Lijepo je biti bogat, a još ljepše mnogo zarađivati i ne plaćati porez. Ovo je deviza kojom se vode mnoga velika svjetska sportska imena, koja su za svoje mjesto stanovanja izabrala Kneževinu Monako.
Nije Monako ništa ljepši od ostalih evropskih gradova, ali, pored toga što je u središtu Evrope, ima jedan veliki adut koji drugi nemaju, u njemu su poreske olakšice takve da im je teško odoljeti. Jako niske poreze imaju i Švajcarska, Lihtenštajn, Andora i San Marino pa i oni važe za prave poreske oaze.
Nije ni čudo što većina teniske elite živi u Monaku, a to rade i vrhunski atletičari, vozači Formule 1, skijaši i ostali sportisti, koji nisu vezani za neki klub, pa mogu bez problema da biraju mjesto boravka i pritom neometano da se takmiče.
Neki od njih čak izbjegavaju da idu na neka sportska takmičenja koja se održavaju u zemljama s visokim poreskim stopama iako organizatori nude bogat nagradni fond.
Jedan od onih koji stalno ima nešto za reći, kada je porez na dobit u pitanju, je i najbrži čovjek na svijetu Usain Bolt.
Sprinter sa Jamajke ove godine nije htio da nastupi na atletskom mitingu Dijamantske lige u Londonu, gdje rigorozni zakon stranim sportistima uzima čak 50% od zarade.
"Pitate me zašto nisam htio da dođem. Htio sam i doći ću, ali jedne godine. I to onda kad smanjite porez", rekao je organizatorima trostruki olimpijski pobjednik.
Koliko London zna dobro da zagrize od finansijskog kolača dobro je osjetio i bivši hrvatski teniser Goran Ivanišević, kojem je poreska politika engleske prijestonice otkinula skoro pola nagradnog fonda zarađenog osvajanjem Vimbldona 2001.
Odavno je novac postao glavna karika u svim sportskim dešavanja, a i fudbal, najpoznatija sporedna stvar na svijetu, ne samo da nije imuna, već je postala direktno ovisna o njemu.
Tako je bilo zamišljeno da finale Lige šampiona bude održano na legendarnom "Vembliju", ali domaćinstvo je ipak dobio Madrid. Razlog, visok porez.
"Samo zbog takvog zakona 'Vembli" i London su ostali kratkih rukava. Ne smanje li poreske stope na strane sportiste, teško će ikad dobiti šansu da organizuju tu utakmicu", rekao je Mišel Platini, predsjednik UEFA.
Za neke je potez da predstavljate jednu zemlju, a živite i plaćate porez u drugoj, sasvim normalna stvar dok ih drugi osuđuju, dovodeći u pitanje njihov patriotizam.
Tako je nedavno jedan poslanik na sjednici španskog parlamenta predložio da ko neće da plaća porez u Španiji neka mijenja državu i zatražio od vozača Formule 1 Fernanda Alonsa i sličnih, kako je rekao "izdajnika", da već jednom izaberu pod kojom će zastavom da nastupaju.
Ovaj prijedlog naravno nije prošao, a dvostruki svjetski šampion može da nastavi da se takmiči pod zastavom Španije, ali porez ipak ide u državnu kasu Monaka.
I tako, umjesto da neke zemlje redefinišu svoju poresku politiku i da, pored toga što ih vrhunski sportisti predstavljaju u svijetu, od toga imaju i bar neku finansijsku korist, Monako i ostalo pametno društvo zadovoljno trlja ruke.
Plati ili zatvor
Legendarni američki atletičar Džesi Ovens, koji je zbog četvorostruke pobjede u Berlinu 1936, kada je trimfovao ispred nosa nacističkog vođe Adolfa Hitlera, mnogima bio idol, ali je i pored toga bio žrtva poreza i neslavno je završio bankrotom. Sličnu sudbinu je doživio i otac slavne teniserke Štefi Graf, koji je zbog utaje poreza odležao četiri godine u zatvoru. Boris Beker zbog istog razloga jedva se spasao rešetaka na dvije godine.
Rosijevih 35 miliona
Motociklistički šampion Valentino Rosi bio je primoran da 2008. plati utajeni porez od čak 35 miliona evra. Primanja sedmostrukog šampiona svijeta u motociklizmu bila su pod lupom od avgusta 2007, kada je italijanska poreska služba najavila da će "pročešljati" njegove račune. Italijan se branio da nije dužan državi, jer je još 2000. prijavio London kao svoje prebivalište.