Jad, bijeda, sirotinja, prosjačenje, krpljenje kraja s krajem mogli bi imati zajedničku skraćenicu - sport u Bosni i Hercegovini.
Katastrofalno stanje u našem sportu najbolje oslikava primjer Memnuna Hadžića. Bokser koji se s Evropskog prvenstva u Liverpulu vratio sa bronzanom medaljom od vladajućih institucija i bezbroj političara još nije dobio čak ni čestitku! Istina, dobio je nekoliko obećanja da će novčano biti nagrađen, pa se za sada može samo nadati. Ipak, što političari nisu imali sluha da prepoznaju uspjeh, pokušali su popraviti čelnici Bokserskog saveza BiH.
Iako je riječ o sportskoj organizaciji sa skromnim prihodima, ali i sa pregršt problema i dugova, članovi Predsjedništva ipak su iznašli rješenje i izdvajanjem po 200 KM iz vlastitog džepa nagradili Hadžića. Potez je za svaku pohvalu, ali postavlja se pitanje da li je Hadžić osvojio medalju za članove Predsjedništva BS BiH ili za našu državu.
Da li to znači da će i za svaki naredni uspjeh na međunarodnoj sceni bh. sportisti morati čekati dobru volju čelnika Saveza ili će neko iz mnogobrojnih ministarstava konačno shvatiti da naši takmičari nastupaju pod državnom zastavom, a ne pod grbom strukovnog saveza?
Hadžiću možda naruku ne ide ni činjenica da je medalju osvojio nakon izbora jer gotovo je sigurno da bi se za slikanje u njegovom društvu danas gurali mnogi da je u toku predizborna kampanja.
No, to što su političari zakazali i nije neko čudo. Mnogo je gore što Hadžić čestitku nije dobio ni od Olimpijskog komiteta BiH, institucije u kojoj se kunu i punih usta naglašavaju kako su krovno sportsko tijelo u našoj zemlji.
S obzirom na to da postoji izreka da se kuća gradi od temelja do krova, za pretpostaviti je da u OK BiH čekaju da se svi iščestitaju, pa će onda i oni to učiniti na kraju - jer su na krovu!