Jeftino ne znači ekonomično, najskuplje nije najbolje. Razmislite dobro šta su vaše želje i mogućnosti, upotrijebite malo mašte, pregledajte časopise za uređenje enterijera, kombinujte malo.
Bitno je da se pri kupovini pločica opredijelite za prvu klasu, mada ima proizvođača kod kojih je treća klasa bolja od prve klase nekih drugih. Značaj klasa možda nije vidljiv odmah, ali za par godina, kada pločice počnu da pucaju ili da se krune, shvatićete šta znače klase. Razlika u cijeni nije toliko velika.
U posljednjih par godina imamo široku ponudu italijanskih i španskih pločica, iako nisu baš sve pravljene u Italiji i Španiji, postoje fabrike u Rumuniji, Bugarskoj, Grčkoj… gdje se masovno štancuju pločice koje su često po kvalitetu mnogo slabije od domaćih.
Zidne pločice su uvijek duplo pečene, mekše su od podnih pločica, najčešće su glazirane, glatke, mada se proizvode i u mat varijanti. Samim tim su i klizave, pa nije pametno stavljati ih na pod, bez obzira na to što će vam prodavci reći da se u kupatilu mogu postaviti kao podne. Proizvođači obično prave odgovarajuću podnu pločicu, koja se slaže uz zidne, niko vam ne brani da podnu pločicu stavite na zid, nešto je skuplja i voda će se teže slivati.
Za kupatilo, kuhinju i hodnike, podne pločice mogu ići bilo koje, a dobro je da budu antiklizne, za terase obavezno je da budu otporne na mraz. Prije nego što kupite, probajte ih, slobodno stanite na pločicu da vidite da li klizi, pokvasite je pa vidite kako se ponaša. Obratite pažnju na debljinu, jer se u Mađarskoj proizvode tanke podne pločice lošeg kvaliteta koje jesu jeftine, ali teško da mogu da izdrže više od par godina. Granitna keramika je dobra, jer njena cjelokupna struktura je ista kao i gornji dio, pa se habanjem ništa ne gubi. Ako želite da kombinujete polirani i nepolirani granit, provjerite dimenzije, odnosno kalibražu. Pločice iste serije mogu imati različite dimenzije, odnosno kalibražu.
Podloga za podne pločice je vrlo bitna, ako ostanu praznine u košuljici, vremenom će doći do pucanja pločice. Treba da se premjere prostorije i utvrde koja količina pločica je potrebna, koliko je potrebno ljepila i fug mase. Razmak između pločica je individualna stvar, ali ako ne želite da razbijate glavu oko toga, najčešće je to tri mm za podne, za pločice rustičnog izgleda ili za one s neravnim ivicama razmak je veći, za industrijsku keramiku savjetuje se razmak 5-8 mm.