Rat, bijeg i prirodne katastrofe kao što su potresi, vulkanske erupcije i poplave nemaju samo direktne posljedice za lokalno stanovništvo.
I kad neposredna krizna situacija prođe, često dolazi do hitnih medicinskih slučajeva i do epidemija.
Ratovi i prirodne katastrofe, naime, pogoduju širenju bolesti. Tako je, na primjer, na kriznim područjima u Libanonu i Siriji izbila kolera. Slučajevi kolere zabilježeni su i u Ukrajini. Nakon poplava u Pakistanu u ljeto 2022. proširili su se i kolera i tifus.
Stručnjaci takođe upozoravaju na opasnost od zaraze u regijama u Turskoj i Siriji pogođenima nedavnim potresima.
"Ako se ne osigura snabdijevanje čistom vodom i postoji nedostatak sanitarnih čvorova, lako je moguće da dođe do nove epidemije kolere, poput one koju smo nekoliko puta vidjeli u regiji posljednjih mjeseci", kaže Parnian Parvanta, ljekarka i zamjenica predsjednika Humanitarne organizacije "Ljekari bez granica" (MSF) Njemačke.
Ove se bolesti mogu širiti u kriznim područjima:
- Bolesti poput kolere i tifusa, koje su praćene jakim proljevima, često se prenose preko zagađene vode, što je problem na mnogim kriznim područjima.
- Malariju i denga-groznicu prenose komarci, a posebno su opasne u poplavljenim područjima.
- Hepatitis se može širiti izmetom u lošim sanitarnim uslovima.
- Kovid-19, grip i druge bolesti koje se prenose vazduhom koji udišemo problem su, posebno u zajedničkim smještajima poput sportskih dvorana ili šatora.
Hoće li izbiti i koliko teške će biti bolesti na kriznim područjima, teško je predvidjeti.
"Dosta zavisi od konteksta", kaže Parvanta.
"U sjeverozapadnoj Siriji, na primjer, medicinska njega i higijenski uslovi bili su vrlo loši čak i prije potresa. A sada nakon potresa sve je još gore."
Dakle, hoće li se bolesti pojaviti i u kojoj mjeri, uveliko zavisi od pojedinačne situacije: koliko je infrastrukture još upotrebljivo, koliko je ljudi pogođeno - i prije svega koliko brzo podrška može biti na licu mjesta.
Humanitarne organizacije pokušavaju spriječiti ili zaustaviti širenje zaraznih bolesti na licu mjesta.
Po riječima Parvante, najvažnija mjera je osigurati čistu pitku vodu.
"Ovo je bitno. Već ranije nedovoljna infrastruktura za snabdijevanje vodom i manjkava kanalizacija u sjeverozapadnoj Siriji uveliko su uništene potresom", kaže ona i dodaje da su ljudi prisiljeni piti vodu iz rijeka.
Timovi "Ljekara bez granica" trenutno dijele pitku vodu i postavljaju spremnike za vodu u raznim prihvatnim centrima u regiji.
Uz čistu vodu za piće ove mjere su najvažnije:
- Osigurati pristup sanitarnim čvorovima kao što su toaleti.
- Sigurno odvoditi otpadnu vodu.
- Podijeliti higijenske proizvode poput sapuna i sredstava za dezinfekciju.
- Osigurati dostavu potrebnih lijekova.
- Uspostaviti mobilne klinike za hitnu pomoć.
Osim toga, krize poput ratova i prirodnih katastrofa mogu značiti da se temeljne bolesti poput dijabetesa ili hroničnih plućnih bolesti ne liječe na odgovarajući način. Često je problem i njega trudnica i novorođenčadi.
Osim toga, kampanje vakcinisanja, poput onih protiv ospica ili dječje paralize, često se uspore ili moraju obustaviti u takvim situacijama. To znači da je onda manje ljudi zaštićeno i zbrinuto, a infekcije su u porastu.
"U mjestima gdje ima puno izbjeglica često postoji povećan rizik od širenja ospica", kaže Parvanta.
Stoga je obnova kritične infrastrukture kao što su bolnice i medicinske ordinacije barem jednako važna kao i brza pomoć na licu mjesta.