Zanimljivo ni ove sezone bivša SFR Jugoslavija neće imati niti jedan klub u Ligi šampiona, najjačem fudbalskom klupskom takmičenju u Evropi.
Ni zagrebački Dnamo, ni beogradski Partizan nisu uspjeli preći svoje prepreke u 3. kolu kvalifikacija za Ligu šampiona. Ukrajinski Šahtar, odnosno turski Fenerbahče bili su prevelik zalogaj za Zagrepčane i Beograđane. Zato će po prvi put u svojoj istoriji predstavnike u Ligi šampiona imati Bjelorusija i Kipar. U čemu je problem? Zašto fudbal na ovim prostorima više nije u prvom planu i zbog čega klubovi poput Dinama, Partizana, Crvene zvezde, Hajduka, a da ne spominjemo klubove iz BiH, Makedonije, Crne Gore i Slovenije, ne mogu ići u korak sa Evropom? Klubovima s prostora eks-Jugoslavije vjerovatno nedostaju jake utakmice.
Nema više pravih test utakmica i velikih derbija, koji su nekada od igrača pravili igračine. Dinamo je u ljetnom prelaznom roku namakao ogromnu sumu novca. Samo je transfer Luke Modrića u Totenhem vrijedio preko 20 miliona eura. No, ni to "modrima" nije pomoglo da barem ozbiljnije zaprijete Šahtaru. Naprotiv, ukrajinski šampion predvođen Darijom Srnom superiorno, pobijedivši sa 2:0 i 3:1, plasirao se u Ligu šampiona. Sa druge strane, Partizan je pružio nešto jači otpor Fenerbahčeu, odigravši 2:2 i 1:2 u Istanbulu. Međutim, krajnji rezultat je isti kao i u slučaju Dinama. Našeg šampiona Modriča Maksimu nećemo ni spominjati, jer zamislite tek koliko je bh. fudbal daleko od visokih evropskih standarda.
Možda je rješenje zajednička eks-jugoslovenska liga u kojoj bi svaki učesnik imao dovoljno jakih utakmica tokom sezone. No, problem i dalje predstavlja publika, koju bi teško bilo kontrolisati, i čega se klubovi najviše plaše.