U Bosni i Hercegovini se pripremi hrane i pića i uživanju u njima posvećuje velika pažnja, a njeni žitelji poznati su kao pravi gurmani.
Iako je bh. kuhinja poznata po svojim tradicionalnim jelima, svaki kraj ove zemlje ponudiće nešto specifično i prepoznatljivo. Razne vrste pita i sireva, ćevapi, sarma, sogan-dolma, bosanski lonac, tufahije, samo su neki od specijaliteta našeg podneblja, a za koji se veže pojedino područje.
Jedan od najslavnijih bh. specijaliteta svakako su ćevapi, koji se mogu probati u većini mjesta u BiH. Ipak, kada je u pitanju ponuda ovog specijaliteta s roštilja Banjaluka i Sarajevo su gradovi koji prednjače.
Dva najveća bh. grada koriste različite recepte za pripremu ovog specijaliteta. Takođe, ove dvije vrste ćevapa, pored okusa, imaju i sasvim drugačiji izgled. Dok se u Banjaluci poslužuju pločice sa po četiri manja ćevapa, u Sarajevu su svi pojedinačni, ali veći. Za pripremu obje vrste ćevapa koristi se jagnjetina i govedina, ali se zahvaljujući omjeru količine mesa i raznim tajnim dodacima njihovi ukusi sasvim razlikuju.
Ko nije probao banjalučki ćevap, u Banjaluci kao da i nije bio, stara je izreka koju će posjetiocima grada na Vrbasu uvijek uputiti njegovi ponosni žitelji. Naime, banjalučki ćevap u lepinji mnogi smatraju najslavnijim brendom ovog grada. Da je zaista tako, potvrđuju i iz većine banjalučkih ćevabdžinica, u kojima navode da im tokom čitave godine ne manjka posjetilaca.
Mladen Šukalo, samostalni stručni saradnik u Turističkoj organizaciji grada Banjaluka, kazao je da su čuveni banjalučki ćevapčići, trapiski sir i pivo nektar najpoznatiji gastro brendovi i praktično zaštitni znakovi u toj oblasti ponude grada na Vrbasu.
"Ti proizvodi su neizostavni na našoj gastro ponudi, ali i najviše privlače strance, jer su čuveni po kvalitetu i dugoj tradiciji", ističe Šukalo.
U trapiskom samostanu Marija Zvijezda izrazili su zadovoljstvo prodajom poznatog sira, čija je receptura poznata samo rijetkima.
"Svakodnevno nam pristižu brojne narudžbe iz zemalja u okruženju, ali i svih dijelova Evrope, što dovoljno govori o kako kvalitetnom produktu je riječ", naveli su iz ovog samostana.
Više od 150 godina tradicije najbolje govori o tome zašto se sir trapist smatra banjalučkim specijalitetom, a jednim od najpoznatijih bh. brendova, višestruko nagrađivanim širom svijeta.
Iako je Sarajevo puno modernih restorana s mnogim i vrlo egzotičnim kuhinjama, ovaj grad je, ipak, prvenstveno prepoznatljiv po kultnim aščinicama, ćevabdžinicama i buregdžinicama.
"Kad me stranci pitaju šta bih mogao da im predložim kao naše najbolje jelo, vjerujte da sam često u nedoumici, a onda kažem: teletina ispod sača, povrće na razne načine, sogan-dolma, bosanski lonac... Sve je, brate, ukusno", kaže jedan od konobara poznatog nacionalnog restorana "Bosanska kuća", koji se nalazi u srcu Baščaršije.
Kao jedan od specijaliteta koja im posjetioci često naručuju izdvojio je i begovu čorbu.
"Begova čorba se pravi na bazi pilećeg mesa, povrća i bamije. Nije masna, tako da se može jesti u bilo koje godišnje doba. Može je jesti i zdrav i bolestan", navodi ovaj konobar.
