Studija na više od 31.000 ljudi pokazala je da vrijeme prvog i posljednjeg obroka može biti povezano s rizikom od prerane smrti. Istraživači, međutim, upozoravaju da rezultati ne dokazuju direktnu uzročno-posljedičnu vezu.
Većina savjeta o doručku usmjerena je na to šta treba staviti na tanjir. Međutim, velika studija sprovedena među odraslim Amerikancima ukazuje na to da bi trebalo obratiti pažnju i na vrijeme: doba dana kada unosimo prve i posljednje kalorije moglo bi da bude povezano s dužinom života.
Rezultati pokazuju povezanost, ali ne dokazuju da promjena vremena obroka može da utiče na životni vijek. Ipak, pružaju dodatne dokaze da zdravlje možda ne zavisi samo od toga šta jedemo, već i kada jedemo, prenosi "Science Alert".
Ranija istraživanja povezivala su preskakanje doručka i kasno večernje jedenje s lošijim zdravljem, ali rizici povezani s konkretnim vremenom obroka nisu bili dovoljno jasni.
Analizirani podaci više od 31.000 ljudi
Zbog toga su istraživači analizirali podatke 31.044 odrasle osobe starije od 40 godina, prikupljene u okviru američkog Nacionalnog istraživanja o zdravlju i ishrani između 1999. i 2018. godine.
Učesnici su navodili sve što su jeli ili pili tokom prethodna 24 sata, uključujući i vrijeme kada su to konzumirali.
U studiji, objavljenoj u časopisu "European Journal of Clinical Nutrition", svaka hrana ili piće koje sadrži kalorije i koje je konzumirano poslije četiri sata ujutru moglo je da se računa kao "prvi obrok", što znači da nije nužno bila riječ o klasičnom doručku.
Posljednji unos kalorija smatran je posljednjim obrokom, dok je period između prvog i posljednjeg obroka definisan kao vremenski okvir za konzumiranje hrane.
Istraživači su zatim ove podatke povezali sa smrtnim slučajevima registrovanim do kraja 2019. godine.
Tokom prosječnog perioda praćenja od 8,6 godina umrlo je 7.129 učesnika, od kojih 2.259 od kardiovaskularnih bolesti.
U analizi su uzeti u obzir faktori poput starosti, pušenja, fizičke aktivnosti, kvaliteta ishrane, indeksa tjelesne mase, energetskog unosa, prihoda i postojećih bolesti.
Kasniji prvi obrok povezan s većim rizikom
Rezultati su pokazali određeni obrazac - što je prvi obrok bio kasnije, rizik je bio veći.
U poređenju s osobama koje su prvi obrok jele između sedam i osam sati ujutru, kod onih koje su prvi put jele između osam i 10 sati zabilježen je 10 odsto veći rizik od smrti od bilo kog uzroka.
Rizik je bio 19 odsto veći kod onih koji su prvi obrok jeli između 10 i 12 sati, a 29 odsto veći kod onih koji su jeli tek poslije podneva.
Sličan obrazac zabilježen je i kada je riječ o smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti.
Prvi obrok nakon podneva bio je povezan sa 46 odsto većim rizikom od smrti od kardiovaskularnih bolesti u poređenju s prvim obrokom između sedam i osam sati ujutru.
Procijenjeno je i da su pedesetogodišnjaci iz grupe koja je jela kasnije u prosjeku imali očekivani životni vijek kraći za 2,46 godina.
Šta je studija pokazala o večeri?
Kada je riječ o posljednjem obroku u toku dana, rezultati su bili nešto iznenađujući.
Rizik nije jednostavno rastao što se kasnije jelo, već je odnos imao oblik slova U. U poređenju sa završavanjem posljednjeg obroka između 19 i 20 sati, posljednji obrok prije 19 sati bio je povezan sa 13 odsto većim rizikom od smrti od bilo kog uzroka, dok je jedenje poslije ponoći bilo povezano sa 27 odsto većim rizikom.
Najniži procijenjeni rizik zabilježen je oko 20 sati.
"Međutim, to ne znači da je period između 19 i 20 sati univerzalno optimalno vrijeme za večeru za sve", rekao je za "Science Alert" jedan od autora studije Žilei Šan sa Univerziteta nauke i tehnologije Huadžong.
Kako je objasnio, veoma kasno jedenje može da poremeti cirkadijalni ritam i metabolizam. S druge strane, veoma rani posljednji obrok može da bude posljedica dnevnog rasporeda, bolesti ili manjeg energetskog unosa.
Osobe koje su ranije završavale s jelom uglavnom su bile starije, jele su rjeđe i češće imale postojeće zdravstvene probleme, pa vrijeme obroka možda više govori o njihovom zdravstvenom stanju nego što ga uzrokuje.
Nije važan samo broj sati bez hrane
Dužina perioda tokom kojeg su učesnici jeli dodatno je zakomplikovala rezultate.
Kada je uzeto u obzir vrijeme prvog obroka, dužina tog perioda nije pokazala dosljednu povezanost sa smrtnošću u čitavom uzorku. Veza je zavisila od toga kada je osoba počinjala da jede.
To unosi dodatne nijanse u raspravu o veoma kratkim vremenskim intervalima za unos hrane. Samo brojanje sati provedenih u postu možda ne daje kompletnu sliku.
"Vrijeme obroka važan je signal za periferne cirkadijalne ritmove", rekao je Šan i dodao da "kasniji prvi obrok ili jedenje kasno noću mogu da doprinesu poremećaju cirkadijalnog ritma i metaboličkim problemima, uključujući poremećen metabolizam masti i glukoze".
Studije na životinjama ukazuju na moguće mehanizme koji uključuju povećanje tjelesne težine, nakupljanje masti u jetri, poremećaj bioloških satova u organima van mozga i promjene u apsorpciji masti. Međutim, još nije poznato da li ovi mehanizmi mogu da objasne povezanost sa smrtnošću kod ljudi.
Istraživači upozoravaju na ograničenja
Moguće je i obrnuto uzročno-posljedično dejstvo. Kasno jedenje može da bude posljedica ili pokazatelj lošeg zdravlja, lošeg sna, rada u smjenama ili socioekonomskih okolnosti.
Jedna ranija studija među starijim osobama takođe je pokazala da se vrijeme doručka pomjeralo sve kasnije kako su se zdravstveni problemi gomilali.
"Zbog toga kasnije obroke treba posmatrati kao potencijalni pokazatelj rizika i možda ponašanje koje se može promijeniti, a ne kao konačan dokaz direktne uzročno-posljedične veze", rekao je Šan.
Najveća ograničenja studije proizlaze iz činjenice da je riječ o opservacionom istraživanju. Vrijeme obroka uglavnom je utvrđeno na osnovu podataka o ishrani tokom samo jednog perioda od 24 sata na početku istraživanja, što možda ne odražava višegodišnje navike učesnika.
Na rezultate su mogli da utiču i hronotip, detaljne navike spavanja, vrijeme fizičke aktivnosti i drugi faktori koji nisu obuhvaćeni istraživanjem, uprkos brojnim statističkim prilagođavanjima i dodatnim analizama.
"Samo na osnovu ovih rezultata ljudi ne bi trebalo da prave ekstremne promjene u rasporedu obroka", zaključio je Šan.
Napomena: Rezultati ove opservacione studije pokazuju povezanost između vremena obroka i rizika od smrtnosti, ali ne dokazuju da vrijeme obroka direktno utiče na dužinu života.