KADA se istovremeno uzimaju najmanje dva lijeka, može da dođe do njihove interakcije, što utiče i na njihovu kliničku efikasnost. Interakcija se klinički ispoljava kao neželjeno dejstvo.
Zbog toga se preporučuje, kad god nam ljekar propiše neki lijek, uključujući i antibiotik, da ga obavezno obavjestimo o svim drugim medikamentima koje uzimamo, kao i o biljnim preparatima, čajevima ili vitaminima koje koristimo.
Veoma je važno da ga informišemo i o životnim navikama, kao što su sunčanje, trčanje u prirodi i slično, jer neki lijekovi, a među njima i antibiotici, mogu izazvati tzv. fotosenzitivne reakcije na koži.
- Osim toga, akutna primjena alkohola izaziva inhibiciju mikrozomnih enzima jetre koji učestvuju u metabolizmu mnogobrojnih lijekova i supstanci - kaže za "Novosti" profesor dr Milica Prostran, specijalista kliničke farmakologije, uži specijalista kliničke farmakologije - farmakoterapije Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, član Posebne radne grupe za racionalnu upotrebu antibiotika Ministarstva zdravlja Republike Srbije. - Hronična primjena alkohola, s druge strane, izaziva indukciju, tj. povećanje količine tih enzima, koji posljedično mogu ubrzati metabolizam drugih, paralelno primenjenih lekova.
I sami antibiotici mogu imati mnogobrojna neželjena dejstva. To ne zavisi od toga da li se oni koriste kako treba. Svi lekovi mogu da izazovu neželjena dejstva i kada se koriste u propisanim dozama.
- Nema lijeka koji ne izaziva neželjena dejstva - napominje dr Prostran. - Ona se ispoljavaju na skoro svim organima i organskim sistemima. Tako, "ampicilin" izaziva mučninu, povraćanje, proliv, osip i u tom slučaju treba obustaviti primjenu. Rjeđe se javlja kolitis - zapaljenje crijeva, a mogu da se ispolje i reakcije preosjetljivosti, uključujući urtikariju: koprivnjaču, groznicu, bolove u zglobovima, osip, angioedem, anafilaktičku reakciju, bolest sličnu serumskoj bolesti.
Profesorka Prostran ističe da veoma rijetko može da nastane toksičnost na nivou centralnog nervnog sistema uključujući i konvulzije, naročito kod pacijenata koji uzimaju velike doze penicilina i kod kojih je oštećena funkcija bubrega, intersticijalni nefritis, hematološka neželjena dejstva.
- Samoliječenje nije fenomen koji se zapaža samo kod nas - naglašava sagovornica. - Ono je prisutno u mnogim sredinama kada zalihe antibiotika preostanu u kućnim apotekama.
Osim neželjenih dejstava, interakcije sa drugim, istovremeno korišćenim lijekovima, može nastati i rezistencija na određeni antibiotik u nekoj sredini.
- Rezistencija nastaje prije svega kada se antibiotici subdoziraju i kada se ne poštuje preporuka ljekara o dužini njihove primjene - ukazuje dr Prostran. - Mape rezistencije u nekoj sredini određuju koje antibiotike treba primjenjivati. Suzdržanim propisivanjem antibiotika u nekoj sredini, produžavamo njegov "životni vijek", odnosno odlažemo nastanak rezistencije. Kako se gotovo 80 odsto svih antibiotika primjenjuje u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, uloga ljekara opšte prakse je ključna.
Odložena reakcija
NEKI antibiotici mogu da imaju takozvana odložena dejstva
- To je na primjer slučaj sa "hloramfenikolom", "metronidazolom" - objašnjava dr Milica Prostran. - Mehanizmi nastanka tih neželjenih dejstava su kompleksni. Tako, "hloramfenikol" izaziva veoma rijetko, kod jedne od 50.000 osoba, aplastičnu anemiju koja je posljedica idiosinkrazije. Dolazi do depresije koštane srži čak i poslije primjene malih doza kod osjetljivih osoba.