Dvadesetogodišnji Darko M. s mucanjem se bori još od djetinjstva. Ova govorna mana u njegovom životu pojavila se već u petoj godini.
"Ranije sam na mucanje gledao kao na svoj najveći problem u životu. Zbog njega sam se, naročito u vrijeme puberteta, veoma često povlačio u sebe. Izbjegavao sam druženje, a zbog ovog hendikepa nisam smio ni pomisliti da priđem nekoj djevojci", priča Darko, dodajući da mu je mucanje zadavalo problem i u toku školovanja.
Ovaj mladić kaže da ga i danas ponekad frustrira činjenica da ne može razviti normalnu komunikaciju, te da mu mucanje predstavlja noćnu moru.
"Najteže mi je bilo kada sam prije nekoliko mjeseci imao razgovor za posao, jer sam bio posebno uplašen. Zbog toga sam počeo da mucam više nego obično", priča mladić.
"Zbog mucanja, koje je najizraženije u trenucima kada sam uplašen i pod stresom, često se povlačim u sebe i ne želim da pričam, kako ne bih izazvao podsmijehe kod drugih", navodi Darko.
I Banjalučanka Nada Savanović, majka sedmogodišnjeg Milana, smatra da se veoma malo posvećuje pažnje ovoj kategoriji u kojoj su najbrojnija djeca, te da se niko ne pita kako se osjeća dijete ili čovjek koji muca.
"Poznato je da, prema nekim pokazateljima, od pet do deset odsto djece ima neke od problema čitanja, pisanja, mucanja... Međutim, gotovo je neizvodljivo da jedan logoped može opsluživati više od 20 škola na području Banjaluke", ističe Savanovićeva.
Ona navodi da i u nekim medicinskim ustanovama rade logopedi, ali je problem što ih, iako je to predviđeno zakonom, nema u školama.
"Tretmani ponekad traju i po nekoliko godina, pa roditelji i djeca odustaju ili se gubi kontinuitet. Ako vježbe ne traju koliko je neophodno, mogu izostati krajnji rezultati", ističe Savanovićeva.
Iako iz osnovnih škola u RS upozoravaju da je prilikom upisa posljednjih godina evidentiran sve veći broj djece koja imaju problema sa mucanjem i drugim glasovno-govornim poremećajima, logopedska služba u RS slabo je razvijena.
U osnovnim školama u RS, kojih ima 187 centralnih i 525 područne, radi samo šest logopeda, dok u srednjim školama nema nijednog.
Dijana Pešić, logoped u Osnovnoj školi "Georgi Stojkov Rakovski", potvrdila je da, kao jedini logoped koji pokriva sve banjalučke osnovne škole, teško može da zadovolji sve potrebe djece.
Iako sve više djece ima problema s mucanjem i glasovno-govornim poremećajima, logopedska služba u RS slabo je razvijena
"Roditelji imaju pravo da djecu dovedu kod nas kako bi im se uradila dijagnostika. Ali, s obzirom na to da postoji norma s koliko djece mogu da radim, nažalost, ne mogu svi biti obuhvaćeni tretmanom", ističe Pešićeva, dodajući da u cijeloj RS trenutno radi tek pedesetak logopeda.
Na tretman najčešće dolaze djeca koja glasove ne izgovaraju po standardu, što se u narodu naziva tepanje, pa onda i mališani koji mucaju.
"Pored stresa, uzroci mucanja su i konstitucija djeteta i nasljeđe, zatim loši socio-ekonomski uslovi života, konfliktne situacije, zaostajanje u psihomotornom razvoju" objašnjava Pešićeva.
Roditelji žele pomoći djetetu, ali te metode često imaju suprotan efekat.
"Dijete se u toj fazi često opominje, upozorava u smislu 'pazi kako govoriš', 'opet si zamucao', 'uspori', 'polako'. Uz to se javlja negodovanje i nervoza roditelja i nestrpljenje u očekivanju da dijete dovrši svoj govorni iskaz. Ako se dijete izlaže sažaljenju, ruganju ili oponašanju tada je gotovo sigurno da će iz fiziološkog ili primarnog mucanja krenuti u područje pravog", navodi Pešićeva.
Dodaje da situaciju znatno pogoršavaju i nesrećeni porodični odnosi kao što su svađe, rastavljenost roditelja, pretjerano odsustvovanje roditelja od kuće, česte selidbe, alkoholizam... Roditelji bi za dijete koje muca trebalo da odvoje bar sat vremena. A kada će broj logopeda u obrazovnim ustanovama biti povećan - još je neizvijesno!
Oblici mucanja
Fiziološko mucanje - javlja se na uzrastu od dvije do pet godina, kada je govorni razvoj najintenzivniji. Djete se susreće s velikim brojem novih riječi.
Primarno mucanje - predstavlja ponavljanje prvog glasa ili sloga, ali nikad cijele riječi. Tada možemo uočiti kod djeteta izvjesnu napetost, ali ne jakog intenziteta.
Sekundarno mucanje - javlja se opšta mišićna napetost cijelog tijela, a posebno govornih organa. Dijete ima strah od govora, razvija svijest o sebi kao osobi koja muca, javljaju se tikovi i odbrambeni pokreti.
Traumatsko mucanje - ovaj oblik javlja se iznenada, naglo, s veoma izraženom simptomatologijom. Uzrok ovog mucanja je traumatična situacija.