Čelnici Košarkaškog saveza BiH dobili su drugu šansu od Zorana Mikeša, selektora ženske košarkaške reprezentacije, da konačno ispune obećanje i da prema igračicama koje su nosile dres sa državnim grbom u kvalifikacijama za "Eurobasket 2009" izmire svoje obaveze.
Ukoliko se to ne dogodi, a malo je vjerovatno da hoće, Mikeš će definitivno odstupiti, a ženski A tim koji bude nastupio u januarskom baražu, kakav god izgledao, biće prepušten na milost i nemilost rivalima sa minornim šansama da izbori opstanak u A diviziji.
Povratak u "drugu ligu" zapravo je novi korak unazad, ne samo u sportskom smislu. Moć lobiranja u svjetskoj kući košarke direktno je proporcionalna sa uspjesima na parketu, ali to kao da čelnike KS BiH ne interesuje previše. Zbog toga bi svaki nazadak u takmičarskom smislu dodatno otežao našu ionako lošu poziciju na karti svijeta, a optimistične najave o organizaciji Olimpijade, svjetskog ili evropskog prvenstva, više se ne mogu pričati ni maloj djeci za laku noć.
Najtužnija od svega je činjenica da naša zemlja, koliko god ona u ovom trenutku djelovala nakazno, ima sportiste, u ovom slučaju košarkašice koje bi se mogle boriti za plasman na "Eurobasket". Da selektor Mikeš ili bilo koji drugi državni trener može računati na sve raspoložive snage, naša zastava sigurno bi se vijorila na završnoj smotri Starog kontinenta.
To i jeste obaveza i zadaća čelnika Saveza koji konačno moraju u punom smislu riječi preuzeti "stranački zaduženu" ulogu kako bi logistička podrška našim najboljim ambasadorima u svijetu bila potpuna.