Zoran Mikeš, selektor ženske košarkaške reprezentacije BiH, odlučio je da podnese ostavku. Neko će reći da njegov potez u ovom trenutku nije ispravan, biće i onih koji će ga opravdavati, ali je činjenica da je odnos Košarkaškog saveza BiH prema svojoj "kćerki jedinici" daleko od materinskog.
Osim što je obavljao trenersku funkciju, Mikeš je u proteklih šest godina bio i logističar, ljekar, psiholog, bolje reći "mali od palube", koji bi podršku dobio samo od pojedinih medija, nikako od čelnika krovnog tijela bh. kuće košarke, uz rijetke izuzetke, iako njegovi rezultati zaslužuju svaku pohvalu.
Krenuo je od nule, daleko od očiju javnosti i uspio naš tim nakon dugo godina tavorenja u drugom razredu uvesti u A diviziju. Pošlo mu je za rukom nagovoriti i veliku Raziju Mujanović da u poznim godinama još jednom obuče dres sa državnim grbom i tako pomogne saigračicama da se nađu u kvalifikacijama za "Eurobasket 2009" u Latviji.
Kakvo stanje vlada u KS BiH i ženskoj reprezentaciji pokazuje podatak da je prva utakmica baraža za opstanak u A diviziji na rasporedu već 4. januara 2009. godine, a da se naše djevojke nisu ni okupile. I ne samo da pripreme nisu krenule nego se ne zna ni tačan broj košarkašica koje će nositi dres sa državnim grbom, jer je većina koja je iznijela prošlosezonske kvalifikacije kao i selektor Mikeš razočarana odnosom Saveza i veliko je pitanje hoće li se ponovo htjeti odazvati u A tim.
Čini se da svaki svijetli sportski trenutak u BiH završi vrlo brzo i to, da stvar bude gora, isključivo krivicom ljudi koji su sebi uzeli za pravo da vedre i oblače, a koji su sa sportom nekako na "vi".