Sumnjamo da je Branimir Štulić, frontmen zagrebačke "Azre", ikada dobio odgovor na pitanje - "Kamo dalje, rođače?" koje je kroz stihove postavio još davnih osamdesetih godina minulog vijeka.
Vrlo je vjerovatno da ni Uprava KK Bosna ASA BHT ne zna kako postupiti u ovom trenutku kada je Alen Abaz odstupio s mjesta šefa stručnog štaba. Dilema je mnogo. Okrenuti se vlastitim kadrovima ili dovesti trenera iz regiona? Forsirati mlađe snage ili dovesti strance? Kupiti, prodati, oduzeti il' dodati…
Sve dok se čelnici Bosne ne dogovore sami sa sobom, nekadašnji prvak Evrope neće se pomjeriti sa mrtve tačke. Doduše, "studenti" jesu osvježenje na osiromašenoj bh. košarkaškoj sceni, ali se ova konstatacija može izreći za neke prethodne godine.
Tada kada se vratilo "iz mrtvih" nakon skoro decenije tavorenja, tada je trebalo napraviti dugoročniji plan i program rada, osloniti se na razvoj omladinske škole koja se, osim afirmacije Nihada Đedovića, ne može pohvaliti baš blistavim radom.
KK Bosna mora pod svoje okrilje vratiti nekadašnje bivše zvijezde. Legende su uvijek bile bogatstvo kojeg se niko i ni po koju cijenu ne smije odreći.
Ratko Radovanović, Predrag Benaček, Zdravko Radulović, Mario Primorac, Sabit Hadžić…, moraju naći svoje mjesto u klubu pa makar i kroz nekoliko godina, kao što to rade sve velike ekipe na svijetu.
Upravo su Košarkaški i Fudbalski savezi BiH primjer kojim se ne smije poći. Osuđeni na političke podjele funkcija, bez sportista na odgovornim mjestima sa mogućnošću direktnog odlučivanja, krovne kuće naših najpopularnijih sportova tapkaće u mjestu s amplitudom nazadovanja u duboku propast.