Kamen je prirodni materijal bez čije upotrebe danas ne bismo mogli graditi. Na isti način kamen je postao nezaobilazni materijal pri uređenju okućnica. Možemo ga koristiti na različite načine, ali uz to moramo poštovati nekoliko važnih pravila, kako ne bismo svoj trud i novac bacili uzalud.
Kamenje koje primjenjujemo u vrtu mora biti oblikom i bojom slično okolnom kamenju koje se nalazi u prirodi ili je već ugrađeno u ograde, suvozidine ili stube, a sve zajedno moramo uzeti iz neposredne okoline vrta.
Gradnja kamenjara
Velike razlike u visinama i strme terene unutar vrta možemo popuniti izgradnjom i uređenjem lijepe kamenjare, nekog zida od neobrađenog ili obrađenog kamena u obliku suvog zida, bez upotrebe vezivnog materijala poput cementnog morta.
Kamenjar ćemo izgraditi samo u krševitom području, tj. u brdovitom i planinskom kraju. On dolazi uz suvozidine ili se naslanja na kakvu stijenu, kamenu ogradu ili bilo kakav kameni objekat. Kamenjar ne smije biti smješten na sredini livade ili travnjaka, a vidik iza kamenjara mora biti zatvoren.
U gradskim vrtovima kamenjar je još zahtjevniji, jer samo u posebnim i rijetkim slučajevima ne djeluje kao "uljez". Isto tako vrlo neuvjerljivo djeluje kamenjar u ravničarskom kraju gdje liči na nekakvu humku.
Da bi se napravio dobar kamenjar potrebno je znanje o njegovoj konstrukciji. Najprije je potrebno označiti površinu na kojoj će se smjestiti kamenjar. Nakon toga iskopati postojeći teren ispod te oznake u dubini od 40 cm, što zavisi od kvaliteta tla. U iskopani bazen treba nasuti tucanik ili krupni šljunak, koji će služiti kao drenaža.
Na tucanik treba položiti foliju geotekstila, pa sloj krupnog pijeska. Tek onda pristupamo polaganju većih komada kamena, koji ne smiju štrčati iznad terena, već moraju na njemu ležati. Stoga kamen polažemo, a ne usađujemo ga, on mora ležati stabilno na svom najširem dijelu.
Kada smo postavili najveće kamenje, možemo pristupiti djelimičnom zatrpavanju plodnom zemljom, nikako zemljom od raznih dubokih iskopa, jer je takvo tlo mrtvo i neplodno.
Nakon toga, nasip moramo zaliti vodom kako bi se slegnuo. Nakon nekoliko dana možemo nastaviti s polaganjem manjih komada kamena. Slijedi isti postupak zasipavanja zemljom, pa zalijevanja i tako dok ne dobijemo željeni oblik, u kojem ne smije biti simetrije.
Dopunjavanje zemljom se vrši u više navrata sve dok se ona ne slegne do prirodne zbijenosti i prestane kliziti. Tek se onda može pristupiti sadnji. Uz kamenje koje mora izgledati kao da je tu slučajno, dolazi i poneka prikladno odabrana biljka koja organski veže kamen s biljem kamenjare i biljem iz okolnog terena vrta.
Kamenjar mora biti veliki, prostrani i dominantan dio vašeg vrta, ali samo u područjima u kojima mu je mjesto!
Pojedinačni komadi i suvozidine
Druga je upotreba kamena kao pojedinačnog komada. Kada ne želimo stvoriti preveliki kontrast između popločanih površina, travnjaka ili cvjetnjaka, koristimo kamen, ali uvijek velike komade.
Pri njegovom postavljanju moramo voditi računa da se kamen polaže u iskopani dio terena, mora leći na širokoj strani, a nakon toga mora biti zasut zemljom na način da izgleda kao da raste iz nje. Ne smijemo pretjerivati u količini tih pojedinačnih kamena, ali možemo ih grupisati po tri zajedno. Dobro odabran stil izgradnje zidova je taj koji zid spaja s okolnim terenom.
Suvozidine predstavljaju pravilno složeno kamenje, a imaju posebnu zadaću, pa ne služe isključivo u ukrasne svrhe. Njime podupiremo kosine, ograđujemo pojedine dijelove vrta, nastavljamo ograde, a ujedno nam služe za estetsko uređenje vrta biljnim materijalom. Najbolje je primijeniti prirodni lomljeni kamen, a manje prirodno djeluje klesani kamen. Kad je zid sagrađen na vrh moramo ugraditi "kapu" zida, odnosno kamene ploče koje će štititi zid od vode i mraza.
Za suvozidine upotrebljavamo pljosnato sedimentno kamenje, a ležišta ispunjavamo glinom ili ilovačom bez kamenih primjesa. Kamenje postavljamo što vodoravnije. Ležišta u vodoravnom položaju moraju biti povezana u neprekinute linije. Okomite fuge postavljamo tako da ne budu povezane, već da se sasvim slučajno spuštaju na horizontale.
Jačina i debljina kamena mora biti usklađena s visinom zida. Posebno kod niskih zidina ne smijemo upotrijebiti suviše glomazno kamenje i obrnuto, kod visokih zidina tražićemo veliko kamenje. Ako želimo da suvozidine igraju ulogu mjesta za sjedenje, njena kapa mora biti od istog kamena, ali obrađenog kao ploča. U tom slučaju visina zidića mora iznositi 45-50 cm.
Oblikovanje suvog potoka
Upotreba sitnijeg kamena u oblikovanju tzv. suvih potoka nije česta pojava kod nas. Međutim, fascinira svojom jednostavnošću i primjenljivošću. Na područjima gdje nema vode za razbacivanje, možemo oblikovati korito potoka od krupnog i sitnog šljunka, a uz zacrtanu obalu postavimo veće komade kamenja. Bitno je da se iskopano korito najprije pokrije geotekstilom kako ne bi u korito potoka rasla trava i korov. Geotekstil se polaže na tanki sloj pijeska. Ovakav potok može biti dugačak, s uskim i širokim dijelovima, može prolaziti gdje god nam to odgovara, preko njega možemo sagraditi i mostiće, a kad padne obilnija kiša, u njemu će biti na neko vrijeme i prava voda. Ovakav potok neće stvarati probleme s vodom, pumpama, a za vrijeme odsustva domaćina neće biti na listi briga. U njegovoj neposrednoj okolini posadimo odgovarajuće rastinje pri tom pazeći da nije robusno i da se ne razrasta previše kako ne bi sprečavalo pogled na trasu potoka.
Kamen može biti i fontana u nekom jezercu, iz kamena može curiti voda nekog slapića. Namjena kamena u vrtu je toliko raznolika da je mašta jedino ograničenje.