Zahvaljujući rukometu, Banjaluka bi se mogla vratiti na svjetsku sportsku mapu. Narednog vikenda dva Borca, ženski i muški, predstavljaće grad na Vrbasu, nekada slavni olimpijski izvor talenata, u Evropi.
Međutim, bez obzira na ambasadorske osobine i dužnosti rukometašica i rukometaša, jedan sasvim drugi detalj pokazao je da je rukomet ipak sport broj jedan u Banjaluci. Riječ je o povratku Nebojše Golića, izvanrednog rukometaša i čovjeka, u redove matičnog kluba. Poslije deset godina odsustva iz rodnog grada, Golić se vratio da pomogne saigračima u povratku Borca na staze stare slave.
U pravu je Abas Arslanagić, trener osvajača Kupa BiH, kada kaže da će `Nešo biti najveće pojačanje, majstor, idol i ljubimac`. Njegovim povratkom `crveno-plavi` su započeli projekat vraćanja bivših igrača u svoje redove, s kojima će Borac u dogledno vrijeme biti u samom vrhu našeg rukometa, nadajmo se i evropskog.
Rukometni klub Borac ima sve predispozicije da uspije u svojim namjerama i postane sportski brend Banjaluke. Ima tradiciju, ime, podršku lokalne zajednice i, što je najvažnije, vode ga ljudi koji se razumiju u sport i osjećaju klub kao svoj. Borčeva politika se zasniva na laganom, ali sigurnom povratku među velikane. Takođe, važno je i to da sadašnja uprava paralelno izmiruje i dugove koje je naslijedila, a to je vrlo težak posao u današnje vrijeme besparice i neimaštine. I još nešto: Klub nije jednonacionalan!
Za razliku od većine sportskih klubova u Banjaluci koji služe za potkusurivanje i potsmijavanje, kada se priča o RK Borac, govori se s dužnim poštovanjem. Bivši evropski šampion ima viziju i cilj, što je i životni smisao i moto. Zato je Borac ostao veliki i u najtežim vremenima.