Oskar Pistorijus, ipak, ide na Olimpijske igre u London. Dvadesetpetogodišnji sprinter postao je prvi hendikepirani sportista koji će nastupiti na Igrama, pošto je Olimpijski komitet Južne Afrike odlučio da ga uvrsti u tim.
"Danas mi je najsrećniji dan u životu! Učestvovaću i na Olimpijskim igrama i na Paraolimpijskim igrama u Londonu! Hvala svima koji ste učinili da postanem ovakav sportista. Hvala Bogu, porodici, prijateljima, mojim rivalima i navijačima", napisao je Pistorijus na Twitteru.
On nije gubio nadu da će nastupiti na OI, a zvanična potvrda je stigla juče kada je OK Južne Afrike odlučio da na Igre ide još 13 sportista, od čega osam atletičara. Pistorijus, koji ima amputirane obje noge ispod potkoljenice i trči s protezama, nastupiće u štafeti 4x400 metara.
Najbolji rezultat na 400 metara mu je 45,07 sekundi, a prije četiri godine OI u Pekingu su mu "pobjegle" za 70 stotinki. Od tada je za 1,18 sekundi poboljšao najbolje vrijeme.
Prije nekoliko dana trčao je u kvalifikacijama u Južnoj Africi, kada su birani pojedinačni učesnici za tim na 400 metara. Izmaklo mu je mjesto u timu za 0,22 sekunde, pošto je 400 metara istrčao za 45,52 sekunde. Ipak, uslijedila je radosna vijest za sportistu koji je mnogima inspiracija da se nikada ne predaju.
Nakon Olimpijskih igara, koje su na programu od 27. jula do 12. avgusta, Pistorijus će na Paraolimpijskim igrama od 29. avgusta do 9. septembra braniti zlatne medalje na 100, 200 i 400 metara.
Podsjetimo da je on bio član južnoafričke štafete na prošlogodišnjem Svjetskom prvenstvu u Južnoj Koreji, ali nije trčao u finalu, gdje je njegov tim osvojio srebro.
Oskar Pistorijus je poznat kao "najbrži čovjek bez nogu". On je rođen bez kostiju listova, zbog čega su mu obe potkoljenice amputirane dok je bio beba. Kao dijete se bavio tenisom, vaterpolom i ragbijem, ali je poslije povrede koljena 2004. odustao od ragbija i prešao na trčanje. U sportu koristi proteze od ugljenih vlakana. Međunarodna atletska federacija ocijenila je 2008. da Pistorijus zbog proteza ima "mehaničku prednost" u odnosu na sportiste sa prirodnim člancima i stopalima, ali je ta odluka poslije osporena na Sudu za sportsku arbitražu.