Zdravlje

Pratite nas na Google news

Kako žive žrtve porodičnog nasilja u uslovima karantina

Kako žive žrtve porodičnog nasilja u uslovima karantina
Foto: Pixabay | Zaključani zajedno - Kako žive žrtve porodičnog nasilja u uslovima karantina
N.N.

U Rusiji su zabeleženi prvi slučajevi porodičnog nasilja u uslovima prinudne izolacije. O jednom od njih je za BBC pričala je žena na koju je muž nasrnuo 25. marta nakon obraćanja predsjednika Vladimira Putina.

Dio Savjetovališta protiv nasilja u Moskvi je u karantinu, a uobičajene preporuke koje se daju žrtvama nasilja - otići u bolnicu, slikati udarce, otići u policiju, sada nije moguće izvesti.

"Ćerka je vikala: mama, hajdemo u ulaz"

Nervni slom Marijinog muža (ime je promijenjeno iz bezbjednosnih razloga) počeo je u toku noći, između četvrtka i petka, 27. marta.

Kap koja je prelila čašu, kako kaže, bila je ranija izjava predsjednika Vladimira Putina da će naredna sedmica biti neradna.

"Muž radi u privatnom sektoru i svi ti neradni dani se ne plaćaju", priča Marija.

"Nije da je odmah ostao bez posla, ali su počeli problemi.

"Ljudi su prestali da poručuju, poslodavac je odmah smanjio plate, a zatim je rekao da se radi još u subotu i to je to, poslije toga ne smiju zato što se bave direktnim pružanjem usluga.

"To očigledno nije bilo uobičajeno i planirano ostajanje kod kuće. Nije to godišnji odmor za koji štediš novac. Ušteđevine nije bilo", navodi ona.

Par je živio u Podmoskovlju, zajedno sa Marijino dvoje djece iz prvog braka. Žena se bavila djecom i domaćinstvom, novac u porodicu donosio je samo muž.

U razgovoru za BBC, žena ni jednom nije pomenula njegovo ime.

"Ne opravdavam ga, ali sam u početku pokušala da ga razumijem i umirim, da ćemo se snaći, negdje ćemo da skratimo troškove, da prištedimo", priča Marija.

"Ali kada su objavili da u skorije vrijeme neće biti posla, da će dugo da potraje, on je postao veoma nervozan. Naravno da niko nije ukinuo plaćanje komunalija.

"Nisu nam valjda zaustavili mjerače za potrošnju vode? Oni rade kao ludi zato što smo svi kod kuće. Da li su zaustavili brojila za struju?

"Kako smo plaćali, tako ćemo i plaćati. I djeci nećeš da kažeš: začepi usta. Prvo je razgovarao sa mnom, a zatim se odao alkoholu. Kako se muškarac oslobađa stresa?"

Slom živaca doživio je pola sata poslije ponoći i u takvom stanju je bio do šest uveče narednog dana.

"Prvo je vrijeđao, zatim je zamahnuo vazom za cvijeće i razbio je. Počeo je da udara po stvarima, da ih baca na nas. Ja ne pijem, probala sam sa njim da popričam, na trenutke se smirivao a zatim je ponovo bivao van sebe.

"Po kući je sve bilo razbijeno, od akvarijuma do frižidera. Nismo imali gdje da odemo, djeca su bila preplašena toliko da je ćerkica vikala - mama hajdemo u ulaz".

Kasnije su ljekari kod Marije utvrdili povrede mekog tkiva i tupu abdominalnu traumu.

Savjetovališta protiv nasilja u karantinu

Marija i njena djeca su jedne od prvih žrtava porodičnog nasilja u Rusiji u uslovima prinudne izolacije zbog korona virusa.

Aktivisti za ljudska prava širom svijeta upozoravaju na porast porodičnog nasilja dok traje karantin. Ljudi u zatvorenom prostoru istresaju nervozu na bližnje, prije svega na žene, djecu i stare.

U kineskoj provinciji Hubej broj prijava policiji bio je tri puta veći za vrijeme karantina.

U Francuskoj je samo u toku jedne nedjelje karantina broj slučajeva porodičnog nasilja porastao za 32 odsto.

U Australiji ljudi pretražuju po Guglu šta da rade u situaciji porodičnog nasilja za 75 odsto više. U Brazilu za 50 odsto. U Danskoj, Španiji i na Kipru žene su takođe počele češće da traže pomoć.

U Rusiji je i u normalnim okolnostima zaštita od nasilja u porodici bila prilično loša, napominje advokatica organizacije za zaštitu od porodičnog nasilja „Zone zakona" Valentina Frolova.

U zemlji ne postoji zabrana prilaska - sistem kada policija brani da se napadač približava žrtvi - nema dovoljno savjetovališta i sigurnih kuća.

