Sredinom osamdesetih američka industrija video-igara bila je na ivici propasti nakon što su kompanije poput Atarija, Halcyona i Commodorea preplavile tržište tehnički ograničenim konzolama i igrama slabog kvaliteta, ali je Nintendo 1985. godine sa konzolom Nintendo Entertainment System (NES) i hitovima poput "Super Mario Bros.", "Duck Hunt" i "The Legend of Zelda" pomogao da se povrati povjerenje kupaca.
Nintendo je ubrzo kontrolisao najmanje 80 odsto tržišta, a profesor Džes Moriset navodi da je kompanija postala toliko poistovjećena sa video-igrama da su ljudi umjesto da kažu da igraju video-igre često jednostavno govorili da "igraju Nintendo".
Kako je Sega izazvala neprikosnoveni Nintendo?
Nintendo je imao stroga pravila o sadržaju svojih igara i ograničavao prikazivanje pušenja, alkohola, seksualnog sadržaja i pretjeranog ili eksplicitnog nasilja, dok je Sega odlučila da se predstavi kao buntovnija alternativa namijenjena nešto starijoj publici.
Prvi pokušaj sa Sega Master Systemom 1986. nije ozbiljnije ugrozio Nintendo, ali se situacija promijenila nakon američkog predstavljanja Sega Genesisa 1989. godine, jedne od prvih 16-bitnih konzola na tom tržištu, koja je nudila napredniju grafiku i zvuk od osmobitnog NES-a.
Sega je prednosti nove konzole demonstrirala naslovima poput "Altered Beast", "Last Battle", "Thunder Force II" i "Super Thunder Blade", dok je razlika između kompanija sažeta u čuvenoj reklamnoj poruci: "Genesis radi ono što Nintendo ne može."
Kako je Sonic postao odgovor na Marija?
Pravi simbol rata konzola pojavio se u junu 1991. godine, kada je Sega objavila prvi "Sonic the Hedgehog", igru napravljenu tako da istovremeno pokaže tehničke mogućnosti Genesisa i izgradi prepoznatljivu maskotu koja bi mogla da parira Nintendovom Mariju.
Brzina Sonica trebalo je da naglasi procesorske sposobnosti konzole, ali je njegov karakter takođe bio potpuna suprotnost porodično orijentisanom Mariju - dok je Mario bio nasmijan i prilagođen djeci, Sonic bi, ako bi igrač predugo mirovao, nestrpljivo lupkao nogom i gledao na sat.
Time je Sega dodatno učvrstila imidž buntovničke konzole za tinejdžere i mlade odrasle, nasuprot Nintendu koji je nastavio da njeguje porodični karakter svojih igara.
Kako je Sega osvojila ljubitelje sportskih igara?
Sega je veliki značaj pridavala i sportskim naslovima poput "Arnold Palmer Tournament Golf", "Joe Montana Football" i "Pat Riley Basketball", a 1990. sklopila je ugovor sa EA Sportsom koji je omogućio dolazak naslova poput "John Madden Football" i "FIFA International Soccer" na njene konzole.
Strategija je bila jasna - Genesis je trebalo da postane konzola za ljubitelje sporta i tako privuče stariju publiku koju Nintendo nije toliko direktno ciljao.
Zašto je "Mortal Kombat" postao prelomna tačka?
Jedan od najvažnijih trenutaka rata konzola dogodio se 13. septembra 1993, kada je "Mortal Kombat" objavljen za Sega Genesis i Super Nintendo Entertainment System, a igrači su željeli da vide kako će dvije kompanije pristupiti krvi i brutalnim završnim potezima poznatim iz arkadne verzije.
Nintendo je objavio ublaženu verziju bez krvi i brutalnih "fatality" poteza, dok je Sega takođe ponudila cenzurisanu verziju, ali je tajni kod omogućavao ponovno uključivanje nasilnog sadržaja.
