Kao i za većinu trkača, tako i za mene trčanje nije hobi. Trčanje postaje navika, stil života. Tih nekoliko kilometra onog dana bili su poput povučenih prvih nekoliko dimova marihuane. Naprosto, postajete ovisni. Trčanje vam se uvuče pod kožu. Počinjete se bolje osjećati nego prije, kad niste trčali. I ne primjećujući, moj se život počeo mijenjati, opisuje na prvim stranicama knjige "Jogging" autor doktor Ivo Belan iz Zagreba dan kad je prije 47 godina postao pionir rekreativnog trčanja u Hrvatskoj.
"Tamo davno, 1974. godine, bio sam među prvima u Hrvatskoj koji su navukli tenisice i istrčali na ceste, pločnike, parkove, šumske puteve i počeo osvajati prve kilometre. U to vrijeme mediji su naveliko pisali o počecima jogginga u Americi i o stotinama tisuća onih koji su istrčali na ceste i otkrili rekreativno trčanje kao najjednostavniju, najefikasniju i najjeftiniju aktivnost u borbi za postizanje zdravog života", kazuje na početku razgovora za "Nezavisne" osamdesetpetogodišnji pasionirani trkač i penzionisani doktor opšte medicine.
Tri izdanja knjige
Knjiga koja je postala sastavni dio života miliona ljudi objavljena je 1988. godine i doživjela je tri izdanja, a u ono vrijeme, pojašnjava doktor Belan, vidjeti trkača kako trči uz prometnu cestu nije bilo baš uobičajeno.
"Na trkača po gradskim ulicama gledalo se sa čuđenjem, pokazivalo prstom na njega. Susjedi, a također i kolege na radnom mjestu, pitali su se je li on 'čist'. Čuo sam za jednog liječnika da je dan prije nego što je počeo trčati u rekreativne svrhe obišao svoje najbliže susjede i obavijestio ih o svojoj sutrašnjoj namjeri, kako oni ne bi pomislili da s njim nešto nije u redu", prisjeća se Belan trkačkih početaka.
Pripovijeda da ima prijatelje trkače koji su zbog jogginga doživljavali neugodnosti i prijekore od svojih pretpostavljenih u preduzećima: "Zašto se bave tako neozbiljnim stvarima koje im ne dolikuju? Neka se uhvate pametnijeg posla. Zar ne vide da im se ostali smiju i rugaju."
"Na sreću, to je doba u potpunosti prošlo. Danas sa sinom protrčim najprometnijom cestom u Zagrebu, a da se nitko ne okrene za nama. I dobro je da je tako. Predstavlja mi čast i ponosan sam što sam u to vrijeme s prijateljima, posebno s velikim entuzijastima iz Varaždina, probijao led i širio svijest o koristima rekreativnog trčanja u Hrvatskoj", priča Belan.
Globalna svijest o joggingu
Čovjeka sportskog duha, koji je partije malog fudbala s prijateljima zamijenio trčanjem, pitali smo koliko se globalna svijest o trčanju izmijenila od vremana kad je objavljena njegova knjiga, poznata i pod nazivom "Biblija za trkače", do danas.
"Svijest o trčanju se neizmjerno promijenila. Bilo kako bilo, vatra se upalila, da bi se u razdoblju 1975. do 1978. godine razbuktala u pravu buktinju. Nekoliko liječnika - pionira u Americi uspjelo je zainteresirati za svoje programe milijune Amerikanaca. Ideja o joggingu silovito se, poput požara, priširila američkim kontinentom. Taj požar još naveliko plamti, a prenio se i na ostale dijelove planete. Trkačka euforija izgleda da je jedna od specifičnih manifestacija najnovije religije sporta kao takvog. Počela je, kako sociolozi kažu, renesansa tjelovježbe. Ljudi su željeli, a i danas žele, razviti zdravo srce i snažna pluća", objašnjava doktor.