Trenutna situacija je potpuno bez presedana, dodaje kolega Frolove, Bulat Muhamedžanov. On je kordinator SOS linije za pomoć žrtvama porodičnog nasilja koju je otvorila organizacija „Zone zakona".

"Ako smo u regularnim okolnostima savjetovali da se odmah ide u bolnicu da bi se registrovale tjelesne povrede, zatim u policiju, a potom da se obratite advokatu, sada ova treća stavka nije moguća zato što su svi u režimu samoizolacije, objašnjava on", kaže on.

Mnoge uprave su prekinule prijem građana.

"Policajci i prije korone nisu bili baš usmjereni na istragu takvih incidenata, a sada mogu da se pozovu da je svo ljudstvo usmjereno na blokiranje ulaza i izlaza iz grada i patroliranje ulicama", dodaje.

Najefikasniji način zaštite žrtava od nasilja je fizičko odvajanje.

"Ali gdje da se ode? Rođaci i prijatelji sada možda nisu u stanju da prime ženu i njenu djecu. Sigurnih kuća i prije krize nije bilo u svim oblastima", priča ovaj stručnjak.

Kako je BBC saznao, u Moskvi i moskovskoj oblasti najmanje dva Savjetovališta za rad sa žrtvama porodičnog nasilja su u karantinu, što je trećina ukupnog broja ovih ustanova.

O karantinu je na Fejsbuku pisala i direktorka centra „Kitež", Aljona Jeljcova, precizirajući da je fond donio rešenje o zatvaranju iako nije bilo naredbi vlasti, na sopstvenu inicijativu zbog opasnosti od korona virusa.

Jeljcova je rekla za BBC da osim glavnog prihvatilišta koje je u karantinu, fond posjeduje i stan za krizne situacije, gdje u teoriji mogu da budu primljene žrtve nasilja.

Ipak, prijem je moguć samo na osnovu preporuke advokata fonda ili pravnika saradnika.

Osim toga, nije jasna ni logistika u uslovima ograničenog kretanja ljudi po gradu.

"Posljednjih nekoliko dana razmišljamo kako da tu dovedemo žene i kako uopšte da funkcionišemo u ovoj situaciji izolacije", priča Jeljcova.

Žene koje se već nalaze u „Kitežu" ostaju tamo i sada im je zabranjeno da izlaze u grad, mogu da se kreću samo u okviru centra.

Trenutno je zatvoren i centar „Kuća nade" u podmoskovskom naselju Žukovski. Saradnica centra je za BBC rekla: „Bilo bi nerazumno sa naše strane da izlažemo riziku one koji žive kod nas".

Opštinski centri u Moskvi rade, ali su dostupni samo ženama koje žive u ovom gradu.

Da bi ušle u centar „Nada" osim pasoša, broja osiguranja i zdravstvene polise žene moraju da donesu potvrdu izdatu na dan javljanja u centar, da nisu imale kontakt sa osobom zaraženom virusom korona.

U uslovima karantina, žrtve koje pokušavaju da se spasu od batina, moraju prvo da idu pravo u bolnicu da dobiju potvrdu.

Stručnjaci napominju da je u karantinu teže obratiti se za pomoć zbog same činjenice da je agresor sve vrijeme prisutan.

"Mi još ni jednom nismo radili u situaciji kada žena nijedan minut nije sama. Obično se molbe za pomoć traže kada ona ostaje sama, i kada joj se ukaže prilika da nas pozove telefonom ili ode," priča direktorka centra „Kitež" Aljona Jeljcova.

"Situacija je kao da se kuvaš u kazanu"

Kada je u petak oko šest sati uveče muž ponovo otišao u prodavnicu da kupi pivo, Marija i djeca su, prema njenim riječima, pokušali da se zaključaju, ali je muž počeo da provaljuje vrata.

"A gdje bi on pa otišao? Lomio je vrata, urlao je da će sa balkona da baci sina.

"Isjekao nam je brojilo, da bismo sjedili bez struje. Kada je policija ponovo došla rekli su nam: ne možemo da ga istjeramo iz kuće, stan je njegov, hajde da vas povedemo dok se on ne smiri", sjeća se ona.

Dežurni policajac predložio je Mariji da sa djecom prenoći u stanici. Tamo su ženu ispitali i uzeli izjavu.

Baš u policijskoj stanici Marija je preko interneta počela da traži kuda bi mogla da ode sa djecom i našla je kontakt „Kuće nade" u Žukovskom.

Iz centra su joj rekli da su u karantinu, da ne primaju nove ljude ali su joj dali broj stana za krizne situacije.

