Ne postoji bolji način da se započne ova analiza od utakmice koja će se vjerovatno vrtjeti na NFL Networku godinama kao klasik.
Duel San Francisco 49ersa i Chicago Bearsa na Levi's Stadiumu, završen rezultatom 42-38 za domaćina, bio je mnogo više od borbe za playoff pozicije. Bio je to sudar dvije filozofije, dva generacijska talenta na poziciji quarterbacka, i demonstracija moderne ofanzivne egzekucije.
Prije nego što uđemo u taktičku analizu, moramo se osvrnuti na statistički kuriozitet koji ovu utakmicu čini jedinstvenom u istoriji lige. Nikada ranije u regularnom dijelu sezone nismo vidjeli utakmicu koja je bila izjednačena na rezultatima 7-7, 14-14, 21-21, 28-28 i 35-35. Ova numerološka simetrija govori o nevjerovatnoj konkurentnosti i nemogućnosti nijedne odbrane da napravi ključni "stop" u središnjem dijelu meča. To je bila klackalica u kojoj je svaki udarac bio uzvraćen istom mjerom, boks meč teške kategorije gdje gard nije postojao.
Caleb Williams, senzacija Bearsa, ušao je u "lavlju jazbinu" protiv jedne od najkompleksnijih odbrana lige i izašao, uprkos porazu, kao moralni pobjednik i budući superstar. Njegova statistika je impresivna- 25 od 42 kompletirana pasa za sezonski rekord od 330 jardi, dva touchdowna i nula izgubljenih lopti, uz passer rating od 100.3. Ali brojevi ne govore cijelu priču.
Ono što je fasciniralo bila je njegova sposobnost manipulacije "džepom" (pocket presence). Protiv pass rusha 49ersa, Williams nije paničio. Njegova veza sa novajlijama, posebno Lutherom Burdenom III i Colstonom Lovelandom, bila je telepatska. Burden, koji je uhvatio osam lopti za 138 jardi i touchdown, pokazao je sposobnost separacije koja je elitna. Vidjeli smo akcije gdje Williams baca loptu u tzv. "anticipation windows" - prostore gdje hvatač tek treba da stigne.
Posebno treba istaći trenutak lucidnosti u drugoj četvrtini. Prepoznavši da odbrana 49ersa vrši izmjenu i da kasni sa izlaskom sa terena, Williams je iskoristio "free play" (akciju bez rizika zbog ofsajda odbrane) i lansirao projektil od 36 jardi ka Lovelandu za izjednačenje na 21-21. To su potezi veterana sa 10 godina iskustva, a ne igrača koji tek završava svoju prvu sezonu. Trener Bearsa, Ben Johnson, kasnije je istakao taj momenat kao dokaz kohezije tima, opisujući pas kao "laser beam" bačen dok se Williams kretao u desno, van platforme.
S druge strane, Brock Purdy nastavlja da demantuje kritičare koji ga etiketiraju kao "system quarterbacka". Da, sistem Kylea Shanahana je genijalan, ali zahtijeva hiruršku preciznost i brzo procesuiranje informacija. Purdy je isporučio 303 jarde kroz vazduh i tri touchdowna, ali je dodao i dimenziju koju mnogi zaboravljaju - trčanje. Sa 28 jardi i dva touchdowna na tlu, Purdy je kažnjavao agresivnost odbrane Bearsa.
Ključni momenat meča bio je njegov pas od 38 jardi za Jauana Jenningsa na 2:15 do kraja utakmice. U tom trenutku, Bearsi su vodili 38-35 nakon field goala Caira Santosa. Pritisak je bio ogroman. Purdy je ostao miran, pronašao Jenningsa (često zaboravljenog heroja ovog napada pored imena kao što su McCaffrey, Samuel i Kittle) i vratio prednost svom timu. To je bio drive koji definiše šampione.
Završnica utakmice je mikrokosmos sezone Bearsa – briljantna i srceparajuća u isto vrijeme. Gubeći 42-38, Williams je orkestrirao napad preko cijelog terena, dovodeći tim na 2 jarda od pobjede sa samo četiri sekunde preostale na satu. Nakon što je pametno bacio loptu u zemlju (spike) da zaustavi vrijeme, uslijedio je haos.
