Ljudi čajeve često miješaju sa travama pa traže čaj od nane ili kamilice. Za razliku od onog što mi nazivamo čajem, samo je ono što dolazi iz biljke kamelia sinensis u stvari čaj. Sve ostalo su napici. Pravi čaj ima kofeina, napici ga nemaju.
Ističe to Adnan Smajić iz Sarajeva, certificirani somelier za čaj, jedini na Balkanu, i ljekar po obrazovanju.
Kaže da ima svega šest klasa čajeva od biljke kamelia sinensis i to zeleni, crni, žuti, bijeli, pu er i oolong. Ove klase imaju oko 3.000 svojih vrsta u zavisnosti od načina obrade lista kamelie sinensis, a opet se svaki može aromatizirati sa nizom stvari poput vanilije, karamele, đumbira, cimeta, čokolade, što daje jednu raznolikost, veću nego kod kafe.
"Pretpostavlja se da biljka kamelia sinensis raste na tromeđi Vijetnama, Laosa i Kine i odatle se, prvo kao divlja biljka, brala čak 5.000 godina, bar po legendama, a činjenično je prvi zapis o čaju star oko 3.000 godina. Ovo što mi pijemo su napici jer nema ove biljke u sebi. Ona se ne može uzgajati na našem području. Ne odgovara joj klimatski faktor", pojašnjava Smajić.
Vrste čajeva, dodaje on, nastaju u zavisnosti od zemlje u kojoj se miješaju.
"To je kao kod vina. Zavisi da li je čaj iz Indije, pa onda, pošto je to ogromna zemlja, da li je sa sjevera. Svi čajevi imaju različita svojstva i okus. Imate irske čajeve, ruske, kineske... To su mješavine koje su karakteristične za njih. To su te razlike da pogode u kost ljudima. Na sjeveru Njemačke piju 250 litara čaja godišnje po glavi stanovnika", naglašava Smajić i dodaju da čajevi tamo ne rastu, nego ih i oni nabavljaju, i da čajevi rastu samo u tropskim i suptropskim krajevima. Ima ga i u Turskoj, oko Crnog mora.
ČAJ KAO SEGMENT ZDRAVLJA: Čajevi mogu poboljšati zdravlje u smislu prevencije, kaže ovaj somelier, ali nisu lijek. Danas je najpopularniji zeleni čaj, s obzirom na to da je najviše ispitan. Njegov najpoznatiji efekat je, priča Smajić, da topi masti, ali po studijama, ono što se zna je da oni koji ga piju imaju manju vjerovatnoću da će oboljeti od kardiovaskularnih oboljenja ili karcinoma, ali preventivno.
Smajić pojašnjava da zeleni čaj u sebi ima EGCG, supstancu koja je dobar antioksidans i "lovi" slobodne radikale, nestabilne molekule za koje se smatra da igraju ulogu kod nastanka karcinoma, pa ova supstanca prisutna kod zelenog čaja smanjuje potencijalnu mogućnost nastanka karcionoma. Kod zelenih čajeva najveću vrijednost EGCG-a imaju japanski čajevi, prije svega maća, koja je u prahu, i danas je popularna.
"To nije sad lijek u smislu da ja pijem pa ću ozdraviti. U Japanu su radili studiju. Čaj je samo jedan segment. Vjerovatno je tu i način ishrane, života, jedu manje mesa, više ribe, više povrća, a manje tijesta nego mi, i sve to igra ulogu, ali ko pije tri do pet šolja čaja dnevno, kao mi kafe, ima manji broj oboljenja. U Japanu se pije zeleni čaj, vrlo rijetko crni", kaže Smajić.
Dodaje da Turci, Iranci, arapski svijet, Indijci piju zeleni čaj kao mi kafu, ali radi kofeina i navike.
Kada su u pitanju i druge teže bolesti, poput dijabetesa, čaj može pomoći na duže staze. Pu er se pak koristi u tradicionalnoj kineskoj medicini.
Crni čaj je dobar jer neće "baciti" kao kafa i nakon pola sata proći kroz tijelo, nego čovjeka duže ostavlja budnim.
"Crni čaj je interesanstan. Pokazalo se da ima pozitivan efekat na rad mozga", kaže Smajić.
Za bijeli čaj ističe da je nešto specifično jer se beru najmlađi listovi, pupoljci i onda se suše, a bijelim se naziva zbog srebrenih iglica i nijedan čaj nema tu bjeličastu boju.
"On je blaži, ima manje kofeina, a po svojstvima sličan zelenom čaju. Izuzetno je dobar za kožu. Prave se kozmetičke linije sa bijelim čajem", pojašnjava Smajić.
I žuti čaj smatra interesantnim jer ga veoma malo ima.
"Jako je rijedak. Malo je proizvodnja obavijena velom tajne. Konzumirali su ga u 'zabranjenom gradu'. To je kraljevski čaj. Ali može se reći da je nešto između bijelog i zelenog čaja po svojstvima, samo mnogo blaži, ima manje kofeina. Postoji priča da najbolje topi masti", kazao je Smajić.
ŠTA DODAVATI U ČAJ: Kada je u pitanju prostor BiH, Smajić napominje da tu imaju samo trave koje su u narodu poznate poput nane, kamilice, vrijeska.
"Uglavnom svi čajevi i napici imaju blagotvorno dejstvo. Ako je toplo - hladi te, ako je zima - grije, ako si uzbuđen opušta, ako si umoran - diže te. Pitanje je i kad ga popiješ i kako ga napraviš.
