Divizijska runda, tradicionalno smatrana najboljim vikendom u američkom sportu, ove godine nije samo opravdala taj epitet, već ga je i redefinisala. Bilo je to kolo koje će se prepričavati još dugo, a granica između trijumfa i tragedije bila tanja od zaleđene travke na Soldier Fieldu.
Denver Broncos - Buffalo Bills 33:30 (OT)
Divizijski vikend otvoren je u subotu, 17. januara 2026. na stadionu Empower Field at Mile High u Denveru. Bio je to susret dva teškaša AFC konferencije, sudar stilova i filozofija, utakmica koja je obećavala vatromet, a isporučila dramu epskih razmjera sa završetkom koji je ostavio gorak ukus u ustima pobjednika.
Denver Broncosi, predvođeni Seanom Paytonom i sophomore senzacijom Bo Nixom, ušli su u meč kao prvi nosioci, tražeći potvrdu svoje dominacije. S druge strane stajali su Buffalo Billsi i Josh Allen, tim koji je godinama flertovao sa slavom, ali nikada nije uspio napraviti taj posljednji, ključni korak. Ono što smo dobili bilo je više od fudbalske utakmice, bio je to rat iscrpljivanja koji je završio jednom od najšokantnijih vijesti sezone.
Utakmica je od samog početka bila iscrpljujuća. Prvo poluvrijeme je bilo izjednačeno, prava rovovska bitka. Ključni trenutak tog dijela igre dogodio se sredinom druge četvrtine. Pri rezultatu 10:10, Bo Nix je orkestrirao maestralan drive. Njegova sposobnost da čita odbranu i donosi brze odluke došla je do izražaja kada je pronašao Lil'Jordana Humphreya za touchdown pas od 29 jardi, prebacivši loptu preko ruku defanzivaca u savršenom luku. Taj potez je pokazao zašto je Payton toliko vjerovao u Nixa, preciznost, tajming i hladnokrvnost.
Međutim, ono što je uslijedilo bila je katastrofa za Buffalo. Sa samo 16 sekundi do kraja poluvremena i bez timeouta, Josh Allen je pokušao izvesti jednu od svojih karakterističnih "hero ball" akcija. Umjesto da konzervativno odu na odmor, Billsi su riskirali. Allen je na scrambleu izgubio loptu – fumble koji su Broncosi oporavili sa samo dvije sekunde na satu. To je omogućilo Wilu Lutzu da pogodi field goal od 50 jardi, poslavši Denver na odmor sa psihološki ogromnom prednošću od 10 poena (10-20). Taj trenutak nepažnje progonio je Billse sve do kraja susreta.
Drugo poluvrijeme donijelo je buđenje odbrane Buffala. Nakon što je Allen izgubio loptu početkom treće četvrtine, odbrana Billsa je uspjela limitirati štetu na samo tri poena, a zatim je uslijedio interception Boa Nixa koji je vratio momentum gostima. Sean McDermott je uspio prilagoditi defanzivnu šemu, zatvorivši sredinu terena i prisiljavajući Nixa na teže, vanjske pasove. Ipak, Nix je pokazao izuzetnu zrelost. Prema Next Gen Stats, bio je posebno efikasan na dubokim loptama, kompletiravši 3 od 4 pasa koji su putovali preko 20 jardi kroz zrak za 82 jarda i dva touchdowna. To je bila dimenzija igre koju mnogi nisu očekivali od njega u ovako važnom meču.
Regularni dio završio je rezultatom 30:30, nakon što odbrana Buffala nije uspjela sačuvati prednost od četiri poena u posljednje dvije minute. Ali ni ekipa Broncosa nije uspjela postignuti Touchdown sačuvati, odnosno kapitalizovati preokret u posljednjoj minuti. Allen dovodi Billse do field goala i produžetka. Buffalo je dobio bacanje novčića, ali Josh Allen je bacio svoj drugi interception na utakmici, dajući Denveru priliku za pobjedu "zlatnim golom".
