Prošla godina bila je za mene najuspješnija u karijeri, ali još ne mogu da prežalim poraz od Letonca Nikolaja Grišuninsa u četvrtfinalu Evropskog prvenstva, zbog kojeg sam ostao bez medalje, rekao je za "Nezavisne novine" Darko Kučuk, jedan od najboljih boksera BiH.
"Sve mi je zaista išlo od ruke u 2008. godini i mogu slobodno da kažem da mi je ona donijela najviše radosti u karijeri. Na svim takmičenjima na kojima sam nastupao trudio sam se da časno predstavim svoj klub Slaviju, grad Banjaluku i sve one do kojih mi je stalo. Priznajem, bilo je i razočarenja, kao ono u četvrtfinalu EP u Liverpulu. I dalje vraćam film sa tog meča i svaki put dođem do istog zaključka - da nisam zaslužio poraz. Znam, svi mi govore da život ide dalje, ali ne pruža ti se svaki dan prilika da osvojiš medalju na tako velikoj smotri", kaže prva pesnica Slavije.
NN: Proglašeni ste za najboljeg sportistu Banjaluke u 2008. Šta to laskavo priznanje znači za Vas?
KUČUK: I više nego što mislite! Biti ispred svih u tako jakoj konkurenciji nije mala stvar i lagao bih ako bih rekao da je to sasvim obična nagrada. Banjaluka ima mnogo dobrih sportista koji su, takođe, zaslužili da se nađu na mom mjestu i zato mi je to priznanje posebno drago. Naravno, ono me i obavezuje da nastavim sa napornim radom kako bi i ova godina bila uspješna kao i prethodna.
NN: Radnik je prošle sezone prekinuo višegodišnju dominaciju Slavije. Sigurno želite da vratite titulu u Banjaluku?
KUIČUK: To je cilj od kojeg nećemo odstupiti ni milimetar. Slavija je klub sa dugom i svijetlom tradicijom, klub koji je, uz rukometaše, proslavio Banjaluku, pa ne treba trošiti mnogo riječi na priče o tome da li imamo šampionske ambicije. Radnik nas je iznenadio prošle sezone, ali više neće. Jači smo nego lani i već sada mogu najaviti da će kruna stići u naše vitrine. Imamo sada i bolje uslove za rad, s obzirom na to da nam je grad dodijelio potpuno opremljenu baraku.
NN: Ko bi, pored Bijeljinaca i Slavije, mogao da se umješa u trku za titulu?
KUČUK: Ljubuški nije rival kojeg treba otpisati. Hercegovci su uvijek neugodni, pa bi, po mom mišljenju, i oni mogli nekome da zagorčaju život.
NN: Da se malo dotaknemo i Vašeg privatnog života. Šta radite u slobodno vrijeme, ako ga uopšte imate?
KUČUK: Rijetki su trenuci kada nisam na treningu ili u prostorijama Slavije, gdje uz boks, obavljam još mnoge poslove. Ono malo slobodnog vremena što imam provodim sa porodicom, suprugom Rajnom i sinčićem Pavlom. Uglavom su to jutarnji sati, a tokom dana ponekad zaista ne znam gdje mi je glava. Ipak, ne žalim se. Imam lijep život, radim ono što sam oduvijek želio i to me čini srećnim. Vidim da i sin ima afiniteta da se bavi boksom. Eto, prije neki dan nisam mogao da ga skinem sa ringa i odvedem kući. Neće djete da ide, pa neće. Geni su to valjda...
NN: Da li je istina da se odlično snalazite i u kuhinji?
KUČUK: Priznajem, volim da spremam specijalitete, ali pošto nemam baš mnogo vremena, onda i ne ulazim u kuhinju često.
NN: Vaši prijatelji kažu da dobro igrate i fudbal?
KUČUK: Na prvi bokserski trening otišao sam kada sam imao 16 godina. Te 1997. godine predrasude o ovom ekstremnom sportu bile su izraženije nego danas, pa porodici i prijateljima se nije svidjela ideja da se bavim boksom. Odlučio sam da, kao i većina mojih drugova, pokušam sa fudbalom, ali nije išlo. Brzo sam shvatio da imam dvije lijeve noge, pa sam se opet popeo na ring. Sada, 12 godina kasnije, mogu da kažem da se nisam pokajao.
Opuštanje uz rijeku
NN: Gdje se opuštate prije važnih mečeva?
KUČUK: Prirodu obožavam, a šetnje uz rijeku posebno. Kad uhvatim malo vremena, skoknem negdje u šumu, gdje je mir i tišina. Tako se najbolje opuštam.