Prema riječima Jaylona Johnsona i samog Williamsa, Bearsi se nisu pravilno postavili u formaciju za posljednju akciju. Nedostatak komunikacije, buka na stadionu, i umor učinili su svoje. Williams je pokušao da improvizuje, da "skrpi" akciju u hodu, ali njegov pas ka Jahdaeu Walkeru pao je na travu. Prizor Williamsa kako se valja u lijevo, pokušavajući da produži život akciji, dok defanzivci 49ersa zatvaraju sve uglove, ostaće urezan u sjećanje navijača.
"Nismo se sasvim poravnali u formaciji koju smo željeli," priznao je Johnson. "To je na meni. Nisam prenio poziv dovoljno brzo." Ove riječi odzvanjaju težinom propuštene prilike. Bearsi su pokazali da mogu parirati najboljima, ali detalji – alignment, komunikacija, egzekucija pod pritiskom – su ono što dijeli 11-5 tim od šampionskog tima.
Iako slavimo napad, moramo biti kritični prema odbranama. Dozvoliti 42, odnosno 38 poena, znak je ozbiljnih problema. Ben Johnson je istakao da sve počinje od osnova – "gap integrity" u odbrani od trčanja. Bearsi su dozvolili 496 totalnih jardi. S druge strane, odbrana 49ersa, iako je napravila ključni stop na kraju, dozvolila je rookiju da baci 330 jardi. U playoffu, ovakve defanzivne performanse vode u ranu eliminaciju. Ipak, TJ Edwards je pružio svijetli trenutak sa pick-sixom na samom startu meča, pokazujući oportunizam ove jedinice, koja ima najduži aktivni niz utakmica sa oduzetom loptom (9).
Ako je utakmica u San Franciscu bila futuristički rat dronovima, ono što se desilo u Green Bayu bila je srednjovjekovna bitka prsa u prsa. Baltimore Ravensi, stjerani u ćošak, bez svog vođe Lamara Jacksona, otišli su na legendarni Lambeau Field i ne samo pobijedili, već fizički zlostavljali Packerse rezultatom 41-24.
Centralna figura ove priče je Derrick Henry. U eri kada analitičari govore da "running backs don't matter", Henry stoji kao kolos koji se smije u lice modernim trendovima. Njegov učinak od 216 jardi trčanjem i četiri touchdowna nije samo statistika; to je izjava. To je bio fizički manifest.
Rekord Lambeau Fielda: Nikada nijedan gostujući igrač nije istrčao toliko jardi na ovom stadionu otvorenom 1957. godine. Pomislite na sva velika imena koja su igrala tamo: Barry Sanders, Walter Payton, Adrian Peterson. Niko nije uradio ono što je uradio Henry.
Ovo je bila njegova sedma utakmica u karijeri sa preko 200 jardi trčanjem, čime je preskočio Adriana Petersona i O.J. Simpsona i osamio se na vrhu vječne liste. Pridružio se Jimu Brownu kao jedini igrač sa više utakmica koje uključuju 200+ jardi i 4+ touchdowna.
Henry je nosio loptu 36 puta - rekord karijere. To govori o povjerenju koje John Harbaugh ima u njega, ali i o nuždi. Bez Jacksonove prijetnje trčanjem i pasom, Packers su znali šta dolazi. I nisu mogli da to zaustave. Henry je postizao touchdowne sa 3 jarda, 1 jarda, opet 3 jarda i konačni "dagger" od 25 jardi.
Dok je Henry bio čekić, Tyler Huntley je bio ruka koja ga drži. Zamjenjujući povrijeđenog Jacksona, Huntley nije pokušavao da bude heroj. Njegov zadatak je bio jednostavan: ne izgubiti utakmicu. I odradio ga je savršeno. Upravljao je napadom, konvertovao ključne treće downove (uključujući pas za Zaya Flowersa za TD protiv blitza) i dozvolio Henryju da diktira tempo.
Ovo je lekcija za sve timove koji se nađu bez startnog QB-a. Ne morate tražiti od rezerve da baci 400 jardi. Treba vam neko ko će efikasno distribuirati loptu i, što je najvažnije, zaštititi posjed. Huntley je to uradio, a ofanzivna linija Ravensa je odigrala utakmicu sezone, otvarajući autoputeve za Henryja.
S druge strane, Green Bay Packersi su u slobodnom padu. Izgubili su tri utakmice zaredom. Njihova odbrana od trčanja, posebno bez Micaha Parsonsa (koji je očigledno ključni faktor čak i u run defense segmentu), izgledala je porozno. Dozvoliti protivniku da kontroliše sat više od 40 minuta (40:16 naspram 19:44) je recept za katastrofu. Packersi su ušli u playoff zahvaljujući porazu Lionsa, ali forma u kojoj se nalaze sugeriše da će njihov boravak u doigravanju biti kratak.
