Hronometar, nekada jedan od ključnih elemenata Tur de Fransa, posljednjih decenija sve više gubi na značaju. Dok je na izdanju iz 1984. godine vožnja na hronometar obuhvatala čak 191 kilometar, ovogodišnja trka donosi svega 46 kilometara ove discipline.
To predstavlja smanjenje od čak 76 odsto za nešto više od četiri decenije.
Nekada je bilo i šest hronometara na jednom Turu
U prvim decenijama postojanja Tur de Fransa vozači su prolazili kroz znatno zahtjevniji program nego danas. Tako je 1938. godine jedan dan uključivao čak tri etape, među kojima i pojedinačni hronometar od 42 kilometra, dok su biciklisti narednog dana vozili gotovo devetočasovnu završnu etapu do Pariza.
Povezane vijesti:
Sedamdesetih godina prošlog vijeka hronometar je bio gotovo nezaobilazan dio trke, pa je izdanje iz 1970. godine sadržavalo čak šest etapa voženih protiv štoperice, što je danas gotovo nezamislivo.
Spektakl u planinama privlači više publike
Kako je profesionalni biciklizam postajao sve popularniji, organizatori su postepeno smanjivali broj i dužinu hronometarskih etapa, dajući prednost planinskim usponima i etapama koje donose više direktnih duela među favoritima za žutu majicu.
Savremeni Tur de Frans uglavnom sadrži jedan ili dva hronometra, dok se najveće razlike u generalnom plasmanu sve češće stvaraju u Alpima i Pirinejima.
Stručnjaci smatraju da ovakav koncept čini trku neizvjesnijom i zanimljivijom za gledaoce, jer favorizuje napadački stil vožnje i češće promjene u vrhu ukupnog poretka.