TOKIO - Zemljotres i cunami u Japanu su ubili na hiljade ljudi. Ukoliko povrh toga dođe do prodiranja radioaktivnih materijala iz havarisanih nuklearki u okolinu, broj žrtava bi mogao biti mnogo veći.
Ne možeš je vidjeti, okusiti ni namirisati. Ali ona može biti smrtonosna. Riječ je o radijaciji. Radioaktivne čestice u tijelo mogu dospjeti preko pluća ili preko kože. Neke od najgorih posljedica mogu biti rak štitne žlijezde, tumori, leukemija, psihički poremećaji, ali i oštećenje gena u ćelijama. Ukoliko se nečije tijelo u kratkom vremenskom roku izloži jakoj radijaciji, to može dovesti do smrti u roku od samo nekoliko sati.
Jedna od bolesti koja se najčešće javlja u kontaminiranim područjima je rak štitne žlijezde. Krivac za to su izotopi joda 131 i 133, koji se u vazduhu mogu naći uglavnom prvih dana nakon nuklearnih havarija. Kako bi se spriječilo da prvenstveno štitna žlijezda apsorbuje radioaktivni jod, mogu da se uzmu tablete običnog joda. Tijelo je potom prezasićeno ovim elementom i ne apsorbuje ga. Vlada u Tokiju je stoga već počela da dijeli takve tablete.
Rizik od raka drastično se povećava ako se u tijelu nađu radioaktivni izotopi elemenata stroncijum i cezijum. Ovi elementi sprječavaju proces proizvodnje crvenih krvnih zrnaca koji se odvija u koštanoj srži. Posljedica toga je dobijanje raka krvi - leukemije.
Osim toga, može doći i do oštećenja genetskih informacija koje se nalaze u lancima DNK i RNK u ćelijama. Ova oštećenja se prenose i na potomstvo što je bilo vidljivo nakon nuklearnih eksplozija u Hirošimi i Nagasakiju, nakon kojih su se rađala djeca s velikim anomalijama.
Posljedice su vidljive i u Černobilju. Preko dvadeset godina nakon eksplozije u nuklearnoj elektrani u tom gradu stopa oboljenja od raka među lokalnim stanovništvom se povećala za 40 odsto. Samo u Rusiji je od posljedica nuklearne katastrofe umrlo 25.000 ljudi koji su bili uključeni u spasilačke akcije oko havarisanog reaktora.
Ukoliko se neko izloži radijaciji teško mu se može pružiti medicinska pomoć. Odlučujuće pri tome je da li je došlo do kontaminacije ili inkorporacije.
Ako je riječ o kontaminaciji, dakle zagađenja kože radioaktivnim česticama, onda prva mjera zvuči pomalo banalno - čestice pokušavaju da se speru s tijela vodom i sapunom. U slučaju inkorporacije znači da su radioaktivne čestice ušle u tijelo. Tada je praktično nemoguće te čestice izbaciti iz organizma.