Direktorka centra Irina Rudnickaja rekla je za BBC da su ovo prihvatilište pri Asocijaciji hraniteljskih porodica moskovske oblasti uspjeli da otvore na devet mjesta dvije nedjelje prije uvođenja karantina, 14. marta.

Na otvaranju je bila zamjenica predsednika odbora Državne dume za pitanja porodice, žena i djece i koautorka projekta Zakona o prevenciji nasilja u porodici Oksana Puškina.

"Nije vjerovala da ćemo joj pomoći", sjeća se telefonskog razgovora sa Marijom, Irina Rudnickaja.

Nakon nekoliko sati, direktorka fonda došla je kolima po ženu i djecu u policijsku stanicu i pokupila ih.

Marija je rekla da su, kada se sa djecom našla na sigurnom, svi odahnuli i počeli da se tresu.

"Moja mlađa ćerka samo što joj nije ljubila ruke, zato što smo mogli ili da prespavamo u hodniku, ili da se negdje, ne znam gdje, sakrijemo.

"Strah je bio takav, da ćeš se tamo vratiti, a situacija se neće promijeniti, sutra neće ići na posao, neće otići nigdje. Djeca će ostati tamo u uništenom stanu".

Prema Marijinim riječima, živjela je sa mužem nekoliko godina, nikada porodicu nije smatrala disfunkcionalnom i nije ni pretpostavila da će je to snaći.

Jedinu "eksploziju emocija" muž je imao poslednje Nove godine, priča žena, i tada "nije ništa uništio po kući, nikoga nije pretukao, zalupio je vrata otišao kod drugara, malo posjedio i normalno se vratio kući".

U krizi žena krivi ekstremnu situaciju prouzrokovanu izolacijom.

"Situacija je takva kao da se kuvaš u kazanu. Ne smiju ljudi da se nalaze stalno u zatvorenom prostoru.

"Djeca nemaju gdje da idu, bjesne, dosađuju jedan drugom, bučni su, galame i previše se uzbude. Ja sam se naravno trudila da budem sa njima, da im odvučem pažnju. A muškarci se umore od djece kada su sa njima 24 sata".

"Mi imamo jedan televizor", nastavlja Marija. "Možda je drugim ljudima koji imaju televizor u svakoj sobi i još u kuhinji, lakše, mogu da se razdvoje. Ćerka neprekidno gleda crtaće, a mi, šta mi da radimo?

"Ja ću naći čime da se bavim, kaže žena, pletem, pečem kolače. Žena uvijek nađe čime će da se bavi, pere veš, da pegla.

"A šta muškarac da radi? On se šeta unaokolo i nervira se, nervira se i nervira. Tapete su nam odavno stajale, i evo zalijepili smo ih i šta dalje? Da li su nas pripremili za ovo?"

Nevidljiva prijetnja u kojoj smo se našli je takođe izazivala nervozu, objašnjava ona.

"Sve to što se priča, da je to strašno ljudi ipak ne razumiju sasvim, ni mi nismo shvatili. Nemamo nikakve poznanike koji su oboljeli, zaraza nije dostigla takav nivo da ljudi padaju po ulici.

"I mnogi ne razumiju zašto sjedimo kod kuće, zašto ne smijemo da se družimo?

"Zašto? Ne znam. Takođe niko zaista ne priča koji su simptomi tog virusa, koliko god da smo gledali na internetu, moj muž kaže: kako da znam ako je čovjek kinuo na mene, da li je to korona virus ili nešto drugo?

"Takođe sam bila na ivici nerava zato što je on radio sa ljudima, dolazio je kući, a kod kuće su deca.

"A ja kažem: koji je smisao toga da mi sjedimo u kući a ti i dalje ideš unaokolo. To je bilo negdje na početku".

Psiholog centra „Nasilju.net" Tatjana Orlova na Fejsbuku je objavila preporuke za ljude u situacijama kada je nemoguće pobeći od pritiska:

„Zapamtite da napadi agresora, zanovetanje i gnev nisu rezultat konflikta između vas, već njegova reakcija na brigu.

"On pokušava da izađe na kraj sa svojom panikom tako što usmjerava agresiju prema vama".

Psihoterapeut objašnjava da je beskorisno pravdati se i da je najbolja strategija za žrtvu "da preuzme na sebe roditeljsku ulogu i umiri [agresora] uspaničeno dijete u njemu".

Na primjer, "da mu pričate o njegovim vrlinama i kvalitetima, zbog kojih ga poštujete, sjetite se njegovih uspeha, sjetite se aktivnosti koje su vam dostupne da mu smanje brigu.

"Neko igra igrice na kompjuteru, neko gleda serije, neko se bavi sportom, i predložite da se time bavi", navodi.

Orlova ističe da je, ukoliko napadač pribjegava nasilju, potrebno pozvati policiju i iskoristiti svaku priliku da se pobjegne na bezbjedno mjesto.

"Niko ne zabranjuje žrtvi da napusti mjesto stanovanja ukoliko su joj život i zdravlje ugroženi", napominje Muhamedžanov.

"Nasilju.net", "Zona zakona", "Kitež" i još šest ruskih nevladinih organizacija koje rade sa žrtvama, 2. aprila zatražile su od vlade da preduzme hitne mjere da se obezbijedi sigurnost ranjivih grupa.

Aktivisti za ljudska prava predlažu vlastima da plaćaju sobe u praznim hotelima i hostelima kako bi žene, djeca i stariji ljudi tamo mogli da se sklone ukoliko je potrebno.

Tako su već postupile francuske vlasti, tamo će vlada platiti za 20.000 mjesta za žrtve porodičnog nasilja.

Ruske vlasti još uvijek nisu reagovale na predlog.

Koliko će porasti nivo porodičnog nasilja u Rusiji, prema riječima stručnjaka koji su pričali za BBC, još uvijek nije moguće procijeniti.

Prema rečima Muhamedžanova iz "Zone zakona" njihova telefonska linija primila je 25 poziva samo sedam dana po otvaranju 30. marta.

Na primjer, zvala je žena koja je sa djetetom pobjegla iz kuće 27. marta i tražila savjet kako da uđe u stan i uzme makar dokumenta.

Takođe su zvali ljudi čiji bližnji trpe nasilje.

"Sin živi u Kazanju, a u drugom regionu živi njegova majka sa partnerom koji je bije. Sin pita kako najbolje da postupi, pošto mama nije sada u stanju da nešto preduzme", prepričava on.

Osmoro ljudi je ostavilo kontakte zbog daljih konsultacija sa advokatima.

Ostali pozivi su bili anonimni. Javljaju se ljudi iz Kazanja, Serpuhova, Petrograda, Saratova, Odincova, Sevastopolja, iz svih krajeva Rusije.

"I koga da krivim? Pa ne državu"

U stanovima za krizne situacije pri Asocijaciji hraniteljskih porodica moskovske oblasti može da se živi tri mjeseca, u iznimnim slučajevima, do šest.

Mariju i djecu tri puta dnevno posjećuju koordinatori centra, donose namirnice i potrebne stvari, psiholozi rade sa djecom i zajedno sa pravnicima su napravili plan za rehabilitaciju žrtava i dalje korake.

Marija je diplomirala pravo, a prije nego što je postala domaćica, radila je u državnoj službi.

Sada će potražiti posao da bi mogla da se brine o djeci.

Kako kaže, muž joj je prva dva dana slao poruke i izvinjavao se, govorio je da uopšte ne razumije šta ga je spopalo, molio je da se vrate, obećao je da će se popraviti i naći dodatni posao.

"Ali već danas na kraju razgovora, u vrijeme ručka, opet je krenuo sa izjavama pod dejstvom alkohola, shvatila sam da je opet pijan", priča.

"Pa šta još mogu da radim, sjedim sam kod kuće. Opet prijetnje i uvrede.

"U početku sam pokušala da razgovaram, a zatim sam ga stavila na crnu listu, pošto sam sad ja ispala kriva što ga ne podržavam u ovakvoj situaciji.

"I koga da krivim. Pa, ne državu".

Marija ne planira de se vraća kući.

"Gledam situaciju u zemlji kako pričaju: ostanite kod kuće, ostanite kod kuće. Koliko je samo takvih žena kao ja, koje se nalaze u kući?

„Alkohol, e to niko nije zabranio da se prodaje".

(BBC News na srpskom)

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Promocija

Poli Hammy Toast nova je zvijezda doručka!

Marketing tim / 14.08.2020 09:05

Usporite svakodnevne obaveze i priuštite si odličan doručak za zdrav početak dana! Nova pileća šunka Poli od sada je na raspolaganju u novom četvrtastom obliku, idealnom za pripremu toplih sendviča.

Poli | Nova Poli zvijezda je stigla!

Poliy Hammy Toast pažljivo je pripremljen iz pilećeg mesa najviše kvalitete. Ima strukture šunke, svijetlo roza boju i nježan miris. Sočan, mekan, lagan i ukusan idealan je za pripremu toplih sendviča za doručak, najvažniji obrok dana, ali i za različite druge ukusne zalogaje tijekom cijelog dana.

Poli već više od 40 godina svojim proizovdima zadovoljava vaša garstonomska čula željna najsočnijih zalogaja, zato nagradite svoj organizam i u novi dan zakoračajte kao pravi junaci.

Najčitanije