Ništa mi nije dovoljno dobro da pokažem javnosti, jer onoga trenutka kada je djelo napravljeno, već ga je vrijeme prešlo, govorio skromno ovaj vrsni arhitekta.
Sigurno jedno od najzvučnijih imena na prostoru bivše Jugoslavije sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka, kada je u pitanju arhitektonska scena, definitivno je Boris Magaš.
Rođen je 1930. godine u Karlovcu, završio je arhitekturu u Zagrebu 1955, gdje je ubrzo poslije toga postao i asistent, a nakon dvadesetak godina i profesor na predmetima projektovanja. Već u ranim projektantskim godinama radio je značajne projekte, odnosno 1963. godine Muzej oslobođenja u Sarajevu sa Šmidihenom i Horvatom, što mu je širom otvorilo vrata tadašnjeg tržišta, što se prije svega ogleda u projektovanju hotela na Jadranskoj rivijeri. Naime, u Magaševa ostvarenja spadaju projekti hotelskog kompleksa "Solaris" u Šibeniku iz 1967. godine, kao i hotelski kompleks "Haludovo" u Malinskoj, na Krku, godinu kasnije.
Takođe je bitan i vrtić "Vjeverica" u Zagrebu, izveden nekoliko godina kasnije, koji predstavlja jedno od najzrelijih ostvarenja objekata te vrste. Ipak projekat koji je obilježio život i karijeru Borisa Magaša je stadion "Poljud" u Splitu, izgrađen 1979. za potrebe Mediteranskih igara, koji predstavlja jedan od sportskih objekata koji je privukao, ne samo pažnju u regionu, već i cijele svjetske stručne javnosti.
Uticaj "Poljuda" ogleda se kasnije na mnogim svjetskim stadionima od Italije, preko Grčke, pa sve do Japana, jer forma školjke u kojoj je koncipiran stadion jednostavno odaje utisak povezanosti sa okruženjem i djeluje veoma atraktivno u prostoru, što svim sredinama daje dodatni kvalitet. Kako arhitektonski, tako i tehnički, taj stadion je pripadao samom svjetskom vrhu u tom periodu, od smjelosti konstrukcije, do same izvedbe preko osvijetljenosti, koja je za to doba bila nepojmljiva u projektovanju sportskih objekata. Nema sumnje da je po ocjenama, kako stručne tako i kompletne javnosti, splitski stadion najbolji izgrađeni objekat te vrste u bivšoj državi. Nakon "Poljuda", Magaš ima dva kvalitetna objekta iz sfere sakralne arhitekture i to crkve u Rijeci, a nakon ratnih dešavanja i u Zagrebu.
Ono što je simptomatično za sve njegove objekte, prije svega su oblikovna razigranost i konstruktivno smjela rješenja, a takođe i asimiliranje savremenih rješenja uz poštovanje lokaliteta. Osim toga, na njegovim djelima očitava se naglašena umjetnička strana ličnosti, što se lako zapaža na formi objekata. I pored svega toga, riječ je o jednom nadasve skromnom graditelju, koji nije dozvoljavao objavljivanje izložbe njegovih radova uz obrazloženje: "Ništa mi nije dovoljno dobro da pokažem javnosti, jer onoga trenutka kada je djelo napravljeno, već ga je vrijeme prešlo."
Svakako da je uticaj na generacije koje su učile direktno od Magaša sve do njegove smrti 2013. ogroman, a kroz njegova djela će trajati i decenijama dalje, što je logičan slijed kada je u pitanju opus ovog arhitekte koji je, između ostalog, nagrađivan i najvećim priznanjima u regionu za doprinos graditeljstvu.
Dragan Čampara dipl. inž. arh.
Projektant-Studio PROSTOR
studioprostor1Žgmail.com