I tada, u trenutku kada se činilo da Denver maršira ka trijumfu, dogodila se tragedija. Na pretposljednjoj akciji utakmice, Sean Payton je pozvao QB sweep u lijevu stranu. Bo Nix je krenuo u prodor, ali ga je safety Billsa Cole Bishop oborio za gubitak od dva jarda. Naizgled rutinski start. Nix je ustao, ali je vidno šepao. Adrenalin i želja za pobjedom držali su ga na nogama. Ostao je u igri, bacio jedan incomplete pas duboko prema Marvinu Mimsu Jr.-u, što je rezultiralo kaznom za pass interference od 39 jardi protiv Tre'Daviousa Whitea. Ta kazna je stavila loptu na 8 jardi od end zone. Nix je zatim kleknuo kako bi centrirao loptu za field goal. Wil Lutz je ušao, pogodio sa 23 jarda, i stadion je eksplodirao.
Denver je pobijedio 33:30. Prvi put od Super Bowla 50 i ere Peytona Manninga, Broncosi su izborili plasman u AFC Championship utakmicu. Ali slavlje je kratko trajalo.
Neposredno nakon utakmice, na konferenciji za novinare koja je trebalo da bude pobjednička parada, Sean Payton je bacio bombu. Bo Nix, arhitekta ovog uspjeha, doživio je frakturu članka na desnoj nozi tokom onog starta Colea Bishopa. Povreda zahtijeva operaciju koja završava njegovu sezonu.
"On je čvrst momak," rekao je vidno potreseni Payton. "Rekao sam mu: 'Slušaj, vjerujem da si ti tek drugi quarterback u drugoj godini koji je odveo svoj tim do finala konferencije, prvi je Patrick Mahomes.' Ovaj tim je gubio ključne igrače cijele godine i uzdići ćemo se za sljedeći izazov".
Paytonova odluka da odmah objavi vijest bila je strateška, kako bi spriječio curenje informacija i spekulacije, ali je efekt bio poražavajući. Nix je završio utakmicu sa 26 od 46 dodavanja za 279 jardi, tri touchdowna, jednim presječenim pasom i 29 jardi trčanjem. No, njegova statistika ne može dočarati liderstvo koje je pokazao.
Kao direktna posljedica, Jarrett Stidham imenovan je za startera u AFC Championship utakmici. Ovo je scenarij koji niko nije mogao predvidjeti. Stidham, koji je veći dio karijere proveo kao rezerva, sada ima priliku života. Payton je pokušao uliti povjerenje javnosti: "Stiddy je spreman. Rekao sam ovo na početku sezone: osjećam da imam drugog quarterbacka koji je sposoban biti starter za brojne timove u ligi. Zato, pazite se. Samo gledajte".
Ironija je u tome što će Stidham, bivši izbor New England Patriotsa, sada morati voditi Broncose upravo protiv svog bivšeg tima, kako ćemo vidjeti u nastavku analize.
Seattle Seahawks - San Francisco 49ers 41:6
Dok se Denver još oporavljao od šoka, u Seattleu je počinjao sasvim drugačiji spektakl. Subota navečer na Lumen Fieldu donijela je sudar divizijskih rivala NFC Zapada, ali ono što smo gledali nije bilo nadmetanje, već egzekucija. Seattle Seahawksi su pregazili San Francisco 49erse rezultatom 41:6, u jednoj od najdominantnijih predstava u novijoj istoriji doigravanja.
Atmosfera u Seattleu bila je električna. Na tribinama su bile legende kluba Richard Sherman, Kam Chancellor i Doug Baldwin, evocirajući duh šampionske "Legion of Boom" ere. I ta energija se prenijela na teren u rekordnom roku.
Rashid Shaheed je uhvatio uvodni kickoff i, poput munje, projurio kroz specijalni tim 49ersa za touchdown od 95 jardi. Prošlo je samo 13 sekundi, a Seattle je već vodio 7:0. Bio je to tek četvrti put od 2000. godine da je utakmica doigravanja otvorena vraćanjem kickoffa za touchdown, i najduži takav potez u istoriji postseasona za Seahawkse. Taj trenutak je slomio kičmu 49ersima prije nego što su uopšte izveli ofanzivnu akciju. "Znao sam da je utakmica gotova tada," izjavio je defanzivni linijaš Byron Murphy II.
