Hamza Alić, najbolji bh. atletičar, svoj kvalitet potvrdio je i na prošlim Mediteranskim igrama u Peskari, kada se okitio srebrnom medaljom.
Bila je to ujedno uvertira i za Svjetsko prvenstvo u Berlinu koje slijedi, gdje zbog jake konkurencije ne može obećati medalju, ali ipak očekuje nastup u finalu.
NN: Koliko ste zadovoljni nastupom u Peskari?
ALIĆ: Da ste me prije pola godine pitali za nastup na Mediteranskim igrama, rado bih potpisao treće mjesto, što znači da mogu biti zadovoljan. Kada sam vidio da vlada veliki pritisak među takmičarima koji imaju dobre lične rezultate, iskoristio sam svoju šansu i došao do odlične srebrne medalje. Naravno, uvijek može više i tom putanjom se vodim.
NN: Kojim biste rezultatom bili zadovoljni na SP u Berlinu?
ALIĆ: Teško je doći do medalje na Svjetskom prvenstvu. Atletika je čudan sport koji na vrh prihvata samo najbolje takmičare, a koji imaju sve okolnosti i podobnosti u matičnim državama. Doći do medalje na SP znači imati čitavu strukturu ljudi iza sebe, podršku vlasti, ogromna ulaganja i izvanredne pripreme, čime se ja, nažalost, ne mogu pohvaliti. Zato bih se u Berlinu zadovoljio i da dobacim do finala. To bi značilo ulazak među 12 najboljih bacača kugle na svijetu i ogroman uspjeh. U konačnici, nemoguće je živjeti u BiH i osvojiti medalju na najvećoj svjetskoj atletskoj smotri.
NN: Gdje obaviti završne pripreme za SP i da li Vas očekuje još neki nastup prije Berlina?
ALIĆ: Sada već tradicionalno važne pripreme obavljam u Hrvatskoj u Medulinu. Odavde ću putovati u Maribor i Novo Mesto, gdje ću nastupiti na mitinzima koji će mi biti generalna provjera pred SP. Trenutno sam u dobroj formi, pripremam se i radim naporno. Nadam se da neću imati nikakvih, prije svega zdravstvenih problema prije nego što otputujem u Njemačku.
NN: Razmišljate li o nastupu na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine?
ALIĆ: Ukoliko me zdravlje bude služilo sigurno je da mi je želja izboriti svoje mjesto u Olimpijskom timu BiH za London 2012. godine. Naravno, o tome je još rano govoriti, ali ukoliko nastavim raditi dosadašnjim tempom vjerujem da u engleskoj prijestolnici mogu ostvariti dobar plasman. Zapravo, moji ciljevi su Olimpijske igre u Londonu i obaranje državnog rekorda BiH, koji već godinama drži Zlatan Saračević sa rezultatom 21,11 metara. Ako se približim tom rekordu, onda i dobar plasman na OI nije nerealno priželjkivati.
NN: Kako ocjenjujete stanje u bh. kraljici sportova?
ALIĆ: Puno kasnimo za Evropom i svijetom i puno toga se mora izmijeniti u bh. sportu. Prije svega treba regulisati Zakon o sportu BiH, uvesti nove standarde i postaviti novi sistem. U suprotnom, teško da možemo postići velike svjetske i evropske rezultate. Ponekad se divim našim sportistima koji u pojedinačnoj konkurenciji osvoje medalju na nekom prestižnom takmičenju. To je veliki uspjeh kada živite u zemlji koja tako malo ulaže u sport. Ako želimo dobar sport, mi moramo ulagati u talente, u sportske škole i kampove, moramo paziti i čuvati sportiste koji će nas promovisati u svijetu.
NN: Da li ste zadovoljni organizacijom i učinkom bh. atletičara na nedavnom EP Treće divizije u Sarajevu?
ALIĆ: O organizaciji ne bih govorio. Mislim da to treba da ocijene ljudi koji su u Organizacionom odboru ili selektori. Kada je riječ o nastupu naših atletičara, radi se o talentovanim i dobrim sportistima kojima je potrebna podrška, prije svega od države, ali i od starijih i iskusnijih kolega. Slijedimo li logiku, stvari izgledaju ovako: da država ulaže u sport onoliko koliko ulaže u akcije zaštite od droge, naš bi sport daleko dogurao i što je najvažnije spasio bi mlade ljude od ulice i ostalih pošasti današnjeg društva. Znači, treba trošiti za sport kako bismo spasili budućnost naše omladine.
NN: Razmišljate li o završetku karijere?
ALIĆ: Još je rano govoriti o prekidu karijere. Bacači kugle traju puno u odnosu na takmičare iz ostalih atletskih disciplina. Vjerovatno ću se pojavljivati na takmičenjima sve do 36. godine. To znači da me očekuje još dosta nastupa na velikim takmičenjima i nadam se dobrih rezultata. Nakon toga vjerovatno ću ostati u atletici i svojim iskustvom pokušati pomoći u stvaranju budućih generacija bacača kugle.