Dodaje da želji za zdravim organizmom nije pridonijela samo "renesansa tjelovježbe", nego i povećana briga za zdravu prehranu, kao i objava velikog rata pušenju: "Naprosto, mijenja se način života, način ponašanja."
Koristi rekreativnog trčanja za zdravlje
U knjizi je Belan, kako sa strane doktora opšte medicine, tako i sa strane trkača s višegodišnjim iskustvom, opisao trčanje s raznih aspekata, ali svakako su najznačajniji oni koji govore o mnogostrukim koristima trčanja za zdravlje.
"Što pruža trčanje? Koristi od te sportsko-rekreativne aktivnosti mogu se podijeliti na dvije grupe: fizičke i psihičke. Kad govorimo o fizičkim, na primjer, kad srce izložimo većim naporima, ono postiže bolju funkciju, njegova se snaga povećava i postaje otpornije na oboljenja. Povišeni krvni tlak se smanjuje, uz pravilnu ishranu smanjuje se i povišeni šećer u krvi, plućni kapacitet se povećava, putem znoja izlučuju se brojni toksini iz organizma, bolja je probava, san je čvršći. Tjelesno aktivne osobe otpornije su na infekcije i prehlade, prestaju ili manje puše, može se usporiti proces starenja. I na koncu, ali ništa manje važno, poboljšavaju se seksualne funkcije - seksualna moć i seksualni apetiti", objašnjava doktor.
Kad je riječ o psihičkim koristima, stručnjak navodi da svi koji trče mogu potvrditi da ovaj vid rekreacije donosi velika zadovoljstva.
"Koja? Sasvim određeno smirenje nakon užurbanog tempa života, otpornost na dnevne psihičke stresove, nervna napetost se smanjuje, povećava se raspoloženje i mentalna stabilnost. Sve sam to osjetio i na vlastitoj koži. Niz svojih psihičkih problema - strah, tjeskobu, potištenost, napetost, mogu riješiti s pretrčanih pola sata", uvjerava Belan.
"Ko može hodati, može i trčati"
Svjedoci smo da se život savremenog čovjeka sveo na minimanalu fizičku aktivnost, žurimo za obavezama, nezdravo se hranimo, malo spavamo, te smo doktora pitali kako da sami sebe podstaknemo na fizičku aktivnost i može li se svaki fizički zdrav čovjek rekreativno baviti trčanjem.
"Nedovoljno kretanje je jedna od najraširenijih bolesti suvremenog čovjeka. Hodanje, temeljni dio naše fizičke aktivnosti, svelo se na najmanju moguću mjeru. Današnji čovjek sve se manje kreće, a sve više jede, uz stalni porast potrošnje cigareta, lijekova i alkohola. Postali smo robovi začaranog četverokuta: stol na radnom mjestu, automobil, lift u stambenoj zgradi i kauč pred televizorom", kazuje Belan i dodaje da je cijena koju plaćamo za takav stil žiota - oštećeno zdravlje.
Doktor apeluje na sve koji čitaju ove redove da se uključe u neku sportsko-rekreativnu aktivnost, ne nužno trčanje: "Pravi je trenutak da malo razdrmate ukočene mišiće i zglobove, da izventilirate svoja pluća i da malo natopite svoju majicu znojem. Osjećat ćete se divno. Ako mislite da ne možete trčati, da to nije za vas, varate se. Uz odgovarajuću pripremu, svaki onaj koji može hodati, može i trčati, pod jednim uvjetom - da to i počne! Izađimo bilo gdje i trčimo. Trčanje je radost tijela i duha. Požurimo dok ne bude kasno", poruka je dugogodišnjeg trkača.
