Rusija je i dalje u šoku nakon stravične avionske nesreće u kojoj je nastradao cijeli hokejaški tim, a ovaj događaj podsjetio je na još neke crne dane svjetskog sporta.
Jedan od njih je svakako neseća iz 1958. godine kada se u Minhenu srušio avion koji je prevozio fudbalere Mančester junajteda, slavne "Bazbijeve bebe". Članovi engleskog kluba 6. februara vraćali su se iz Beograda sa revanša četvrtfinala Kupa šampiona sa Crvenom zvezdom i trebalo je da slete u Njemačku da bi dosuli gorivo. Minhen je tog dana bio zavijan snijegom pa avion dva puta nije mogao da uzleti. Piloti su odlučili da pokušaju naredni dan, pa su neki igrači stigli i da pošalju kući telegrame sa najavom odlaganja leta. Ipak, pokušali su još jednom da uzlete i ta odluka je bila fatalna jer taman prije nego što će uzletiti, avion je usporio, kliznuo po pisti, udario u kuću i ostavu punu goriva i guma. Uslijedila je eksplozija i požar u kojem je život izgubila 21 osoba, od čega je bilo sedam fudbalera slavnog engleskog kluba. Nesreću su preživjeli slavni Bobi Čarlton i trener Mat Bazbi, ali ne i fudbaleri Rodžer Birn, Džef Bent, Mark Džouns, Dejvid Peg, Liam Vilan, Edi Kolman, Tomi Tejlor. Stradali su i sekretar kluba Volter Krikmer kao i treneri Tom Kari i Bert Vejli. Od devet novinara koji su pratili klub u Beograd samo je jedan preživio, a na spisku poginulih su i jedan član posade, organizator puta i jedan navijač. Dankan Edvards umro je tri nedjelje kasnije u bolnici zajedno sa pilotom, a Džoni Beri je preživio, kao i Bazbi. Beri, baš kao ni Džeki Blenčflauer, koji je slomio ruku u nesreći, nikad više nije igrao fudbal.
Lošu istoriju sa avionima ima i Torino. Italijanska fudbalska ekipa je 1949. bila trostruki osvajač Serije A, ali nikada se nije oporavila od tragedije 4. maja te iste godine. Vraćali su se iz Lisabona gdje su odigrali meč sa Benfikom kada je njihov avion upao u oluju i udario u brdo Superga kod Torina. Poginuo je 31 putnik od čega 18 fudbalera.
Iako je sama po sebi nesreća aviona koji je 13. oktobra 1972. prevozio urugvajske ragbiste bila strašna, još strašnije su bila događanja nakon pada. Let 571 urugvajskog aviona, koji je kasnije postao poznat pod imenom "čudo u Andama", prevozio je 45 ljudi kada se srušio na snjenžnom vrhu na nadmorskoj visini od 3.600 metara. U nesreći je poginulo više od četvrtine putnika, a veliki broj preživjelih je ubrzo podlegao od hladnoće i povreda. Kako su dani prolazili, oni preostali su brzo potrošili posljednje zalihe hrane pa su bili prisiljeni da jedu mrtve prijatelje. Dvojica najsnažnijh su nakon 12 dana hodanja preko andskih visova uspjela da dođu do civilizacije. Tek se tada, punih 72 dana nakon pada aviona saznalo da u nesreći ima preživjelih. Spaseno je 16 preživjelih putnika. O toj katastrofi i jednom epskom putovanju dvojice preživjelih snimljen je i poznati film naslova "Živi".
Lista avionskih nesreća koje su sport zavile u crno ne završava se ovdje. U januaru 1950. u padu avion pri slijetanju kod Jekaterinburga je stradalo 11 hokejaša, a 1979. su se sudarila dva tupoljeva u kojem su živote izgubili 17 članova fudbalskog kluba Phtakor (poginuo ukupno 161 putnik). Cijela reprezentacija SAD u klizanju stradala je u padu aviona 1961. u Briselu, a godinu dana ranije 16 igrača američkog fudbala ekipe Univerziteta Kalifornija Politehnik poginulo je kada se dvomotorni avion pri uzlijetanju sa aerodroma u Toledu raspao na pola. Košarkaški tim i stručni štab Univerziteta Evansvil poginuo je jer se avion srušio minut nakon polijetanja sa aerodroma. Jedan igrač tima nije bio u avionu, ali je ubrzo stradao u avionskoj nesreći.