Zdravlje

Psihijatar Sartorijus: Duševno zdravlje hrani se kontaktom sa ljudima

Psihijatar Sartorijus: Duševno zdravlje hrani se kontaktom sa ljudima
Foto: N.N. | Psihijatar Sartorijus: Duševno zdravlje hrani se kontaktom sa ljudima
N.N.

Živa legenda svjetske psihijatrije gost je 16. kongresa "Psihijatrija tokom kovid-19 pandemije - izazovi i perspektive". Prof. dr Norman Sartorijus, psihijatar iz Ženeve, istakao je da je stigmatizacija najveći neprijatelj borbe za bolje mentalno zdravlje.

"Prema ljudima sa duševnim bolestima i dalje vlada stigma i negativno mišljenje. Ti ljudi su diskriminisani i u mnogo čemu stradaju. Tokom pandemije se vidjelo da su puštali duševne bolesnike iz bolnica kako bi se oslobodilo mjesto za druge bolesnike, a to se ni sa jednom drugom kategorijom pacijenata nije dešavalo.

Stigmatizacija je najveći neprijatelj borbe za bolje mentalno zdravlje. S vremenom sam shvatio da je to glavni problem u popravljanju sistema duševnog zdravlja. Ne daju im posao, mogućnost da se udruže, da budu u društvu. To je gore nego sama bolest", naglasio je prof. dr Sartorijus u gostovanju na K1 TV.

Istakao je i da se to ne dešava samo na našim prostorima.

"Nije to samo kod nas, svuda u svijetu je tako. Prvo se osjeća strah, da ljudi koji pate od duševnih bolesti ne urade nešto nepredvidivo. Ogromna većina duševnih bolesti ne dovodi do takvih stanja. Najbolji način da se smanji diskriminacija je da se ljudi upoznaju sa osobama koje pate od duševnih bolesti.

Socijalni kontakt je najbolja metoda. Postojao je sjajan program u jednoj osnovnoj školi u Pakistanu, gdje su djeca učila da ljudi koji imaju bilo koju nesposobnost jesu dobri ljudi sa kojima se može biti. Djeca su spremna da prihvate ljude koji su drugačiji, bilo da je riječ o drugoj boji kože, ljudima koji šepaju, koji imaju mentalnu bolest.

Vaspitanje i obrazovanje su ključni. I to je u tim školama sjajno funkcionisalo. Nažalost, nije zaživjelo kao globalna edukacija", kazao je poznati psihijatar.

Profesor dr Norman Sartorijus naglasio je da je borba za prihvatanje za njega ključna u unapređivanju mentalnog zdravlja.

"I ona bi morala da počne vrlo rano. Da odmalena učimo da su ti ljudi dio zajednice, da smo svi dio društva. Pesimistične ideje o budućnosti svijeta mogu da se spreče i suzbiju, pobjede. Jedan od faktora, ali ima i drugih naravno, jesu novi školski programi, novi oblici zajedničkog života, da se smanji uticaj negativnih faktora na život.

Revizija školskih programa bila bi vrlo korisna, ali nažalost mi idemo u drugom pravcu. U pravcu kompjutera, gdje ljudi nisu prisutni. Mrtva sredstva nisu korisna. Ali, ja sam uvijek optimista i siguran sam da ćemo kroz sve izazove proći", rekao je on.

Depresija i deprimiranost

Istraživanja pokazuju da je svaka peta mlada osoba uzrasta od 15. do 24. godine izjavila da se često osjeća depresivno i da nije zainteresovana za bilo šta.

"Važno je razlikovati depresiju, ožalošćenost i nezainteresovanost. Kada neko kaže da je deprimiran i da nema interesovanja, da mu je dosadno, to su normalne emocije koje se jave kod svakog od nas i treba ih razlikovati od depresije koja zahtjeva liječenje.

Čak mislim da nije riječ o svakoj petoj mladoj osobi, već da svaki drugi ili treći mladi čovjek doživi tu fazu. Budu deprimirani ili im je dosadno, ali daleko od toga da je to depresija. Ali, ako se ništa ne uradi na tome da se pojava tih osećanja smanji, može nastati bolest.

Zbog čega nastaje depresija kao bolest i dalje ne znamo sa sigurnošću. Manji dio je vjerovatno genetski uslovljen, jer se u nekim porodicama depresija češće pojavljuje. Ima tu i niza drugih faktora: serija neuspjeha u životu, pogrešan odgoj... Znamo da je dijagnostikujemo i liječimo, ali uzrok joj ne znamo", kazao je psihijatar.

Naglasio je dr Sartorijus da su i deprimiranost i anksioznost oblici duševnog života čovjeka.

"Danas se mnogo češće ljudi usuđuju da iskažu te emocije i da kažu da ih muče. Alarm je kada jedan od tih oblika postane prečest i tada bi trebalo da se zamislite i zapitate: možda nisam na dobrom poslu ili u pravom društvu.

Možda treba promijeniti nešto u svom životu. Možemo da se prilagodimo životu ili da ga promijenimo. Kako da izbjegnemo te neprijatne epizode važnije je da djeca uče u školi nego koji je kralj naslijedio kog kralja", stava je uvaženi psihijatar.

O usamljenosti zbog pandemije

Broj ljudi koji su postali depremirani tokom epidemije je veliki i biće još veći, kaže dr Sartorijus.

"Deprimirani su onim što je bilo i šta ih čeka, izgubili su novac, posao, manje veselo žive. Prijatelji su se udaljili, nisu se viđali. Duševno zdravlje hrani se kontaktom sa ljudima. Nije isto razgovarati sa čovjekom telefonom, ta odvojenost je bez sumnje dovela do veće deprimiranosti.

Mnogo je i ekonomskih posljedica. Znate, u Indiji, kada je počela pandemija, bilo je zabranjeno raditi na zapadnoj obali, a to su bili ionako slabo plaćeni radnici. Otišli su kućama, neki i 1.000 kilometara daleko i vratili se u svoje siromašne porodice.

Broj ljudi koji su umrli od gladi bio je vrlo velik, ostali su bez svega. Više ih je od toga umrlo nego od bolesti. Depresija neće porasti kao posljedica pandemije, već deprimiranost", objasnio je uvaženi psihijatar.

O "poplavi informacija"

Prof. dr Norman Sartorijus istakao je da, kada smo suočeni sa velikim brojem informacija, one gube snagu.

"Slušamo li o ratu svakog dana, a imamo navalu informacija, čovjek otupi i odbrani se na taj način. Opasnosti više nemaju takav upliv i jačinu kao onog trenutka kada za to čujemo prvi put. Ljudi se od toga nekako oporave, od svega, nađu nadu u životu i ponovo krenu.

Ova epidemija je bila u bezi sa promjenom odnosa između ljudi. Bili su kod kuće, kao sada u Kini, gdje ljudi više od dva mjeseca ne smiju iz svog stana. Svaka osoba smije jednom u tri dana da izađe da kupi hranu. U Francuskoj je došlo do velikog povećanja nasilja u porodicama, naročito onih koje žive u malim stanovima. Vidjećemo to sve češće.

Ali, ja vjerujem u to da je odnos između ljudi koji se poznaju i cijene presudan. Prijateljstvo je protivotrov za svu svinjariju oko nas, ljudi sa kojima možemo biti i dijeliti i dobro i zlo. Imati ljude kojima vjerujete i koji vjeruju u vas. Ljudi koji žive sami imaju veću vjerovatnoću da će umrijeti ranije", rekao je ovaj doktor.

(Telegraf.rs)

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije