Profesionalne obaveze su jedina barijera koja je ostala tridesetpetogodišnjem banjalučkom intermajstoru Aleksandru Savanoviću u pohodu na velemajstorsku titulu. Kao kapiten ŠK Banjaluka na nedavno održanoj Premijer ligi BiH imao je dva plusa (pet poena iz osam partija), da bi dobru formu mjesec i po dana kasnije potvrdio osvajanjem prvog mjesta na Drugom međunarodnom memorijalnom turniru "Dragan Vještica", igranom u njegovom rodnom gradu.
Novu šansu za dokazivanje imaće na Devetom velemajstorskom turniru koji počinje 29. septembra, a na kojem će, prema najavama organizatora, nastupiti prošlogodišnji pobjednik Viktor Korčnoj, indijski velemajstor Hampi Koneru i legenda jugoslovenskog šaha Ljubomir Ljubojević.
U razgovoru za "Nezavisne novine" Savanović otkriva da li se nadao trijumfu, šta očekuje od novog susreta s vrhunskim profesionalcima, koliko vremena odvaja za pripreme i može li se banjalučki šah vratiti na stare staze uspjeha.
NN: Da li je turnir tekao onako kako ste planirali?
SAVANOVIĆ: U principu, nisam imao značajnih kriza u partijama. Uglavnom je sve išlo bez većih problema. Malo sam u drugom dijelu turnira popustio, možda zato što sam na startu osvojio tri i po poena iz četiri partije i što mi je postalo jasno da ne moram previše forsirati. Igrom sam zadovoljan, ali ne i brojem poena. Prije početka turnira vjerovao sam da ću imati pola poena više u tabeli, ali moram biti zadovoljan ispunjenim zadatkom - trijumfom i plasmanom na velemajstorski turnir.
NN: Kvalifikovali ste se na Deveti velemajstorski turnir "Banjaluka 2008". Šta očekujete od tog nastupa?
SAVANOVIĆ: Imam negativno iskustvo od prošle godine, kada sam bio mnogo više uključen u organizaciju turnira. To se pogubno odrazilo na moju igru. Ove godine sigurno neću ponoviti istu "grešku" i malo ću se ozbiljnije pripremati. Profesionalne obaveze me prilično "koče", tako da ne znam koliko ću imati vremena za kvalitetne pripreme i hoću li uopšte igrati. Nadam se, međutim, da ću ostvariti bolji plasman od prošlogodišnjeg devetog mjesta.
NN: Stekao se utisak da ste opušteno odigrali cijeli turnir. Da li je to rezultat dobrih priprema?
SAVANOVIĆ: Ovdje sam, kao i u Neumu, na Premijer ligi, imao pripreme na taj način što se uopšte nisam pripremao! Prije podne sam imao radne obaveze, čitao knjige ili pripremao predavanja, i bukvalno sam uz kafu odlučivao koja otvaranja ću igrati. Urodilo je plodom, ali ne vjerujem da ću zadržati isti metod i za velemajstorski turnir! Pokazalo se na ovom turniru da je najvažnija svježina. Znao sam da ako na početku ne budem pravio velike previde, da ću sigurno biti pri vrhu.
NN: U odnosu na prethodnu godinu, memorijalni turnir je preseljen iz Muzeja RS u Muzički paviljon u parku "Petar Kočić".
SAVANOVIĆ: Svi su se složili s tim da je u pitanju fenomenalno mjesto za igru. U Paviljonu je bilo uživanje igrati šah. Čak je i legendarni Viktor Korčnoj prošle godine rekao da je ovo jedna od najljepših sala u kojoj je igrao.
NN: Koliko će ovi turniri značiti za razvoj banjalučkog šaha?
SAVANOVIĆ: Prije svega, znači to što je napokon, poslije dvije decenije nerada i - možda ću biti prestrog - javašluka, napravljena prava stvar za igrače. Ko god nešto vrijedi u Banjaluci, imao je šansu da igra ili na ovom ili na velemajstorskom turniru. Vjerujem da će se trend zadržati i da će ovo biti baza za neke šire projekte, u smislu afirmacije šaha. Ne bi valjalo da na ovom stanemo, bez obzira što je projekat požnjeo totalan uspjeh, već sve treba oplemeniti dodatnim sadržajima. Podsjećam, 2007. godine šahisti su imali najbolje organizovanu sportsku manifestaciju u Banjaluci.
