Naredni zadatak je olimpijska medalja i osvojiću je, rekao je džudista Nemanja Majdov nakon što je sa Svjetskog prvenstva u Budimpešti poslije 37 godina donio prvu svjetsku zlatnu medalju za Srbiju.
Životna priča seniorskog reprezentativca Srbije i člana Džudo kluba Randor iz Istočnog Sarajeva i beogradske Crvene zvezde može se uporediti s putem od trnja do zvijezda. Pod budnim okom oca i trenera Ljubiše Majdova džudo je počeo trenirati na tek nekoliko polovnih strunjača u dnevnom boravku sprata tada nedovršene porodične kuće. Spavanje u kombiju, duga i neuslovna putovanja nisu ubila entuzijazam, već davala dodatnu snagu za uspjeh. Uslijedila je vlastitim sredstvima gradanja dvorane na porodičnom imanju i prvi vrhunski rezultati u kadetskoj konkurenciji na međunarodnoj sceni. Nedugo poslije dobio je poziv iz Beograda i ponudu za nastup za Srbiji, za koju je u petak na tatamiju ispisao nove stranice sportske istorije. Na putu do trona imao je sedam mečeva, a u finalu (do 90 kg) je savladao Slovenca Mihaela Žganka. Ipak, kao najteži meč sjajni Majdov izdvaja onaj prvi protiv Kubanca Aslija Gonzalesa.
"Kubanac je na takmičenje došao s reputacijom svjetskog prvaka iz 2013. godine i srebrnom medaljom s Olimpijskih igara iz Londona. Međutim, kroz dosadašnju karijeru navikao sam na težak žrijeb, nisam se obazirao. Rekao sam - danas ćeš ili da osvojiš zlato ili da umreš, jer nisam mogao da zamislim život poslije, a da nisam ovo osvojio", rekao je Nemanja Majdov u razgovoru za "Nezavisne".
NN: Malo ljudi zna da ste na takmičenje otputovali povrijeđeni.
MAJDOV: Da, ali o tome nisam govorio jer bi to bilo unaprijed traženje alibija. Imao sam povredu oba ramena i skočnog zgloba. Cijeli tok priprema na Igmanu, Jahorini i u Istočnom Sarajevu praktično su pratile svakodnevne terepije i tretmani kod doktora Aleksandra Jakovljevića u Banjaluci, koji me je, da tako kažem, "zakrpio" da mogu nastupiti. Dodatni peh bio je kada sam povrijedio rebro u jednom od mečeva na SP, a zatim je protivnik iz Konga u meču sa mnom slomio ruku, što me psihički potreslo.
NN: Ko je najzaslužniji za Vaš uspjeh?
MAJDOV: Majka Biljana, otac i trener Ljubiša, te brat i sparing partner Stefan imaju ogroman udio u svim podvizima. Neizostavne su i ostale kolege iz Randorija i Crvene zvezde, zatim Džudo savez Srbije s predsjednikom Ivanom Todorovom, predsjednik Crvene zvezde Vujko Stojan, Džudo savez Beograda... Naglasio bih i veliku pomoć i saradnju sa Senadom Mehičevićem iz sarajevskog Željezničara. On nam je pomogao od pionirskih dana.
NN: Zašto u BiH sportisti ne mogu napraviti podvige?
MAJDOV: Ja sam svoj reprezentativni put počeo u BiH i imao dobre rezultate u kadetskoj konkurenciji. To u Džudo savezu Republike Srpske nisu prepoznali i nisu pratili adekvatnom podrškom. U Srbiji sam dobio bolje uslove, prije svega za normalan trenažni proces i to se na kraju isplatilo. U BiH talenat, trud i rad nisu u interesnim sferama pojedinaca koji odlučuju, a onda je nemoguće napraviti podvig.
NN: Šta Vam osim treninga daje pokretačku snagu?
MAJDOV: Unutrašnji mir je jako bitan. Ja sam ga uoči SP u Budimpešti našao posjetivši manastire Hilandar i Ostrog. Vjera u Boga, samopouzdanje i podrška dragih ljudi su ta snaga.
NN: Koji su naredni ciljevi?
MAJDOV: Ima ih mnogo. Tek sam počeo. U riznici imam i svjetske titule u omladinskim konkurencijama, medalju s omladinske OI, ali neću stati dok ne osvojim zlato na Olimpijskim igrama. Hoće li to biti 2020. ili 2024. ostaje da se vidi. Cilj mi je i evropsko zlato, ali i još jedno svjetsko. Ipak je ovo u Budimpešti bio moj tek prvi nastup na seniorskom SP.
12.000
domaćih navijača utihnulo je u dvorani kada je Nemanja Majdov u polufinalu savladao Mađara Tota Krisztiana.
Dodik nagradio šampiona
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik primio je u Istočnom Sarajevu Nemanju Majdova, kojem je obećao nagradu od 30.000 KM, a njegovom klubu 20.000 KM za postignuti uspjeh. Zahvaljujući na gostoprimstvu, nagradama i poklonima, koje uključuju i umjetničku sliku i ručni časovnik, Majdov je duhovito rekao predsjedniku RS da je izuzetna stvar "kad svijet padne pod noge Srbina". Prijemu su prisustvovali i otac Ljubiša i brat Stefan, načelnik opštine Istočno Novo Sarajevo Ljubiša Ćosić i poslanik SNSD-a u Narodnoj skupštini RS Marko Vidaković. Majdova je juče primio i čestitao mu i patrijarh srpski Irinej.
Nacionalno priznanje
Namanja Majdov s navršenih 38 godine u Srbiji će dobiti i nacionalno priznanje, odnosno sportsku penziju. Novčanu nagradu dobiće i od vladajućih institucija Srbije. Čestitke su mu, između ostalih, uputili predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, ministar sporta Vanja Udovičić, ali i kolege iz reprezentacija regiona Hrvatske, Crne Gore, BiH...
Proslava
U parku "Gavrilo Princip" u Istočnom Sarajevu nekoliko hiljada građana dočekalo je Nemanju Majdova. Nakon proslave sa sugrađanima, slavlje je nastavljeno do ranih jutarnjih sati s prijateljima u kafe-klubu popularnog naziva "Sparta". Objekat je za ovu namjenu preuređen i umjesto slika Spartanaca ukrašen onim Nemanjinim.