Ako je Shaheed zapalio vatru, Kenneth Walker III je na nju bacio benzin. Running back Seattlea odigrao je utakmicu života. Walker je nosio loptu 19 puta za 116 jardi, ali ono što će ostati upisano u almanasima su njegova tri rushing touchdowna.
Ovim podvigom, Walker je izjednačio klupski rekord Shauna Alexandera iz 2004. godine za najviše istrčanih touchdowna u jednoj playoff utakmici. Ofanzivna linija Seahawksa je dominirala gurajući renomiranu odbranu 49ersa kao da su čunjevi. Napad Seattlea je ukupno skupio 175 jardi trčanjem, nastavljajući niz od četiri uzastopne utakmice sa 160+ jardi na tlu.
Za San Francisco, ovo je bila noćna mora. Njihov napad je bio potpuno anemičan. Brock Purdy, koji se borio s povredama, nije imao rješenja za agresivnu odbranu Mikea Macdonalda. Seahawksovi su limitirali 49erse na samo dva field goala, ne dozvolivši im niti jedan ulazak u end zone. Odbrana Seattlea prisilila je tri izgubljene lopte (turnovers) i konstantno vršila pritisak na Purdyja, čineći ga neprepoznatljivim u odnosu na regularni dio sezone.
Sam Darnold, quarterback Seahawksa, odigrao je ulogu savršenog menadžera igre. Uprkos povredi koja ga je mučila tokom sedmice, Darnold je bio efikasan, bacio je jedan touchdown pas i, što je najvažnije, nije pravio greške. Ovo je bila njegova prva pobjeda u doigravanju u karijeri i to u prvoj sezoni sa Seahawksima, potvrđujući da je Seattle napravio pravi potez njegovim dovođenjem.
New England Patriots - Houston Texans 28:16
Nedjelja, 18. januar 2026. donijela je promjenu scenografije. Gillette Stadium u Foxboroughu, Massachusetts, dočekao je timove onako kako to samo New England zna, snijegom, kišom i hladnoćom. U tim uslovima, New England Patriotsi su savladali Houston Texanse rezultatom 28:16, osiguravši povratak u elitu.
Ova pobjeda ima ogromnu istorijsku težinu. Patriotsi su se plasirali u svoje 16. AFC Championship finale, čime su se izjednačili na vrhu liste za najviše nastupa jednog AFC tima u istoriji. S druge strane, Houston Texans ostaju jedina aktivna NFL franšiza koja nikada nije igrala u finalu konferencije. Njihov omjer u Divizijskoj rundi sada je poražavajućih 0-7.
Utakmica je imala posebnu draž zbog susreta na klupama. Mike Vrabel, glavni trener Patriotsa i bivša igračka legenda kluba, suprotstavio se DeMecu Ryansu, treneru Texansa i bivšem linebackeru te franšize. Ovo je bio tek treći put od 1970. godine da se u Divizijskoj rundi sastaju dva glavna trenera koji su takođe igrali za franšize koje sada vode. Vrabelov tim je, baš kao i on nekada, igrao čvrsto, disciplinovano i oportunistički.
Glavna priča utakmice, nažalost po goste, bio je potpuni raspad C.J. Strouda. Mladi quarterback Texansa, koji je do ovog trenutka imao reputaciju igrača koji pazi na loptu, doživio je katastrofu. U teškim vremenskim uslovima, Stroud je bacio četiri interceptiona i to sve u prvom poluvremenu.
Stroud je postao prvi igrač u istoriji NFL doigravanja koji je u jednom postseason ciklusu (računajući i Wild Card rundu) zabilježio 5+ interceptions i 5+ fumbles. Ključni trenutak prvog dijela bio je kada je Marcus Jones presjekao Stroudov pas i vratio ga 26 jardi za touchdown (pick-six), donijevši Patriotsima prednost koju više nisu ispuštali. DeMeco Ryans je nakon utakmice priznao: "Teško je pobijediti kada izgubite loptu pet puta".
S druge strane, sophomore quarterback Patriotsa Drake Maye pokazao je zašto ga smatraju budućnošću franšize. Iako ni on nije bio imun na greške u teškim uslovima (imao je četiri fumblea, od kojih su dva završila u rukama protivnika i jedan interception), Maye je isporučio kada je bilo najpotrebnije. Bacio je tri touchdown pasa, uključujući prelijepu loptu od 7 jardi za Stefona Diggsa pred kraj poluvremena.
