Smrt voljene osobe uvijek u dom unosi posebnu atmosferu tuge i zbunjenosti, a stvari iz doma pokojnika tada postaju teško pitanje.
Rođaci se često suočavaju sa mnoštvom sujeverja o tome koji predmeti mogu da naškode živima. Dobro je razumjeti ova narodna vjerovanja i znati kako pravilno postupati sa nasljedstvom.
Mnogi ljudi vjeruju da lične stvari zadržavaju energiju svog vlasnika i poslije njegove smrti. Da biste vratili mir u svoj dom i spriječili nesreću, obratite pažnju na određene vrste predmeta.
Pogledajmo čega bi prvo trebalo da se riješite zarad sopstvenog mira.
Neki predmeti donose energetsku nesreću, dok drugi kvare emocionalnu atmosferu doma i utiču na psihu onih koji u njemu žive. U svakom slučaju, od ovih predmeta ne može proizaći ništa dobro.
Nakit pokojnika pamti više nego što mislite
Prstenje, lanci, a naročito ručni satovi smatraju se snažnim čuvarima informacija o biopolju osobe. Vjeruje se da nakit može da sačuva sjećanje na bolesti i patnje svog vlasnika. Ako je osoba preminula iznenada ili poslije duge bolesti, takav nakit može da izazove nemir kod novih vlasnika.
Nošenje ovih predmeta odmah poslije tragedije ne preporučuje se zbog psihološke patnje. Ako odlučite da nakit zadržite kao porodično nasljeđe, najbolje je da ga duže vrijeme čuvate u kutiji za nakit. Tako ćete prekinuti emocionalnu vezu sa tužnim događajem i sačuvati samo lijepe uspomene na rođaka.
Mnogi savjetuju da se takve uspomene osveštaju u crkvi ili jednostavno isperu pod mlazom vode. Ovo simbolično čišćenje ublažava unutrašnju napetost kod članova porodice koji su ostali. Ipak, najčešće se nakit pretapa ili poklanja, ako je to moguće, naravno. Satove je, na primjer, teško ponovo koristiti.
Odjeća i posteljina iz posljednjih dana
Prema narodnim vjerovanjima, najopasniji predmeti su oni koji su nošeni u posljednjim trenucima života. Tkanina upija mirise i tjelesne tečnosti i postaje direktan podsjetnik na bol i smrt. Psiholozi i sveštenici jednoglasno savjetuju da se takva odjeća baci bez žaljenja.
Dušeke i posteljinu koju je koristila teško bolesna osoba takođe je najbolje baciti ili spaliti. Vjeruje se da je fizičko i energetsko čišćenje takvih predmeta praktično nemoguće. Njihovo korišćenje može kod zdravih ljudi da izazove loše snove i stalan osjećaj potištenosti.
Kvalitetnu odjeću koju je pokojnik nosio u srećnim periodima života možete da poklonite onima kojima je potrebna. Učinite to čistog srca i uz iskrenu molbu da se pokojnika sjete lijepim riječima. Dobročinstvo se smatra najboljim načinom da garderoba voljene osobe pomogne drugima.
Čuvanje ovih stvari za sebe ne preporučuje se, jer ezoteričari vjeruju da stvari iz doma pokojnika mogu da donesu nesreću bližnjima.
Ogledalo iz sobe preminulog ne ostavljajte na zidu
U kulturama širom svijeta ogledala su oduvijek smatrana tajanstvenim predmetima, nekom vrstom portala između svjetova. Postoji vjerovanje da površina ogledala može da uhvati trenutak smrti i zadrži dušu u domu. Zato je u prvim danima poslije tragedije običaj da se sve površine koje odražavaju prekriju debelom tkaninom.
Ako je ogledalo stajalo u spavaćoj sobi pokojnika i bilo stalni svjedok njegove patnje, preporučuje se da ga zamijenite. Staro ogledalo može da nagomila negativne emocije i vrati ih u prostoriju. Novo ogledalo osvježava energiju sobe i stvara svjetliju atmosferu.
Gledano praktično, iz ugla uređenja, promjena enterijera poslije smrti voljene osobe pomaže živima da se brže priviknu. Vizuelne promjene u sobi smanjuju rizik od produžene depresije kod ukućana. Uklanjanje starih ogledala iz doma važan je korak ka početku nove faze života bez nepotrebnog nereda.
Fotografije iz bolesti pripadaju albumu, ne zidu
Fotografije ljudi snimljene tokom bolesti ili u dubokoj starosti ne prenose uvijek pozitivnu poruku. Popularno vjerovanje kaže da takvi portreti mogu da iscrpe životnu snagu onih koji ih gledaju. To posebno važi za fotografije u ramu, istaknute na vidnom mjestu.
Najbolje rješenje je da ovakve fotografije čuvate u posebnom porodičnom albumu, umjesto da ih izlažete. Za memorijalni kutak izaberite fotografiju osobe iz vremena kada je bila mlada, zdrava i srećna, ili bar nekoliko godina prije smrti. Takva slika izazvaće blagu tugu umjesto straha i očaja.