A ukoliko nekoga nanese put u Travnik, teško da će moći odoljeti, a da ne proba nadaleko poznati travnički sir, koji neki nazivaju i vlašićki, po planini Vlašić na kojoj se proizvodi. Travnički sir spada među najbolje bijele sireve u salamuri (surutki). Izvorno se proizvodi od nepasterizovanog, svježeg ovčjeg mlijeka, odmah poslije muže. Radi se uglavnom na planini u sirarskim kolibama (katunima) i obično se na planini čuva dva do tri mjeseca da zrije.
Nihad Korić, direktor Turističke zajednice Srednjobosanskog kantona, podsjeća da je poznati travnički sir služen i na kraljevskim trpezama, navodeći da i taj podatak govori o njegovoj tradiciji i kvaliteti.
Od hrane koja je još karakteristična za ovu opštinu, Korić, osim travničkog sira, izdvaja i ćevape.
"Ima dosta specijaliteta koje možemo ponuditi u Travniku, a koji se mogu probati i u drugim bh. sredinama. Međutim, za nas su posebno karakteristična ova dva proizvoda", navodi Korić.
I stanovnici Dervente ponosni su na svoj kalenderovački masni sir, koji je, kažu, opravdano postao svojevrsni brend, ali i na mnoga tradicionalna jela s njihovog područja. Samo ime govori o geografskom porijeklu ovog prehrambenog proizvoda, koji potiče s istoimenog područja sela Kalenderovaca i Donjeg Detlaka, opštine Derventa.
"Prirodni način sirenja s veoma malim količinama soli, kao i stotine godina tradicije i iskustva uslovili su da ovaj sir, pravljen od visokokvalitetnog kravljeg mlijeka po recepturi lokalnog stanovništva, ima prepoznatljive karakteristike, zbog čega je izuzetno pogodan u ishrani djece, starijih i bolesnih ljudi. Finalni proizvod je tajna proizvođača, ali je važno napomenuti da se cijedi u posebno napravljenim kalupima određenih dimenzija izrađenim od lipovog drveta", navode iz Turističke organizacije Derventa.
Sir ima karakterističnu žutu boju i specifičan ukus, zahvaljujući mirisnim travnatim poljima i prirodi ovog geografskog područja.
A osim poznatog masnog sira, iz TO Derventa navode da postoji još niz jela karakterističnih za ovo područje.
"Naš kraj je poznat po kukuruzi, presnacu, kolačićima od sira, paprikama punjenim krompirom, gnječenim grahom... Kukuruza se pravi od čistog kukuruznog brašna, mijesi se s vodom i peče u limenim tepsijama. Nakon pečenja ima specifičnu crvenosmeđu boju. Presnac je smjesa od pšeničnog brašna, surutke, jaja, soli, a peče se dok ne dobije zlatnožutu boju", pojašnjavaju iz TO Derventa.
Ono što je karakteristično za prijedorsku opštinu svakako je kvrguša, jelo spravljeno od pilećeg mesa narezanog na komadiće i poslaganog po tijestu.
"Kvrguša je tradicionalno jelo iz Kozarca, koje se veoma često pravi u domaćinstvima na području cijele prijedorske regije. Prema nekim informacijama, radi se o jelu koje je poniklo upravo u prijedorskoj sredini, iako se danas priprema i u drugim dijelovima BiH", kazala je Amira Ganić, direktorica Turističke organizacije Prijedor.
Prema njenim riječima, TO Prijedor nedavno je izdala brošuru u kojoj su se našla tradicionalna jela svih naroda koji žive u prijedorskoj regiji.
"U brošuri se nalaze božićna i vaskršnja trpeza, slavska trpeza, bajramska trpeza, ukrajinska trpeza, češka, slovenačka, romska..., znači, tradicionalna jela svih naroda koji ovdje žive", navela je Ganićeva.
