Finansiranje klubova je jedna od najdelikatnijih stvari u Bosni i Hercegovini koja prolazi kroz surovu tranziciju.
Fudbal kao najpopularniji i najmasovniji sport svakog društva nije otporan na tranziciju koja je bolna. Osjećaju to mnogi klubovi u našoj zemlji koji jedva krpe kraj s krajem. Gdje je izlaz iz besparice i krize?
Odgovor bi trebalo da bude jasan: U privatizaciji klubova. Međutim, to još zakonskim odredbama nije regulisano. Zato klubovi i dalje lutaju, sve su rjeđi ljudi koji žele da ulažu vlastiti novac u loptanje i da njihovim novcem neko drugi upravlja.
Većina klubova su i dalje udruženja građana, što je davno prevaziđeno. Zakonom bi trebalo da bude regulisano kako i na koji način neko može da privatizuje sportski kolektiv. Pokušaji sa formiranjem sportskih preduzeća su čist promašaj, jer u fudbalskoj organizaciji takav termin je nepoznat. F/NS BiH poštuje samo pečate i memorandume fudbalskih klubova.
Najbolji primjer za promašenu investiciju je Sportsko fudbalsko preduzeće `Borac` d.o.o., u kojem fudbalere tretiraju kao radnike. Pa je tako u ugovoru igrača stajalo da se `taj i taj` raspoređuje na radno mjesto igrač radnik!
To je bilo nedopustivo. Kao i činjenica da se po Savezu provlače pečati kojekakvih preduzeća koja su osnovana zbog drugih razloga i koja najmanje služe sportu, a najviše kriminalu.
Dok ne bude usvojen zakon o sportu na nivou države, naši klubovi će i dalje biti prepušteni sami sebi, oslonjeni tek na poneku finansijsku injekciju kratkog daha koja im samo pogorša sudbinu. Dok se ne riješi trajno finansiranje i dok klubovi ne budu samoodrživi, i dalje ćemo biti siromasi, a Evropa će ispred nas biti kilometrima daleko. Sve ostalo je čist promašaj...