Fotografije su takođe među stvarima iz doma pokojnika koje mogu da izazovu najviše emocija, pa dobro razmislite koje želite da držite na vidnom mjestu.
Psiholozi naglašavaju da stalni kontakt očima sa slikama pokojnika ometa normalan proces tugovanja. Ljudi podsvjesno ostaju zaglavljeni u prošlosti i sami sebi ne daju da krenu dalje. Spakujte nepotrebne portrete u kutiju kako biste postepeno vratili svoje emocionalno stanje u normalu.
Lijekovi i aparati drže bolest u kući
Predmeti direktno vezani za bolest ne bi trebalo da ostanu u životnom prostoru poslije sahrane. Aparati za mjerenje pritiska, invalidska kolica ili bočice od lijekova stalni su podsjetnici na teške dane borbe za život. Oni bude stalne asocijacije na bol i strah, a to kvari zdravu atmosferu u domu.
Preporučuje se da odmah uklonite svu specifičnu medicinsku opremu i preostale lijekove. Ako je oprema skupa, možete je pokloniti hospisima ili volonterskim organizacijama gdje će koristiti drugima. Ostavljanje takvih trofeja bolesti po ormarima samo podgrijava vašu tugu.
Čist i uredan ormarić za lijekove simbol je iscjeljenja cijele porodice. Kada uklonite predmete koji su bili štake u teškim vremenima, pripremate se za zdravlje. Ovaj razuman pristup pomaže da se misli prebace sa procesa iscjeljenja na proces življenja.
Predmeti pokojnika koje je tražio da uništite
Ponekad ljudi prije smrti ostave jasna uputstva o svojim ličnim dnevnicima, dokumentima ili određenim stvarima. Ignorisanje želja pokojnika često nasljednicima ostavlja osjećaj krivice i strepnju da slijedi nevolja. Sujevjerni ljudi vjeruju da neispunjeno obećanje drži duh u svijetu živih.
Psihološki gledano, ispunjena posljednja molba donosi bližnjima olakšanje. To je posljednji čin poštovanja i ljubavi, koji omogućava da se oprostite. Ako vas je neko zamolio da nešto spalite ili bacite, učinite to što prije i bez daljeg odlaganja.
Kada uništite tajne bilješke ili stara pisma, kako je pokojnik naložio, štitite njegovu privatnost i poslije smrti. To je plemenit čin koji vas oslobađa nepotrebnih tajni i teških misli. Čista savjest pred pokojnikom najbolja je garancija mira i blagostanja u vašem domu. Ne zna se šta su ti rukopisi krili. Možda bi donijeli nevolju u kuću, i to sasvim opipljivu, a ne energetsku.
Papuče i cipele čuvaju otisak koraka
Obuća se smatra predmetom "prožetim" zemaljskim putovanjem osobe. Teško ju je prenijeti na drugog, a da se ne prenesu i osobine hoda i deformacije stopala. U mnogim kulturama stare papuče pokojnika odmah se bacaju, jer simbolizuju "otisak stopala" osobe koja se više neće vratiti u dom.
Uklanjanje obuće pomaže živima da psihološki prihvate da je zemaljsko putovanje voljene osobe završeno. Neke parove najbolje je jednostavno baciti, dok se drugi mogu dati onima kojima trebaju, iako ezoteričari i od toga odvraćaju. Onaj ko ih primi mogao bi da krene stopama pokojnika.
Kako očistiti dom poslije sahrane, korak po korak
Kada uklonite sav nered i nepotrebne predmete, temeljno očistite kuću. Kada razvrstavate stvari iz doma pokojnika, odvojite ono što treba baciti od predmeta koje želite da sačuvate kao uspomenu.
Otvorite sve prozore da svjež vazduh istjera ustajalu atmosferu i miris lijekova. Dobro operite podove solju, koja se smatra odličnim sredstvom za čišćenje. Možete i da sipate so u čaše za jednokratnu upotrebu i ostavite ih u uglovima kuće 24 sata.
Crkva ne propisuje rok za poklanjanje predmeta, pa nema potrebe da čekate četrdeset dana ako vam je teško da boravite među njima. Najvažnije je da procesu pristupite svjesno i bez nepotrebnog fanatizma, čuvajući samo ono što je zaista dragocjeno. Zapamtite da ljubav prema voljenoj osobi živi u srcu, a ne u starim kućnim predmetima.
Unesite u dom novu, toplu atmosferu cvijećem, svijećama ili novim dekorom. Tako će se prostor iz mjesta tuge pretvoriti u udobno utočište za žive. Vaše mentalno zdravlje i udobnost treba da budu prioritet tokom ovog teškog životnog iskustva.
Ipak, ne morate da se riješite svega što je pripadalo voljenoj osobi. Stvari iz doma pokojnika koje vas podsjećaju na lijepe zajedničke trenutke mogu ostati dragocjena uspomena, ako vam njihovo prisustvo donosi utjehu, a ne dodatnu tugu.
Nesreća nije uvijek stvar svakodnevnih nezgoda. Ponekad je to teško psiho-emocionalno stanje koje bližnje preminulog izbacuje iz ravnoteže. I sve počinje da se raspada, prenosi Krstarica.