Fantastičnim ovacijama, više od 10.000 navijača u dvorani "Palalotomatika" u Rimu ispratilo je Dejana Bodirogu u legendu.
Posljednju utakmicu u petnaestogodišnjoj karijeri Bijeli Medžik odigrao je u Vječnom gradu u drese Rome, u kojoj je stigao do kraja svoje košarkaške magije.
`Ne mogu da opišem šta osećam u ovom trenutku`, izjavio je popularni Bodi Bond sa suzama u očima.
`Prošlo je 15 srećnih godina, tokom kojih sam se mnogo zabavljao. Igrao sam i pobeđivao u nečemu što je činilo moj život - košarci. Uživao sam tokom svih ovih godina, zadovoljan sam onim što sam postigao. Imam jasnu ideju šta ću raditi u budućnosti, sačekaću nekoliko dana i saopštiću odluku`, naveo je jedan od najboljih evropskih košarkaša svih vremena, kome je Roma još tokom sezone ponudila direktorsko mjesto.
Dejan Bodiroga rođen je u Zrenjaninu 2. marta 1973. godine. Kao i mnogi dječaci, prvo je trenirao fudbal, za šta je bio talentovan. Na nagovor trenera Rade Prvulova ostavio je fudbal i počeo da trenira košarku. Karijeru je počeo u zrenjaninskom Proleteru, potom je prešao u Zadar, pa u Stefanel iz Trsta. Poslije Stefanela, dvije godine je igrao u Milanu, dvije u Real Madridu, četiri u Panatinaikosu, tri u Barseloni i posljednje dvije u Romi.
Evropske krune koje je osvajao sa Realom, Panatinaikosom (dvije) i Barselonom samo su dio njegove biografije krcate trofejima. Posebno poglavlje zauzima njegova reprezentativna karijera, u kojoj je osvojio dvije titule svjetskog i tri titule evropskog prvaka. Pored nadimaka Bijeli Medžik, Bodi Bond, zovu ga i Mister MVP, jer je nebrojeno puta bio najkorisniji igrač svih liga i takmičenja u kojima je nastupao.
Bio je i na vratima NBA lige, ali, kako je rekao, tamo se igra košarka bez duše, a to nije za njega. Bio je 51. pik na NBA draftu, međutim, nikada nije poželio da zaigra u SAD.
`Dok ne dođe plej-of, igraju se neobavezne utakmice i njima je svejedno da li si izgubio 50 ili 60 utakmica u sezoni. Nema pozitivnog stresa, pozitivne tenzije. To je jedan od razloga što nisam otišao. Hteo sam da se borim za trofeje u Evropi i da obogatim sebe na jedan drugi način, a to je da upoznam druge kulture, da kroz kontakte s ljudima steknem neko iskustvo koje će mi kasnije biti dragoceno u životu i da usput naučim jezike`, rekao je u jednom intervjuu Bodiroga, koji govori srpski, engleski, španski, italijanski i grčki jezik.
Bio je član zlatne generacije Jugoslavije zajedno sa Danilovićem, Obradovićem, Paspaljem, Đorđevićem, Rebračom, Divcem, Savićem... koja je osvojila Prvenstvo Evrope (1995) u Atini bez izgubljene utakmice. Sa reprezentacijom je bio dva puta šampion svijeta (1998. i 2002), tri puta prvak Evrope, osvajač srebrne medalje na Olimpijskim igrama i bronzane na Evropskom prvenstvu.