BANJALUKA - Ukusi francuske i kineske, te mirisi italijanske hrane najdraži su polaznicima kurseva "Kuhinjice".
Ni pol, a ni godine nisu prepreka zaljubljenicima u hranu da savladaju nove tehnike kuvanja.
Ekipa "Nezavisnih novina" bila je na kursu italijanske kuhinje, a na meniju šefa Filipa Lučića te noći našle su se špagete u sosu od pistacija, sporopečena jagnjetina i lava cake od pistacija.
Zorica Đukić, direktor "Kuhinjice" za BiH, ističe da pored komercijalnih kurseva francuske, italijanske i kineske kuhinje, iz prostorija njihove kuhinjske radionice mirišu i mediteranska, japanska, dalmatinska, španska, arapska, nacionalna, tradicionalna i internacionalna jela, a cijene se kreću od 90 do 140 KM.
"Ljudi dolaze da nešto nauče, ali više da se zabave, da se druže i uglavnom kursevi traju od tri do četiri sata. Ljudi kuvaju, to što skuvaju pojedu, što ne pojedu ponesu kući i svima je zabavno", priča Đukićeva za "Nezavisne novine".
Pored komercijalnih kurseva za zaljubljenike u hranu, u "Kuhinjici" organizuju i kurseve za profesionalce, na koje dolaze ljudi koji se bave ovim poslom kako bi se usavršili.
"Imamo super pozitivne rezultate, jer većina ljudi koja završi kurseve kod nas ili su unaprijeđeni u poslu ili su pronašli mnogo bolji posao od onog na kojem su bili. To su ozbiljniji kursevi i traju oko tri mjeseca i na njima bude angažovano više šefova. Svi ljudi koji su u kulinarskoj industriji prepoznali su da je ovo jedino mjesto u Bosni i Hercegovini gdje se može tako nešto naučiti ili unaprijediti znanje", ističe ona.
Upravo zbog toga, prema njenim riječima, ni ne čudi što put Banjaluke zbog novog znanja iz oblasti kulinarstva krenu mnogi iz Sarajeva, Tuzle, Srebrenika, Prnjavora, Doboja, Prijedora, Zvornika, Brčkog i drugih gradova.
Da kuvati vole svi, potvrđuju polaznici kurseva "Kuhinjice", koje ne sprečavaju ni pol ni godine da usvajaju nova znanja.
Prema riječima Đukićeve, na samom početku su u potpunosti pogriješili ciljnu grupu.
"Ciljna grupa su nam bile mlade žene koje su se tek udale i koje ne znaju kuvati. Nijedna takva nam nije došla. Naši najčešći klijenti su ljekari, advokati, sudije, ljudi koji imaju ekstremno stresne poslove i ovdje dolaze na antistres terapiju, a usput nešto nauče kuvati", priča ona, navodeći primjer da je među najmlađim polaznicima njihovih kurseva bio Stefan, koji je u tom trenutku bio učenik sedmog razreda.
"On nije dolazio zbog zabave, on je dolazio da uči i radi, i sve vrijeme je učio i radio i snašao se odlično. On svakodnevno kuva i šalje nam fotografije. Inače, ne pitamo za godine, ali najstariji polaznik je imao oko 70 godina", ističe ona, dodajući da je u svijet kulinarstva nakon njihovog kursa ušao i čovjek koji je cijeli život proveo u drvnoj industriji.
Da je kuhinja samo za žene, Zorica smatra da je to balkanska teorija i da je potpuno pogrešna, a s njom je saglasan i kuvar Filip.
"Moje mišljenje je da se muškarci koji dođu mnogo više interesuju nego žene. Jednostavno, muškarac koji kuva, on to baš voli. Ženama je to svakodnevica, pa imaju manje interesovanja. Muškarci koji dođu, u ne tako malom broju, više se zanimaju za kuvanje. Svašta ih zanima, svašta su probali, imaju načine na koje oni to rade", ističe Filip.
On naglašava da se ispostavilo da su najbolje stvari, najjednostavnije stvari.
"Jednostavnost je suština. Bez puno komplikovanja i bez puno straha. Svaki put kažem, kuhinja je da se otvore vidici, a ne da budemo uskog pogleda. Razmišljajte, opustite se. Kombinujte", kaže Lučić.
Osim što zbog "Kuhinjice" u Banjaluku dolaze iz brojnih gradova, i "Kuhinjica" iz Banjaluke ide u brojne gradove, a sve sa jednim ciljem - širenjem misije humanosti.
Naime, već duži period Zorica sa svojim timom sprema obroke koje poklanja onima koji nisu u mogućnosti sebi to da priušte.
Tako su u nekoliko navrata kuvali za korisnike banjalučke javne kuhinje "Mozaik prijateljstva".
"Bila nam je želja da korisnici njihove kuhinje jedan dan u godini jedu ono što jedemo mi u svojoj kući tokom praznika. Naravno, nije to kuhinjica uspijevala sama. Pomagali su nam poslovni partneri sa kojima radim. Svi smo to zajedno radili. Novac je lako dati, ko ga ima, međutim, ono što se meni najviše sviđalo jesu ljudi koji su dolazili tu da kuvaju. Razni direktori koji možda ni u svojoj kući nisu nikada kuvali, dolazili su i bili dio ekipe. Možda je to i najljepši dio onoga čime se mi bavimo", ističe ona.
Karavanom humanosti stigli su i do Trebinja, gdje su kuvali u javnoj kuhinji Crvenog krsta.
"Takođe, u Gračanici smo to radili u Merhametu. Svugdje je različit broj korisnika, ali svima je ista nevolja. Kada bi postojala mogućnost, mi bismo voljeli da to bude češće i više, međutim, prosto nismo u mogućnosti toliko. Ove godine smo za Dječiji dom "Rada Vranješević" Banjaluka napravili novogodišnju večeru i svi naši kuvari su se uključili i dali sve od sebe da ta djeca imaju svečanu večeru kao što je to i red", priča Zorica, dodajući da će s ljubavlju nastaviti kuvati i dijeliti obroke i u budućnosti.
Špagete sa pistacijama
Potrebno je za četiri osobe:
100 grama pistacija
20 grama bosiljka
100 grama parmezana
1 češanj bijelog luka
100 mililitara maslinovog ulja
malo soli
voda od mocarele
2 komada mocarele
1 paket špageta
Način pripreme:
Izblendati 100 grama pistacija sa 20 grama bosiljka, 100 grama parmezana i jednim češnjem bijelog luka.
Dodati 100 mililitara ulja, malo soli i vodu od mocarele. Sve zajedno izblendati. Staviti pastu da se kuva. U vodu od mocarele dodati prethodnu smjesu, izmiješati, dodati kuvanu pastu, dvije mocarele i parmezan.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
