će tu podršku da nam obezbijedi slika seks simbola, onda nema problema", istakla je Renata Ribeiro, reprezentativka Brazila.
Odbojka na pjesku nastala je na plažama u Kaliforniji 1920. godine. Kao takmičarski sport dugo nije bila šire prihvaćena, iako je bilo pojedinačnih profesionalnih turnira i nadmetanja. Pravi bum u razvoju ovog sporta dogodio se devedesetih godina prošlog vijeka, što je i dovelo do toga da je od Olimpijskih igara 1996. godine u Atlanti odbojka na pijesku dio olimpijske porodice. Najpoznatije u ovom sportu su Sjedinjene Američke Države i Brazil.