Potencijalni faktori rizika
Govoreći o zdrvstenim benefitima rekretivnog trčanja za zdravlje čovjeka, svakako je potrebno spomeniti i potencijalne faktore rizika, a Belan objašnjava da se kontraindikacije za trčanje moraju poštovati, odnosno da postoje neka bolesna stanja organizma kod kojih je trčanje apsolutno zabranjeno (trajno ili privremeno) i ona kod kojih je dovoljno da se samo smanji intenzitet fizičkih aktivnosti (trajno ili privremeno).
"Liječnik će odlučiti u koju grupu kontraindikacija spada vaše oboljenje. Nemojte nikada preuzimati tu ulogu na sebe. Akutni bronhitis zahtijeva samo kraću poštedu. Prehlada s temperaturom svakako je kontraindikacja. Nemojte trčati ako uzimate antibiotike. S treninzima je najbolje prestati ako osjetite početak upale ždrijela ili grkljana. Kod hipertenzije se ne preporuča natjecateljski sport. Trčanje nije dopušteno u akutnoj bolnoj fazi čira na želucu ili dvanaesniku. Isto vrijedi i za teški kronični čir. Među bolestima koje mogu potpuno isključiti trčanje, makar i samo povremeno, jesu i bubrežne bolesti", objašnjava doktor.
Učesnik brojnih maratona i prvog Banjalučkog polumaratona
Prašina se za Belanovim patikama dizala na istrčanim maratonima u Njujorku, Londonu, Hongkongu, Atini, ali i trkama u Kingstonu, glavnom gradu Jamajke, Luksoru u Egiptu, te u Moskvi, Parizu, Las Vegasu...
"Sve sam te maratone pretrčao. Bilo je još nekih. To su neopisivo lijepi doživljaji koji se pamte čitav život. Na primjer, kako zaboraviti maraton u Njujorku, kad je na pločnicima uz avenije dva milijuna gledalaca, koji vam plješću, bodre, a jedan stariji tamnoputi Amerikanac pruža mi komad narandže i viče: 'Ajde, još malo pa si kod kuće', a mene čeka još 20 kilometara i teturam od umora", prisjeća se trkač.
A Belan se rado sjeća i učešća na prvom Banjalučkom polumaratonu.
"Čekaj malo, mogu se pohvaliti i kako zaboraviti da sam bio sudionik prvog Banjalučkog polumaratona. Bilo je to 17. maja 2015. godine. Sudjelovalo je 870 trkača, a ja sam došao na cilj 844, trebalo mi je 2 sata i 54 minute. Zaboravio sam ime glavnog organizatora tog polumaratona. Baš me zanima bi li me se sjetio. Bi sigurno. Tad sam proveo tri lijepa dana u Banjaluci i, jasno, osladio se dobrim ćevapima kod Muje", kazuje ponosno doktor.
"Trka mira"
Svojevremeno je Belan bio začetnik i učesnik "Trke mira", rute od hrvatsko-crnogorske granice Debeli brijeg do Tivta, u dužini od 31 kilometar.
"Rođen sam u Tivtu. Budući da sam u životu pretrčao niz svjetski poznatih maratona, prije deset godina došao sam na ideju da održim svoju vlastitu trku, od hrvatsko-crnogorske granice do Tivta. Tu sam trku nazvao 'Trka mira'. Posvetio sam je svim Bokeljima, svim ljudima dobre volje i onima koji nisu zaraženi virusom mržnje", ojašnjava Belan.
Na kraju knjige "Jogging" doktor i trkač objašnjava zašto trči te kazuje da su zadovoljstva koja pruža trčanje besplatna i neprocjenjiva i da trčanje i one najskromnije može učiniti da se osjećaju kao heroji. A ako sračunamo sve kilomere koje je pretrčao, Belan je zasigurno veliki heroj. Još trči, ne želi okačiti patike o klin, jer kako navodi: "Ptica leti, riba pliva, čovjek trči!", a za kraj razgovora za "Nezavisne" kazuje: "Bojana, hvala što si izrazila želju da obaviš razgovor sa mnom. To mi je predstavljalo čast."
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