Dok su Ravensi slavili, njihovi najveći rivali, Pittsburgh Steelersi, doživjeli su kolaps koji bi mogao označiti kraj jedne ere. Utakmica protiv Cleveland Brownsa, tima sa skorom 3-12 i rookie quarterbackom, trebalo je da bude formalnost. Umjesto toga, pretvorila se u noćnu moru završenu rezultatom 13-6 za Brownse.
Aaron Rodgers u dresu Steelersa zvučalo je kao bajka prije početka sezone. Ali u nedjelju, na obali jezera Erie, ta bajka se pretvorila u horor priču. Rodgers je izgledao staro, sporo i frustrirano. Završio je meč sa mizernih 168 jardi, kompletiravši samo 21 od 39 pasova, uz prosjek od 4.3 jarde po pokušaju.
Analiza snimka otkriva zabrinjavajuće detalje. Rodgers je propuštao otvorene hvatače, birajući teže, "herojske" pasove umjesto sigurnih opcija koje pomjeraju lance. Na primjer, na ključnom 4th-and-1, umjesto da traži Adama Thielena koji je bio otvoren na "crosser" ruti, on je forsirao "fade" pas ka Scottyju Milleru - akciju sa niskim procentom uspješnosti.
Rodgersova nesposobnost da se nosi sa pritiskom (sack rate i pad ratinga kada drži loptu duže od 2.5 sekunde) bila je evidentna. Kada je morao da improvizuje, magije više nije bilo. Njegovo vikanje na saigrače i govor tijela sugerišu dublju disfunkcionalnost u svlačionici.
Ne može se ignorisati činjenica da su Steelersi igrali bez svog najboljeg oružja. DK Metcalf je bio suspendovan zbog incidenta sa navijačem prethodne nedjelje. Njegovo odsustvo je potpuno promijenilo geometriju terena. Bez Metcalfa da rasteže odbranu vertikalno, Brownsi su mogli da zgušnjavaju sredinu i igraju agresivnije na liniji skrimidža. Rodgers je bio primoran da se oslanja na Millera, Thielena i Marqueza Valdes-Scantlinga – grupu koja jednostavno ne uliva strah u kosti protivničkim koordinatorima odbrane.
Takođe, postavlja se pitanje korištenja trčanja. Steelersi su imali prosjek od 5.5 jardi po nošenju, ali su trčali samo 24 puta. Zašto Arthur Smith nije više forsirao trčanje kada je pas igra očigledno zapinjala? To je pitanje koje će proganjati Mikea Tomlina.
Na drugoj strani, priča dana bio je Shedeur Sanders. Rookie quarterback, sin legendarnog Deiona, pokazao je zrelost koja je nedostajala Rodgersu. Iako brojke nisu bile spektakularne, Sanders nije pravio greške. Njegov jedini TD pas ka Haroldu Fanninu Jr. bio je dovoljan. Sanders je upravljao utakmicom, oslanjajući se na dominantnu odbranu Jima Schwartza.
A odbrana Brownsa je bila fantastična. Myles Garrett, iako nije oborio rekord po sackovima (Steelersi su dizajnirali plan da ga neutrališu brzim pasovima), bio je konstantna prijetnja. Denzel Ward je u završnici meča tri puta zaredom odbranio pasove ka Valdes-Scantlingu u end zoni, praktično samostalno zapečativši pobjedu.
Simboličan trenutak desio se nakon meča, kada je Rodgers prišao Sandersu i rekao: "Good job, man. Rooting for you. I'm proud of you." Ovo je bio sudar prošlosti i budućnosti, trenutak poštovanja u kojem je veteran priznao poraz od mladića kojeg su Steelersi mogli draftovati, ali nisu.
Dok su oči bile uprte u AFC, NFC je nudio svoju dozu drame.
Seattle Seahaksi su pobjedom nad Carolinom (27-10) ostali u igri za #1 seed, ali način na koji su došli do pobjede budi sumnje. Sam Darnold, čovjek koji je zamijenio Gena Smitha, nastavlja da bude enigma. S jedne strane, on vodi tim do pobjeda. S druge strane, on vodi ligu po broju izgubljenih lopti (20 – 14 interceptions, 6 fumbles).