Među igračima se brzo pročulo da Genesis praktično nudi "pravu" verziju "Mortal Kombata", što je dodatno učvrstilo njegovu reputaciju konzole za tinejdžere.
Profesorica Megan Kondis navodi da je Sega u jednom trenutku izgradila takav imidž da su pojedina djeca u anketama govorila kako im je neprijatno da prijateljima u školi priznaju da imaju Nintendo.
Kako je Nintendo uzvratio udarac?
Nintendo je 1991. u SAD predstavio svoju prvu 16-bitnu konzolu SNES, koja je zahvaljujući igrama "Super Mario World" i "F-Zero" ostvarila uspjeh, ali u početku nije uspijevala da sustigne Genesis, pa je Sega do 1992. preuzela veći dio sjevernoameričkog tržišta.
Nintendo, međutim, nije želio da napusti svoj porodični identitet i vjerovao je da će prepoznatljivi likovi i franšize dugoročno biti njegova najveća prednost.
Ta strategija dobila je snažnu potvrdu izlaskom igre "Super Mario All-Stars" u avgustu 1993. i posebno "Donkey Kong Country" u novembru 1994, naslovima koji su demonstrirali grafičke, muzičke i igračke mogućnosti SNES-a.
Gdje je Sega napravila veliku grešku?
Rat Nintenda i Sege počeo je da se mijenja između maja 1995. i septembra 1996, kada su na američko tržište stigle tri nove konzole.
Sega je u maju 1995. iznenada pustila Saturn u prodaju nekoliko mjeseci ranije nego što je bilo najavljeno, ali je konzola stigla sa visokom cijenom i malim brojem igara, dok je povjerenje dijela kupaca već bilo narušeno brojnim dodacima i nadogradnjama za Genesis.
Samo četiri mjeseca kasnije Sony je u SAD lansirao PlayStation, koji je bio 100 dolara jeftiniji od Saturna i ubrzo privukao tinejdžere i odrasle igrama poput "Tomb Raider", "Resident Evil" i "Tekken 2".
Sony je svoje tehničke mogućnosti posebno promovisao kroz horor, borilačke i sportske igre, dok je elegantniji izgled PlayStationa dodatno pomagao njegovoj popularnosti.
Kako je Sony promijenio rat konzola?
Saturn nikada nije ostvario očekivani uspjeh, a kako je PlayStation postajao vodeći izbor starijih igrača, Sega je praktično prestala da vodi glavnu bitku protiv Nintenda - njen novi najveći rival postao je Sony.
Nintendo je 29. septembra 1996. odgovorio konzolom Nintendo 64, koja je zahvaljujući 64-bitnom procesoru omogućavala naprednu 3D grafiku i igre za četvoro poput "GoldenEye 007" i "Mario Kart 64", dok su Mario, Donkey Kong i Zelda dobili novu generaciju igrača.
Ipak, prvi PlayStation na kraju je prodat u više od 102 miliona primjeraka širom svijeta, naspram gotovo 33 miliona konzola Nintendo 64 i svega oko devet miliona Sega Saturna.
Kako je završen veliki rat Nintenda i Sege?
Sega je posljednji veliki pokušaj povratka napravila sa konzolom Dreamcast 1999. godine, ali između sve snažnijeg Sonyja i Nintenda više nije uspjela da pronađe dovoljno prostora na tržištu.
Kompanija je 2001. godine napustila tržište hardvera za kućne konzole, dok je Sony tokom narednih decenija izgradio PlayStation u jednu od najvećih platformi u industriji.
Nintendo je, s druge strane, nastavio da se oslanja na svoje prepoznatljive likove i franšize, ali i na prenosive konzole poput Game Boya i kasnije Nintendo Switcha.
Rat Nintenda i Sege tako nije samo obilježio jednu generaciju igrača - agresivni marketing, jasno profilisanje publike, prepoznatljive maskote, tehnološko nadmetanje i borba za ekskluzivne igre postavili su temelje načina na koji se proizvođači konzola nadmeću i danas.