VAŠINGTON - Hrkanje može biti znak opstruktivne apneje spavača - poremećaja disanja s mogućim ozbiljnim zdravstvenim posljedicama.
"Samo hrkanje nije ozbiljan medicinski problem. Ali, apneja (prekid disanja) spavača može biti opasna po život", kaže dr Stenli Čia iz Bolničkog centra Vašington.
Četrdeset pet odsto čovječanstva hrče povremeno, a 25 posto redovno, preneo je Glas Amerike.
Najčešće se smatra da je hrkanje prouzrokovano vibracijom uvule, resice na mekom nepcu, ili samim mekim nepcem o zadnji zid ždrijela, ali su najvjerovatnije uzroci višestruki, kaže ovaj doktor, stručnjak za hirurške zahvate u vezi sa hrkanjem.
Svojim pacijentima on preporučuje ugradnju učvršćivača mekog nepca od isprepletenih hirurških vlakana.
"Tokom tri do pet nedjelja od zahvata, vlaknene potpore izazovu upalu okolnog tkiva. To, potom, izazove stvrdnuće mekog nepca tako da ono manje leprša, a hrkanje se smanji", kaže dr Čia.
Još nekoliko raznih hirurških postupaka može ublažiti hrkanje, ali dr Čia kaže da nijedan ne pruža potpuno izlječenje i upravo zato se u njegovoj bolnici vrši relativno malo hirurških zahvata za liječenje hrkanja.
Ljekari, naime, ne smatraju samo hrkanje ozbiljnim problemom, već kažu da apneja spavača može biti opasna po život.
Čia govori o opstruktivnoj apneji spavača koja često ometa san zbog redovnih i učestalih momenata prekida disanja.
"Radi se o zatvaranju gornjih disajnih puteva tokom spavanja. Kod osobe koja danju normalno diše, kad zaspi, mišići se potpuno opuste i, umjesto otvorenog puta za disanje, prolaz se zatvori. To se može dogoditi i po 60 do 100 puta na sat", objašnjava dr Dejvid Gros, direktor Centra za proučavanje spavanja, pri Nacionalnoj bolnici za rehabilitaciju, u Vašingtonu.
Prema njegovim riječima, to je loše za srce, a i nivo kiseonika može postati vrlo nizak.
"Sve to čini osobu koja pati od takve apneje umornom, malaksalom, bez energije i loše koncentracije tokom dana. Međutim, to može izazvati i moždani udar, srčani infarkt, visoki krvni pritisak i druge ozbiljne zdravstvene probleme", kaže dr Gros.
A kakva je veza između hrkanja i apneje spavača?
"Većina onih koji hrču ne pati od apneje, ali oni koji pate od apneje spavača uvijek hrču i to uglavnom jako glasno", kaže Gros.
Za dijagnozu apneje spavača neophodna je evaluacija kakvoće sna, koja se sprovodi u odgovarajućim centrima, poput onoga doktora Grosa. Kad je jednom dijagnostikovana, apneja spavača se najčešće liječi spravicom koja održava povišeni pritisak vazduha u nosu, ustima i ždrijelu.
Pritisak je kalibriran individualno za svakog pacijenta tako da održava otvorenim njegove gornje disajne puteve.
Dr Gros kaže da je prekomjerna tjelesna težina jedan od glavnih uzroka apneje spavača, tako da svuda u svijetu gdje se povećava epidemija debljine među stanovništvom dolazi i do povećanja učestalosti apneje spavača.