NN: U posljednje vrijeme primjetno je da šah dobija sve veću podršku javnosti.
SAVANOVIĆ: Citiraću ljude iz Administrativne službe grada Banjaluka i Ministarstva za porodicu, omladinu i sport RS. Rekli su: "Koliko se kvalitetno bude radilo, toliko će biti i podrške." Danas imamo potpunu podršku, čak i više nego što smo očekivali, i mnogo više nego što trenutno imamo kapaciteta da ispoštujemo tu podršku. Na svima nama je zadatak da osmislimo kvalitetne projekte, da na duge staze dobijemo prave rezultate. Moram istaći da postoji generacijski jaz. Na gradskoj šahovskoj sceni nedostaju nam, što zbog objektivnih ili subjektivnih okolnosti, dvije, pa i tri generacije šahista. Da bismo premostili dati jaz, moraju se svi šahovski radnici angažovati, jer je u pitanju prevelik zadatak za samo jedan klub. Mislim da će se pokazati kao dobar prvi korak formiranje šahovskog saveza grada Banjaluka, koji - istina - boluje dječje bolesti, ali se nadam da će ih brzo odboljeti.
NN: Možemo li očekivati da ŠK Banjaluka, kao najjači klub u gradu i organizator posljednja tri međunarodna turnira, uskoro osigura i prodor u vrh bh. šaha?
SAVANOVIĆ: Sada, kada su se slegle strasti, moram priznati da sam se nadao da ćemo još ove godine biti bolji od sarajevske Bosne, višestrukog evropskog šampiona. I ranije smo imali odlične rezultate, ali smo ovog puta zaista imali sve riješeno prije puta u Neum; imali smo odlične uslove, svi igrači su bili u formi... Razočaran sam našim nastupom i mislim da je to, u proteklih sedam šampionata, bio najveći kiks. Teško je objasniti razloge loše igre. Nakon analize partija još manje su mi jasni razlozi lošeg plasmana. Najviše mi je žao što nismo oplemenili tri plusa Ivana Ivaniševića na prvoj tabli. Podbacili smo na dvije table gdje smo najviše očekivali i to je bilo nemoguće nadoknaditi.
NN: Na koji način ćete uskladiti lov na velemajstorsku normu i postojeće obaveze?
SAVANOVIĆ: Za ŠK Banjaluka nastupam od kada sam naučio da igram šah. Dok je ranije postojala mogućnost dvojne registracije, igrao sam uporedo za razne srbijanske klubove. Odigram tri-četiri turnira godišnje i to mi je otprilike dovoljno. Nadam se da ću i pored manjeg broja turnira ove ili sljedeće godine uspjeti osvojiti bar jednu velemajstorsku normu, što bi uslovilo promjenu u profesionalnom pristupu šahu i odlaske na veći broj takmičenja. Trenutno, sve zavisi od privatnih obaveza, koje su u prvom planu.
Biografija
Savanović je rođen 3. marta 1973. godine u Banjaluci. Majstorski kandidat je postao 1987, titulu FIDE majstora osvojio je 1991, dok mu je titula međunarodnog majstora priznata 2001. godine, nakon ispunjenih normi na turnirima u Gracu 1998, Bledu 1999, Ikariji (Grčka) 1999. i Bijeljini 2000. godine.
Četvorostruki je studentski prvak RS, pobjednik na dva polufinala RS za seniore (2000. i 2002), da bi vicešampion RS postao 2000. u Sokocu. Sa uspjehom je branio boje beogradske JIK banke, Voždovca, Jedinstva iz Stare Pazove i nikšićke "Elektroprivrede CG". Posljednjih godina je kapiten ŠK Banjaluka, bh. premijerligaša.
Magistrirao je filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u gradu na Vrbasu. Ove godine objavio je knjigu "Etika nevinosti - kritika hrišćanstva u filozofiji Fridriha Ničea".
Oženjen je i otac dvoje djece, sedmogodišnje Sofije i trogodišnjeg Maksima.