Za filter čaj ističe da je to naša civilizacijska izmišljotina koja je napravljena da bi se čaj brže konzumirao, brže došao do kupca i kupcu olakšao pripremu, ali da je kod filter vrećica problem što se u njih obično stavlja čaj niske kvalitete da bi se isplatila masovna proizvodnja.
Kada su u pitanju dodaci u čaj, ističe da je popularno praviti čaj sa cimetom ili đumbirom, ali sve zavisi od onoga što ljudi vole. Dobro je dodati i limun i drugi vitamin C jer je ovaj vitamin antioksidans i pojačava prirodni efekat čaja.
Za đumbir kaže da je jako prisutan u azijskoj medicini, u ishrani i životu i da su se pokazala njegova pozitivna svojstva za stomačne tegobe, imuni sistem, čišćenje.
"Dodavanje đumbira je više 'life style'. Puno je bolje napraviti sam đumbir iako su kombinacije predivne, poput zelenog čaja sa đumbirom i limunom", preporučuje Smajić.
OPREZ SA MEDOM: Med obično ne ide u prave čajeve jer nema ni potrebe.
"Pogotovo ako je kvalitetan čaj, med obično uzme svojstva čaja, promijeni okus, a nekad čaj piješ samo radi okusa. I med se na toploti promijeni. Ako se stavlja, stavlja se obično na 38 ili 39 stepeni Celzijusa", pojašnjava Smajić.
Napominje da se svaki čaj ne prelijeva ključalom vodom. Crni može, ali zeleni nikada jer se onda sprži. Zeleni čaj se zalijeva vodom koja ima 80 stepeni. Kaže i da klasične čajeve nije potrebno poklapati posudom jer nemaju eteričnih ulja kao naše trave koje se pak poklapaju da ta ulja ne bi isparila.
A neki pravi čajevi se mogu, pri tome, iskoristiti dva-tri puta, ali ovo važi samo za čajeve poput zelenog i bijelog, dok crni ne može biti više iskorišten.
Smajić ističe da je za ljubitelje čaja najvažnije da je ukusan, da nije gorak, nema penetrantni miris, ali da se degustacija radi na poseban način.
"Ima standard. Uzmeš 2,5 grama čaja, zaliješ, drži se pet minuta poklopljeno. Kada probaš čaj, piješ ga sa puno zraka. To je prava degustacija i testiranje. I uglavnom se ispljune. Gledaš svojstva lista, boju čaja, miris. Degustacija se radi setom", pojasnio je Smajić.
ŠKOLA ČAJA: Ističe da je čaj zapravo uživanje i tradicija i da ga dosta ljudi počinje konzumirati, uglavnom zbog promjene.
"Ljudima je dosadila kafa. Čaj za razliku od kafe ne djeluje agresivno na stomak. S druge strane, prelazak na čaj je vezan za promjene kao što su 'baciću cigaru' ili kafu. Ima generacija mlađih osoba, ljudi koji puno informacija dobijaju preko interneta. Raznovrsnost je veća nego kod kafe. I nekako je prirodniji od kafe", kaže Smajić.
Naglašava da za pravi čaj ne treba platiti više od onoga što se plaća za prosječno pakovanje kesica.
"Dobar zeleni čaj za svaki dan, koji će i Kinez rado popiti, i pri tome organski, košta tri-četiri KM za 50 grama i može se još dva-tri puta iskoristiti", dodao je Smajić.
Za sebe kaže da je slučajno, tokom boravka u Njemačkoj, otkrio i tu ljubav ka čaju kada je otišao u pravu radnju s čajem. Počeo ga je konzumirati i voljeti, a u njegovoj porodici se pila uglavnom kafa.
"Bilo je i logično, ako ću se početi baviti čajem, da to uradim na kvalitetniji način, a to se može samo u školi čaja, ne može se naučiti iz knjiga. Školu sam završio u Njemačkoj, traje četiri mjeseca. Kod nas nema više ljudi sa ovim certifikatom jer je tržište čaja malo. Mislim da se ne mogu ovim poslom baviti ako nemam školu i pokazalo se kao dobar potez. Naučiš mnogo stvari koje ne možeš dok ne osjetiš živu materiju", ispričao je Smajić koji je u Sarajevu otvorio radnju čaja "Franz and Sophie", gdje mu dolaze ljubitelji čaja, ali i ljudi koji često čaj miješaju sa travarstvom pa traže, na primjer, konjski zub.
Čajevi za opuštanje
Za opuštanje nakon napornog radnog dana, u popodnevnim satima, Smajić preporučuje napitak roibos, crveni žbun, koji je endemska južnoafrička biljka, odnosno raste samo na tom području.
"Bez kofeina je i djeluje opuštajuće. Ali se može popiti i šolja crnog čaja, u pet sati, kao Englezi. Kad ne mogu naveče zaspati, popijem šolju crnog čaja. Tu postoji trik: što ga duže ostaviš, pet-šest minuta, djelovaće umirujuće, što ga kraće ostaviš djelovaće pobuđujuće", kaže Smajić.
Roibos za bebe
Za djecu ovaj stručnjak za čaj preporučuje roibos jer umiruje stomak.
"Djeci i bebama se ne može naravno davati čaj jer ima kofeina. Ali roibos je predivna biljka. Djeluje umirujuće, dobar je za imuni sistem, ima željeza. Sladunjav je pa je djeci interesantniji. Čak se dugo koristi u tradicionalnoj medicini, daje se trudniciama", istakao je Smajić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.