Od tradicionalnih jela koja se i danas pripremaju izdvaja božićnu cicvaru, zatim vaskršnje peretke, slavski kolač, sarmu, sogan-dolmu, bosanski lonac, ukrajinski miješani boršč, češke knedle s mesom i špinatom, slovenačke štrukle i ciganski gulaš.
Prvo jelo koje će stanovnici Bihaća preporučiti svojim gostima svakako je masnica s kokom, specijalitet koji se često pravi u njihovim domaćinstvima.
Hanka Gonilović, samostalni stručni saradnik za informisanje u Turističkoj zajednici Unsko-sanskog kantona, kazala je da na ovom području pripremaju mnoga tradicionalna jela.
"Osim masnice s kokom, kao jela koja su karakteristična za područje cijelog Unsko-sanskog kantona izdvojila bih još kljukušu i trahanu", kazala je Gonilovićeva.
Hrana se u Hercegovini priprema polako, u njoj se isto tako lagano i uživa, obavezno uz dobro društvo i razgovor. Obroci su obilni, a posebno zadovoljstvo za goste predstavljaju meze sa suvim domaćim mesom, sirom, kajmakom, domaćim hljebom, pogačama... Hercegovački pršut svakako spada u nadaleko poznati specijalitet. On se priprema tako što se svježi svinjski but oblikuje, soli, a zatim blago dimi i suši u specifičnim klimatskim uslovima. Sve se, naravno, zaliva "božjom kapljicom", po kojoj je Hercegovina nadaleko poznata.
I Trebinje, jedna od najljepših hercegovačkih lokalnih zajednica, može se pohvaliti da obiluje ukusnim jelima koja njeni stanovnici često spravljaju. Iz tamošnje turističke organizacije navode da su od mliječnih proizvoda najviše zastupljeni kajmak i sir te da u tradicionalnoj kuhinji značajno mjesto zauzimaju pite, cicvara, pura (kačamak), prijesnac i lojanica. Ipak, kako ističu, cicvara s medom spada u omiljeni specijalitet žitelja ovog područja. Sprema se od pšeničnog brašna i začinjava se sirom, kajmakom, maslom ili uljem te medom.
Ukoliko nekoga put nanese u Mostar, japrak sarma i tufahija, specijalitet od kuvanih jabuka filovanih kremom od mljevenih oraha, jela su koja će vam ponosno ponuditi žitelji ovog grada.
I tradicionalni jablanički specijalitet jagnjetina s ražnja jelo je po kojem je nadaleko poznata ova hercegovačka opština.
Iako se na bh. jelovniku često mogu naći i strana jela, i najizbirljiviji moraju priznati da BiH ima toliko prehrambenih brendova i jedinstvena tradicionalna jela da za kvalitetnu, bogatu trpezu ne treba nikakve specijalitete "sa strane".
Šta da kao turista (ne) jedete
Haggis
Tradicionalno škotsko jelo s mljevenim srcem, plećkama i džigericom pomiješano s lukom, ovsenom kašom i začinima, kuvano s ovčijim stomakom nekoliko sati.
Casu Marzu
Sir sa Sardinije ili kuća u kojoj žive larve. Larve se namjerno dodaju siru da bi se dobilo na nivou fermentacije koja je blizu procesa truljenja da bi se smanjio nivo masti.
Hakarl
Za pripremu ovog jela prvo se izvade crijeva ajkule, zatim se fermentiraju nekoliko mjeseci. U sjevernoevropskim zemljama se služi tokom cijele godine isječen na kockice, a jede se čačkalicom.
Sannakji
Korejski specijalitet koji podrazumijeva da se žive bebe hobotnice sjeckaju i dodaje im se ulje i susam. Pipci se još "koprcaju" i ako se ne žvaće kako treba, vrlo je moguće da se zaglave u grlu.
Balut
Jaje od patke ili pileta s tek razvijenim embrionom se kuva i jede u ljusci. Konzumira se na Filipinima, u Kambodži i Vijetnamu, obično ih prodaju ulični prodavci.