Posebno impresivan podatak je da će Drake Maye započeti AFC Championship utakmicu u mlađoj dobi nego što je Tom Brady ikada započeo bilo koju utakmicu u NFL-u (regularnu ili playoff). Njegov trenutak genijalnosti desio se u četvrtoj četvrtini, kada je pri rezultatu 21:16 bacio pas od 32 jarda za Kayshona Bouttea. Boutte je napravio spektakularno hvatanje jednom rukom, osiguravši pobjedu. Ovo je sigurno bio poez utakmice, a zamalo i potez ove runde.
Ipak, pravi heroj Patriotsa je njihova odbrana, vođena Zakom Kuhrom. Statistika ove jedinice u postseasonu je zastrašujuća: dozvolili su samo 1 touchdown, upisali 9 sackova, izvršili 66 pritisaka (pressures) i oduzeli loptu protivnicima 6 puta.
Protiv Texansa, odbrana je limitirala Strouda na najgori rejting karijere. K'Lavon Chaisson i Keion White vršili su konstantan pritisak, dok je secondary predvođen fenomenalnim Christianom Gonzalezom i Carltonom Davisom III (dva interceptiona) zatvorio sve prilaze. "Naši momci su ponosni ljudi i htjeli su pobijediti," rekao je Vrabel, komentarišući motivaciju svoje odbrane koja je slušala hvalospjeve o odbrani Texansa cijelu sedmicu.
Još jedan fascinantan podatak: Svako AFC finale od sezone 2011. uključivalo je ili New England Patriotse ili Kansas City Chiefse. Dinastija se možda mijenja, ali New England ostaje konstanta.
Chicago Bears - Los Angeles Rams 17:20 (OT)
Posljednja utakmica runde, odigrana u nedjelju naveče, bila je test izdržljivosti, karaktera i otpornosti na hladnoću. Chicago Bears su dočekali Los Angeles Ramse na Soldier Fieldu okovanom ledom. Temperature su bile duboko ispod nule, uz vjetar koji je stvarao osjećaj arktičke zime. U tim neljudskim uslovima, Ramsi su slavili 20:17 nakon produžetaka.
Ovo je bila istorijska pobjeda za Ramse iz jednog specifičnog razloga: to je bila njihova prva pobjeda u playoff utakmici odigranoj na temperaturama ispod tačke smrzavanja još od barem 2000. godine. Tim iz sunčane Kalifornije dokazao je da može igrati "tvrd fudbal" i u najgorim uslovima.
Prije nego što analiziramo samu utakmicu, važno je istaći kontekst sezone Chicago Bearsa. Njihov glavni trener, Ben Johnson, napravio je čudo. Preuzeo je tim koji je bio rangiran kao posljednji u totalnom napadu i odveo ih u doigravanje u svojoj prvoj sezoni kao head coach (imenovan 21. januara 2025.). Sean McVay (trener Ramsa) i Ben Johnson su sada 2 od samo 3 trenera u istoriji NFL-a kojima je to pošlo za rukom.
Matthew Stafford, veteran Ramsa, odigrao je utakmicu koja statistički nema smisla, ali rezultatski znači sve. Stafford je postao jedini NFL quarterback od spajanja liga 1970. godine koji je u gostujućoj utakmici (regularni dio ili doigravanje) bacio 40+ pasova, kompletirao ispod 50% svojih dodavanja, nije bacio niti jedan touchdown, a ipak pobijedio.
Prije ove utakmice, quarterbackovi su imali omjer 0-99-1 u takvim situacijama. Stafford je preživio hladnoću, promašaje i agresivnu odbranu Bearsa, vodeći svoj tim do pobjede kada je to bilo najvažnije.
Utakmica je bila defanzivna bitka, ali finiš regularnog dijela donio je jedan od najnevjerovatnijih poteza u istoriji doigravanja. Chicago je gubio 17:10. Imali su loptu na 14 jardi od end zone Ramsa, bio je 4th and 4, sa samo 18 sekundi do kraja. Sezona je visila o koncu, odnosno već je bila završena jer je vjerovatnoća za pobjedu Ramsa bila oko 98% u toku ove akcije.