Protiv Panthersa, Darnold je ponovo imao "žute minute" – interception i izgubljen fumble. Međutim, kao i mnogo puta ove sezone, odbrana i trčanje su ga spasili. Kenneth Walker III i Zach Charbonnet su kombinovali 161 jardu i tri touchdowna. Julian Love je dodao ključni interception. Pitanje koje lebdi nad Seattleom je: Mogu li osvojiti Super Bowl sa quarterbackom koji toliko griješi? U playoffu, protiv timova kao što su Lions ili Eagles, takve greške se surovo kažnjavaju. Ipak, šansa za #1 seed je i dalje tu, što bi Darnoldu dalo prijeko potreban odmor.
Ne možemo zaobići temu suđenja. U meču Monday Night Football, Los Angeles Ramsi su poraženi od Atlanta Falconsa (27-24) u utakmici koja je obilovala kontroverzama. Na 16 sekundi do kraja, Tutu Atwell je bio očigledno držan za ruku od strane defanzivca Falconsa, sprečavajući ga da uhvati ključni pas. Sudijska pištaljka je ostala nijema.
Ovo dolazi u trenutku kada su odnosi Ramsa i sudijske organizacije zategnuti, nakon što je zvijezda tima Puka Nacua javno kritikovao suđenje na društvenim mrežama. Teorije zavjere bujaju, a Ramsi su sada u teškoj poziciji, vjerovatno osuđeni na gostovanja kroz cijeli playoff. Pored toga, Nacui su poništena dva touchdowna zbog kazni ofanzivnoj liniji, što dodatno "sipa so na ranu".
Situacija u NFC South diviziji je tragikomična. Svi konkurenti su izgubili. Buccaneers (7-9) su pali protiv Dolphinsa, Panthers (8-8) protiv Seahawksa, a Falcons (eliminisani, ali opasni) su pobijedili Ramse.
Sada imamo scenario za 18. kolo koji je jednostavan, a opet komplikovan:
Carolina Panthers: Pobjeda protiv Tampe im donosi titulu divizije (skor 9-8).
Tampa Bay Buccaneers: Pobjeda im donosi titulu samo ako Falconsi izgube od Saintsa.
Ako Tampa pobijedi, a Atlanta pobijedi, sva tri tima bi bila na 8-9. U tom slučaju, Panthersi osvajaju diviziju zbog boljeg međusobnog skora u trouglu (3-1 protiv rivala).
Ovo je divizija koju niko ne želi da osvoji, ali onaj ko preživi dobija domaću utakmicu u playoffu. To je nagrada koja može promijeniti tok istorije franšize.
Posljednje kolo donosi rasplet kakav bi poželio svaki scenarista u Hollywoodu. Pittsburgh Steelers vs. Baltimore Ravens: "Winner Take All". Ovo je utakmica godine. Pobjednik osvaja AFC North i ide u playoff. Poraženi je eliminisan. Prvi put u istoriji rivalstva da igraju "winner-take-all" u posljednjem kolu.
Ključno pitanje za navijače Ravensa je da li će igrati Lamar Jackson? Ako ne, može li Huntley ponoviti partiju iz Green Baya protiv odbrane Steelersa koja će biti očajna i gladna? Da li se vraća DK Metcalf da spasi Rodgersa?
Seattle Seahawks vs. San Francisco 49ers: Bitka za 1. seed
49ers su favoriti kod kuće, ali Seahaksi imaju motivaciju. Darnold mora odigrati utakmicu bez greške. Purdy mora nastaviti gdje je stao protiv Bearsa. Pobjednik dobija najlakši put do Super Bowla. Gubitnik ulazi u "mljevenje mesa" od prve runde.
Svi rezultati
Dallas Cowboys (30) - (23) Washington Commanders
Minnesota Vikings (23) - (10) Detroit Lions
Denver Broncos (20) - (13) Kansas City Chiefs
Houston Texans (20) - (16) Los Angeles Chargers
Baltimore Ravens (41) - (24) Green Bay Packers
Cincinnati Bengals (37) - (14) Arizona Cardinals
Cleveland Browns (13) - (7) Pittsburgh Steelers
New Orleans Saints (34) - (26) Tennessee Titans
Jacksonville Jaguars (23) - (17) Indianapolis Colts
Miami Dolphins (20) - (17) Tampa Bay Buccaneers
New England Patriots (42) - (10) New York Jets
Seattle Seahawks (27) - (10) Carolina Panthers
New York Giants (34) - (10) Las Vegas Raiders
Philadelphia Eagles (13) - (12) Buffalo Bills