Kancelarija Košarkaškog saveza BiH ponovo je zauzela maćehinski stav spram jedne od svojih selekcija i to one koja bi trebala imati najveću moguću pažnju. Ženska reprezentacija BiH, koja je na najljepšem putu da se vrati u "A" diviziju i koja je jedina opravdala ovogodišnji nastup u Evropi, prepuštena je sama sebi, te se pored snage rivala suočava i sa brojnim problemima logističke prirode.
Problemi su banalni, ali ih vrijedi istaći, a tiču se dočeka i smještaja gostujućeg tima, pronalaženja rekvizita za treninge, plaćanje vode, uzimanje vlastite opreme ili klupske kako bi se treninzi obavili kako treba!? No, djevojke su pokazale kako se treba boriti za boje svoje države, za razliku od košarkaša koji poput razmaženih zvijezda preko pojedinih medija žele neku svoju pravdu istjerati na čistac. Čelnici Košarkaškog saveza, čast rijetkim izuzecima, uopšte se ne bave košarkaškim poslom.
Njima je dolazak na rijetke sjednice krovnog tijela naše kuće košarke prilika da se malo provozaju po BiH, uzmu dnevnicu, te da nerado odgovore na pitanja `dosadnih novinara`. U našoj košarci, sportu uopšte, primjenjuje se zamjena teza. Sastanci i funkcija nisu odgovoran posao, koriste se isključivo za ličnu promociju kako bi se u drugim branšama - privrednim i političkim stekao ugled i reputacija.
Većina njih misli kako je za pronalaženje finansija potrebna podrška države i sponzora, te da zbog te činjenice u dugogodišnjem mandatu nisu unijeli niti jednu KM u kasu Saveza. Šta bi bilo tek kada bi se pogledao njihov CV... Sve sami košarkški doajeni i prekaljeni radnici, poznati širom Evrope... Cinično ili ne, maliciozno, kako god ko hoće, ali tužno da tužnije ne može biti.