Caleb Williams, quarterback Bearsa, našao se pod strahovitim pritiskom. Jared Verse i Josaiah Stewart su probili liniju. Williams je počeo trčati unazad - povukao se nevjerovatnih 26 jardi iza linije scrimmagea, sve do linije od 40 jardi na svojoj polovini terena. U punom trku, izvan balansa, sa zadnje noge, bacio je očajnički pas ("fadeaway jumper") prema end zoni. Lopta je putovala 51,2 jarda kroz zrak i pala tačno u ruke tight enda Colea Kmeta za izjednačujući touchdown.
Stadion je eksplodirao. Bio je to potez koji prkosi fizici. Međutim, istorija nas uči da su takvi momenti često uvod u tragediju. U istoriji NFL doigravanja, četiri tima su postigla izjednačujući touchdown (uključujući dodatni poen) u posljednjih 30 sekundi četvrte četvrtine. Sva četiri su izgubila u produžecima: 1987. Seattle (Wild Card): Dave Krieg za Stevea Largenta (0:26 do kraja): 2004. San Diego (Wild Card): Drew Brees za Antonija Gatesa (0:11 do kraja); 2015. Green Bay (Divizijska): Aaron Rodgers za Jeffa Janisa (0:00 do kraja) i 2026. Chicago (Divizijska): Caleb Williams za Colea Kmeta (0:18 do kraja).
Kletva se nastavila. U produžetku, nakon što je odbrana Bearsa zaustavila prvi napad Ramsa, Williams je napravio kobnu grešku koja se ne može u potpunosti svaliti njemu na dušu. Pokušao je forsirati pas na drugom downu, ali ga je presjekao safety Ramsa Curl. Istina je da je igrač Bearsa Moore kome je bio namijenjen ovaj pas na svojevrstan način odustao od svoje rute i nije bio na mjestu gdje je zamišljeno da bude, a gdje je lopta i upućena. Taj turnover bio je presudan. Matthew Stafford je iskusno doveo svoj tim u poziciju za šut, a Harrison Mevis pogodio je field goal od 42 jarda za pobjedu 20:17.
Vrijedi spomenuti i Colstona Lovelanda, rookie tight enda Bearsa. On je u Playoffu u dvije utakmice uhvatio 8 lopti za 137 jardi, čime je prestigao Sama LaPortu za najviše jardi hvatanjem jednog rookie tight enda u istoriji NFL doigravanja. Ipak, individualni rekordi slaba su utjeha za poraz u ovakvoj drami.
Nakon vikenda koji nam je uzeo dah, ostala su samo četiri tima. Samo jedan korak ih dijeli od besmrtnosti i Super Bowla LX.
AFC Championship: New England Patriots vs Denver Broncos
Sudbina piše najčudnije scenarije. Denver Broncosi, prvi nosioci AFC-a, ulaze u najvažniju utakmicu decenije bez svog vođe Boa Nixa. Na njegovo mjesto staje Jarrett Stidham. A protiv koga igra? Protiv New England Patriotsa, tima koji ga je draftovao i gdje je počeo karijeru. Može li Stidham, "vječna rezerva", srušiti svoj bivši tim? S druge strane, Patriotsi i Drake Maye jašu na talasu samopouzdanja, sa odbranom koja izgleda nesavladivo. Hoće li Mile High magija biti dovoljna za ranjene Broncose ili će Patriotsi nastaviti svoju dominaciju AFC-om?
NFC Championship: Los Angeles Rams vs Seattle Seahawks
NFC finale donosi nam brutalni divizijski obračun. Seattle Seahawks izgledaju kao najkompletniji tim lige u ovom trenutku - dominantni u trčanju, eksplozivni u return igri i čvrsti u odbrani. Kenneth Walker III igra u životnoj formi. Ali u goste im dolaze Los Angeles Ramsi, tim koji je preživio pakao Chicaga i koji ima Matthewa Stafforda, čovjeka koji zna kako se pobjeđuje u doigravanju. Sean McVay protiv Mikea Macdonalda, bitka umova na kišnom sjeverozapadu. Lumen Field će se tresti, a pobjednik nosi sve.