Olimpijska vatra koju je juče u Pekingu upalio legendarni kineski gimnastičar Li Ning i zvanično je označila početak 29. ljetnih olimpijskih igara koje bi prema svim najavama trebale da obore sve rekorde.
Iz 203 zemlje 10.500 sportista ima priliku da u 28 disciplina postanu nacionalni heroji pronoseći svijetom ono što je i sama srž ovog takmičenja - olimpijski duh. Olimijski duh koji je posljednih nekoliko decenija dobrano posustao.
Ranije, dok je ovaj svijet bio mnogo manje opterećen politikom i željom za bogaćenjem, taj duh je bio vidljiv na svakom koraku za vrijeme trajanja Olimpijskih igara. Na svakom koraku ste mogli vidjeti one magične krugove, ili maskote poput Vučka (Sarajevo 1984), Hidija i Haudija (Kalgari 1988) jer počela je Olimpijada. Ipak stvari su se promijenile.
Igre su zanimljive samo dok traju i onog trenutka kada se završe odlaze u zaborav. Ko se još sjeća neke trke ili meča iz Sidneja ili recimo Atine? Niko više ne prepričava poduhvate kao što se to nekada radilo kada su aktivni bili Mark Špic, Edvin Mozes, Karl Luis, Majkl Džonson, Nađa Komaneči, Sergej Bubka, Bojan Križaj, Jure Franko...
Olimijske igre kao i cijeli sport zbog komercijalizacije izgubio je dobar dio duše, a možda posljednji pokušaj da se vrate u život biće u Pekingu.
Kinezi su mnogo uložili u ove OI što se organizacije tiče, a ostaje da se vidi da li će stati u red onih koji će se dugo pamtiti ili će biti tek samo jedne u nizu...